hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association 
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr
 
|
Arhiva priopćenjaRusija je odmah iza Iraka po broju ubijenih novinara21.07.2007.
Razgovarala Ðurða KNEŽEVIÆ Razgovor s Nadeždom Azgikhinom, tajnicom Saveza ruskih novinara, èlanicom Savjeta za odnose rodova Meðunarodne federacije novinara (IFJ - International Federation of Journalists), suosnivaèicom Saveza ruskih novinara, èlanicom Saveza spisateljica Rusije, voðen je na Kongresu Meðunarodne federacije novinara (IFJ) nedavno u Moskvi.- Kako je došlo do toga da kongres IFJ-a bude organiziran u Moskvi i to pod motom »Ne nekažnjavanju nasilja nad novinarima«? - Odluèila je vjerojatno želja da se kongres održi u nekoj bivšoj komunistièkoj zemlji. Bila je presudna i èinjenica da, iako IFJ nije politièka, veæ profesionalna, odnosno sindikalna organizacija, ipak smo htjeli upozoriti na doista zabrinjavajuæu ugroženost novinara u cijelom svijetu. Rusija je meðu vodeæima u tom negativnom smislu pa je održavanje kongresa baš tu u funkciji svojevrsnog moralnog pritiska na vlast. IFJ nije organizacija vlasnika novina, veæ novinara, to je organizacija koja okuplja nacionalne organizacije novinarskih sindikata, a èlanovi su uglavnom sami novinari, ali i drugi djelatnici u procesu stvaranja novina/vijesti. Moram priznati da smo u Rusiji, takoðer i drugim prijašnjim socijalistièkim zemljama, donekle povrijedili princip prava na èlanstvo u našim organizacijama. To nam je dopušteno buduæi da smo zemlje u tranziciji i da odnosi nisu posve èisti. Naime, u organizacijama IFJ-a u zapadnim zemljama glavni urednici i vlasnici nemaju pravo biti èlanovi udruženja novinara. No, buduæi da su u Rusiji i drugim postkomunistièkim zemljama mnogi novinari postali izdavaèi, urednici, ponekad i vlasnici ili kombinacija svega toga, njima je, za neko vrijeme, dopušteno èlanstvo u tim organizacijama. Žrtve nasilja i stresa - Je li moto kongresa »Ne nekažnjavanju nasilja nad novinarima« odluèio o održavanju kongresa u Rusiji?- Donekle, no prije svega, Rusko udruženje novinara je najveæe takvo udruženje u svijetu. Imamo oko 100.000 èlanova. Naravno novinara u zemlji ima više, ali toèan broj teško je znati. Ovdje je golem broj novinara koji rade za medije, u koje osim klasiènih, ulazi i internet, male publikacije raznih kompanija i slièno. Analize koje smo proveli govore o približnom broju od preko 200.000 razlièitih vrsta profesionalaca koji rade novine. Drugi je razlog organiziranja kongresa u Rusiji relativna nevidljivost ruske organizacije na globalnoj razini. Mi smo pristupili Meðunarodnoj federaciji tek prije deset godina. Istovremeno je IFJ pokazao veliki interes za uspostavljanje suradnje ne samo s novinarskim udruženjima u Rusiji, veæ i u zemljama koje su nastale raspadom Sovjetskog Saveza. I treæi razlog su brojna nasilja koja se provode nad novinarima (od prijetnji do ubojstava). Istovremeno, osobito u drugim, postsovjetskim zemljama, nema jakih, ili nema uopæe, organizacija novinara koje bi štitile njihove interese, a i živote. A radi se po nekim procjenama (na prostoru bivšeg SSSR-a) o gotovo pola milijuna profesionalaca koji rade u iznimno lošim i opasnim uvjetima, s vrlo malim primanjima i pod dvostrukim pritiskom. S jedne strane, novim marketinškim trendovima te, s druge strane, moænim i bezobzirnim režimima. Sve je to zajedno pridonijelo odluci da se kongres održi u Moskvi. I nije sluèajno da je kongres obilježen posebnom temom posveæenom nekažnjavanju nasilja nad novinarima. Rusija zauzima drugo mjesto u svijetu po broju ubijenih novinarki i novinara, odmah iza Iraka, s time da je u Iraku deklarirani rat, a Rusija je u miru. Mi primjerice operiramo brojkom od 250 ubijenih novinara u posljednjih desetak godina, no brojke su veæe, a i nasilja koja nisu završila ubojstvima su masovnija. Sklona sam toj listi dodati i one brojne sluèajeve kada novinari nisu ubijeni ili prebijani, ali su