Ekskluzivno: Darko Bandiæ, Zagrepèanin koji fotografira Sadama u sudnici

14.02.2006.

Zagrebaèki fotoreporter Darko Bandiæ jedan je od nekoliko ljudi koji imaju povlasticu biti za vrijeme suðenja uz suce, tužitelje, branitelje, optuženike i èuvare u bagdadskoj sudnici u kojoj se vodi proces svrgnutom iraèkom predsjedniku Sadamu Huseinu i njegovim najbližim suradnicima.

 To je suðenje najnovijim incidentima - nasilnim dovoðenjem buntovnih optuženika i njihovim burnim prosvjedima - opet pobudilo veæ pomalo posustalo zanimanje iraèke i svjetske javnosti. 

Bandiæ, koji veæ 14 godina radi kao fotoreporter ugledne amerièke agencije Associated Press (AP), za koju je izvještavao s balkanskih, bliskoistoènih i srednjoazijskih kriznih podruèja, za Jutarnji je opisao kako izbliza izgleda suðenje Sadamu.

 • Koliko fotoreportera ima dopuštenje biti u sudnici za vrijeme procesa Sadamu i suradnicima?

- Pet je agencija èijim je fotoreporterima to dopušteno - AP, Reuters, AFP, EPA i Getty. Tih pet agencija predstavlja šest do sedam fotografa, meðu kojima sam i ja, u ime AP-a. Prije poèetka suðenja stvorili smo izvjestiteljski pool i dogovorili rotirati se svakih deset dana unutar kojih u sudnici mogu biti dvojica. Tako sam prije bio s Reutersom, kasnije s AFP-om, sada su EPA i Getty, a uskoro æu opet biti s kolegom iz Reutersa.

 • Koliko je pomna provjera kojoj ste podvrgnuti prije odabira i pri ulasku u sudnicu?

- Vrlo su nas temeljito provjerili, najprije iraèka služba sigurnosti, a zatim amerièka vojna obavještajna agencija (DIA). U sudnicu ništa ne smijemo unijeti, ni papir ni olovku. Pogotovo ne fotoaparate i kamere, koji nas tamo veæ èekaju. Nipošto nije dopušteno unošenje mobitela. Moramo biti u zgradi nekoliko sati prije poèetka suðenja i ostati ondje sve dok se ne isprazni, tako da obièno odemo posljednji. Suðenje najèešæe poèinje oko 10-11 prijepodne, a mi trebamo biti unutra veæ oko 7 ujutro.

 • Smijete li se kretati po zgradi tijekom svih tih sati na suðenju?

- I kada idemo do toaleta, što našeg èuvara, službenika amerièkog veleposlanstva zaduženog za medije, èini jako nervoznim, to smijemo samo u pratnji osiguranja. Nijedna fotografija koju napravimo ne može napustiti sudnicu prije nego što je prekontroliraju - prvo iraèki službenik suda, a onda Amerikanci.

 • Kakve su provjere na ulazu?

- Moramo proæi dva sigurnosna mjesta prije zgrade i zatim još dva u njoj. Na tim su mjestima najsuvremeniji scanneri i rendgenski ureðaji, koji registriraju i komadiæ papira u džepu. Da netko ima bilo što opasno, primjerice, u potplatu cipele, to bi se odmah oèitalo na monitoru.

 • Smijete li piti i jesti u zgradi?

- Dobivamo iraèku hranu, za koju moram priznati da mi osobno ne leži dobro, a možemo piti vode koliko hoæemo.

 • Kakav je Sadam uživo, izbliza?

- Može se primijetiti da je dosta arogantan, svjestan gdje se nalazi i ljut zbog toga. U jednom trenutku, kad mu je sudac rekao da se smiri, odbrusio mu je da se ne može tako odnositi prema njemu jer je on 35 godina bio predsjednik Iraka i time se još uvijek smatra. A kada mu je sudac na to rekao da je sada samo optuženik kojemu on sudi, jako se razljutio i poèeo vikati.

Prethodni glavni sudac je i zamijenjen jer se smatralo da je bio premekan i da je odviše dopuštao optuženima da ga pritisnu. Ovaj novi glavni sudac je dosta tašt i èvršæe se odnosi prema svima, pa i prema Sadamu, što ovoga razbješnjuje i èesto se dere.

Ipak najveæi cirkus u sudnici ne radi sam Sadam, nego njegov polubrat Barzan Ibrahim al-Tikriti. On je osobito buran kada doðe do napetosti. Prošli put kada su svi optuženi iz protesta napustili sudnicu, on je prvi otišao. I inaèe radi puno buke, sjedi na podu, dolazi u pidžami.

 • Glumi li Sadamov polubrat Barzan Ibrahim al-Tikriti ludilo ili time želi ismijati i poniziti sud?

- Mislim da se ponaša prirodno, u skladu sa svojim temperamentom i èinjenici da nije navikao da mu netko osim Sadama nešto nareðuje.

 • Pokazuju li Sadam ili drugi da im fotografiranje ide na živce?

- Oni su svjesni da ih se snima, ali zapravo ne mogu znati kada jer se ne koriste bljeskalice. Dva su naèina na koji ih snimamo i u oba nas sluèaja ne vide. Jedan je snimanje daljinskim upravljanjem s raèunala, pomoæu robota s montiranim kamerama koji je u sudnici. Drugi je snimanje iz sobice naslonjene na glavnu dvoranu suda, pri èemu mi, sa svoje strane, vidimo kroz stakleni zid koji s njihove izgleda kao ogledalo.

 • Bili ste na mnogim bojišnicama, važnim dogaðajima, na nekoliko kontinenata. Je li nešto od toga bilo usporedivo sa suðenjem Sadamu?

- Ne pamtim ništa slièno ovome.

Ahmed Salihbegoviæ

Povratak