E, moj, Miæooooooo!

06.12.2005.

Miæo Dušanoviæ je u nedjelju uveèer zavikao: "Ajmo, Mario, završi, ovo!" Mario Anèiæ poslušao je omiljenog TV komentatora, donio je odluèujuæi bod Hrvatskoj, osvojen je Davis Cup, postignut je najveæi uspjeh u povijesti hrvatskog sporta. A miæo nacionale je uskliknuo: "Ludilooooo!" Zbog svega što je govorio od petka popodne do nedjelje uveèer, od trenutka kad je upitao nas i sebe jesmo li svjesni da Hrvatska igra finale Davis Cupa, do onog trenutka kad je nakon velikog trijumfa zahvaljivao èak i sakupljaèima loptica na dobro obavljenom poslu, Miæo Dušanoviæ morao dobiti specijalnu nagradu hrvatskog  zbora sportskih novinara i Hrvatskog teniskog saveza. Ono što nam je priuštio u ta tri velika sportska dana ne može se dvaput doživjeti. Samo prošlog vikenda i - nikad više! Miæo nije prestajao galamiti, jeèati, puhati, stenjati, vikati, uzdisati... Uz ono njegovo veæ uobièajeno - bravoooo, toooo, joooj, jesss... - bilo je i nekih èudnih neidentificiranih rijeèi kao na primjer aisssszzzz, aaahhhh, maissss, ufhhh, ussss, zczczczc ... nije gospon Miæo suzdržavao emocije, užgao je sve nas pokraj televizora, ali i uvijek mirnog i tihog teniskog sukomentatora, Željka Franuloviæa. Miæo je èas bio komentator, a žele sukomentator. Onda bi izmjenili uloge, pa bi obojica èas bila komentatori i sukomentatori. Davali su savjete, išli "uèarat" Slovake, strahovali skupa s nama, veselili se jednako kao i mi. Odigrali su bezbroj teniskih "duplih pasova". Za pamæenje. Neka nama Miæe. Sa sukomentatorom Želom.

Povratak