Èinjenice i mašta

05.05.2008.

Kako bi se drugaèije mogla objasniti pojava da naši novinari danas jedni drugima zamjeraju što se drže èinjenica kao pijan plota? Jer, kad žele umanjiti vrijednost nekoga svog kolege, oni kažu kako mu je glavni nedostatak to što uvijek inzistira na èinjenicama, a nema nimalo mašte. Kad žele ocrniti cijelu redakciju, oni obznane kako ona njeguje nemaštovito, èinjenièno novinarstvo.

A takve izjave podrazumijevaju i druge, važnije i dalekosežnije stavove. U njima se prešutno tvrdi kako novinarstvo ne poèiva na èinjenicama, nego na mašti. Èinjenice se, dakle, mogu preoblikovati onako kako je to mašti potrebno. Napis nije dobar u onoj mjeri u kojoj je istinit, nego u onoj mjeri u kojoj je maštovit.

Kakve posljedice to ima u neposrednoj praksi, moglo se vidjeti upravo ovih dana. Jedan je moj kolega dobio nagradu za životno djelo, i o tome je bila vijest i u središnjem televizijskom dnevniku. Ali, u toj vijesti je slavodobitnikovo prezime èetiri puta krivo izgovoreno, jedanput u najavi i triput u samom prilogu. Mašta je tu došla do rijeèi èak na tri naèina. Prvo, tako što je udarila peèat obliku te reportaže, te je ona bila ukrašena ne znam kakvim sve štosnim uvodima i efektnim poantama. Drugo, tako što se mašta proširila i na same èinjenice, pa je novinar kljuèni podatak u svome uratku naprosto izmislio. Treæe, tako što su urednici svakako zamijetili pogrešku, ali je nisu smatrali važnom, pa su stvar ipak emitirali.

Prema tome, tvrdnja da je važna mašta, a ne èinjenice, može biti – kao što taj sluèaj pokazuje – tek paravan za filozofiju šlamperaja. Ali, može biti i nešto gore od toga, naime ideologija prijevare. Jer, nekada se ogrešenje o èinjenice smatralo propustom, a sad se ono promièe u kvalitetu. A kad se to jednom dogodi, onda su širom otvorena vrata svakom namjernom iskrivljavanju istine i svakoj manipulaciji. Pri tome nije najveæi problem što se laže i dezinformira, nego što se tvrdi da je to dobro.

A tako daleko nije išao ni onaj tko je inspirirao taj naèin razmišljanja, naime Josip Broz Tito. On je smatrao da se zakona treba držati, ali da se ponekad može od njega malo i odstupiti, ako je to u višem interesu. A njegovi nas uèenici danas uvjeravaju kako na zakone treba posve zaboraviti i kako èinjenice nisu važne. Ukratko, nestalo je plota, a ostalo je samo pijanstvo.

Povratak