umrli zbog tenzije zanata kojim se bave, zbog izvrgnutosti pritiscima i prijetnjama. Kolegica koja je izvještavala iz Èeèenije i Sjevernog Kavkaza umrla je od srèanog udara s 29 godina, a prije toga nikada nije imala nikakvih smetnji sa zdravljem uopæe. Druga, s kojom sam radila u mojim prvim novinama, izvještavala je takoðer iz Èeèenije i razboljela se tijekom izvještavanja iz tog podruèja, gdje je i potražila medicinsku pomoæ. Od te pomoæi je i umrla. I takvih sudbina ima, nažalost, napretek. Sindikati po uzoru na nordijce - Kako biste ocijenili znaèenje ovog skupa za rusko novinarstvo? Ipak je ovo prvi put u cijeloj ruskoj (i sovjetskoj) povijesti da se takav skup održava u Rusiji.- U svakom sluèaju, ovaj je kongres vrlo važan za nas novinare u Rusiji, za rusko udruženje novinara osobito, takoðer i za kolege iz država bivšeg SSSR-a, buduæi da nam se prvi put, nakon raspada i uopæe, pružila prilika da preko ovog skupa susretnemo brojne novinare, eksperte iz raznih podruèja novinarstva iz cijelog svijeta, razmijenimo iskustva, diskutiramo globalnu situaciju, ali i da reflektiramo i našu situaciju i praksu. To je vrlo važno za nas u Rusiji, buduæi da još uvijek osjeæamo svojevrsnu izolaciju. I mi Rusi volimo ponekad pretjerivati u osjeæaju vlastite posebnosti i jedinstvenosti, jednako kao i u našim patnjama i problemima. S druge strane, slabo nam ide sa samokritièkim osvrtom, ne marimo mnogo za povezanost izmeðu naših problema i globalnih problema. Još uvijek u dobroj mjeri živimo u propagandistièkim klišejima, koji se odnose na suparništvo izmeðu supersila, mi Rusi nasuprot zapadnjaka ili, mi smo Rusi, a oni drugi su teroristi... to je ludo, živimo u nadrealnom, crno-bijelom svijetu. Uvjerena sam da æe nam ovaj kongres pomoæi da naðemo realnu mjeru i prostor u globalnom kontekstu. Možda ne u ovom trenutku, ali ne smatram nemoguæim da, po ugledu na kolege u nordijskim zemljama, uspostavimo moæne novinarske sindikate i, takoðer, nešto što je po mojem stavu (ali i ukusu) centralno, a to je jaka rodna komponenta. Feminizacija struke - Kongres je imao poseban program koji se odnosio na rodnu jednakost u novinarstvu, kako u udruženjima novinara tako i u stvaranju novina/vijesti. Upravo ste Vi organizirali taj segment. To je nešto dobrodošlo novo, ne samo za ruske uvjete.- To je prvi put u povijesti IFJ-a da se dio programa posveti rodnoj jednakosti i veæ zbog same te èinjenice sam prezadovoljna. Naime, posebno istraživanje, provedeno uz potporu IFJ-a, »Rodna analiza postsovjetskog medijskog prostora« koje je predstavljeno na okruglom stolu o rodnim stereotipima, pokazalo je oèekivano poražavajuæe rezultate - od dramatiène feminizacije struke s oko 78 posto žena u novinarstvu u svim bivšim sovjetskim zemljama, èak i centralnoazijskim, gdje je novinarstvo tradicionalno bilo smatrano muškim poslom. Dakako da se radi o klasiènom sindromu, to jest osiromašenju struke i automatski o promjeni rodne zastupljenosti. Uz to ide i srozavanje ugleda struke te teškoæe i pritisci s kojima se u svakodnevnom poslu kao profesionalci nalaze. No na to se može i gledati kao na moguænost za nadarene, sposobne žene u novinarstvu da zauzmu važne pozicije, koje su prije bile rezervirane za muške kolege. Osobito u podruèjima politièkog, istraživaèkog novinarstva, ratnog izvještavanja i slièno. Rado istièem da su žene novinarke u Rusiji i zemljama bivšeg SSSR-a vrlo tražene autorice. Nagraðivane su mnogo više od muških kolega i vrlo su ugledne meðu èitalaèkom publikom. I ono što je osobito interesantno, u njihovom pisanju je istaknuta humana dimenzija i to vjerujem dodaje njihovoj novinarskoj vrijednosti. Istovremeno je rodna diskriminacija u društvu uopæe žešæa nego što je bila u SSSR-u, zahvaljujuæi, s jedne strane, trendovima tržišta, a s druge strane, obnovi gotovo srednjovjekovnih, feudalnih, ponegdje islamistièkih i uopæe religioznih vrijednosti u zemljama koje su nastale na tom podruèju...
|
AKTUALNO
 |
|||||
