|
|
Arhiva priopćenja
Sluèaj Miljuš: Zašto se mora iæi Sanaderu? 05.06.2008.
Kažu: pa kaj policija ne zna šta treba? Pa pod kime je policija, ako nije pod Vladom i Sanaderom? Naime, tko njome ravna? Tko je postavio ministra, prije onog zlosretnog Kirina koji je sada gradonaèelnik u Virovitici, a sada ovoga Ronèeviæa, tko je postavio ravnatelja policije? Pa šta vi novinari mislite da æe Sanader sada staviti šljem i povesti specijalne postrojbe u potjeru za mafijašima? Treba li on ministru narediti da se provede istraga i da se batinaši i njihovi gazde dovedu na sud? Ili ovi neæe ništa dok on ne drekne?
Pitala sam ih a koji smo drugi izbor imali? Oèajni smo. Èovjek nam je izudaran palicom i eno ga gore na bolnièkoj plahti. Sanader vodi državu, policiju, vojsku, ekonomiju, obrazovanje, dovodi i postrojava sve te ministre kojima se èesto ni imena ne možeš sjetiti, kod koga æeš protestirati, od koga æeš zahtijevati da se smjesta pronaðu zloèinci koji su napali Duška Miljuša, i ovu jadnu slobodu novinarske profesije, i ovo zastrašeno hrvatsko društvo u kojem ti, kad god se sjete, mogu raskoliti glavu, prosvirati mozak i diæi auto u ariju da ih se nikad ne pronaðe? Pa ne valjda od opasnog ministra Berislava Ronèeviæa koji se znoji i premire kad ga premijer postrance pogleda, Ronèeviæa koji, uostalom, nikad nije èuo za Duška Miljuša koji je napisao hiljade kartica o kriminalu i mafiji, a zašto bi i èuo kad je ministar policije postao i bez toga. Od koga æeš, dakle, tražiti pomoæ ako ne od Sanadera?
Pa premijer regulira èak i cijenu struje, kaže ne može poskupljenje od 54 posto, koliko traži HEP, ni govora, ali može 20 posto. Punktum. Kako on to zna, pitaj boga. Ali zna i ne objašnjava nikome svoju raèunicu, a nitko ga više i ne pita, svi slušaju i provode stojeæi kao opareni. Znaju da leti glava ako bi imali nešto prigovoriti. Znaèi 20 posto.
Sanader nas je, dakle, odmah primio, što ste svi vidjeli u vijestima. On je spretan i dobro govori. Sve potpisujem. Stavio se u zaštitu novinarske profesije, prava na izvještaj, komentar i stav i pravo javnosti na informaciju. Rekao je kamerama da je odmah “naredio istragu” o Duškovu sluèaju.
Eto vidite, prijatelji. Ako policija ne pronaðe zloèince od kojih se ledi krv u žilama, kao što ih nije pronašla u milijun drugih sluèajeva, znaèi da ga nisu poslušali. Nije Sanader kriv, jer on ih je stvarno poslao da odrade posao.
Naravno, pitanje je koga je poslao, ali s time æe se malotko stiæi zamarati kad se budu raèunali plusevi i minusi. Uostalom, tko ne posluša, njega æe Sanader u nekom drugom mandatu po kazni premjestiti u neko drugo ministarstvo. Ronèeviæa je, na primjer, iz vojske premjestio u policiju. Èovjek je odluèan, roðen za represivni aparat. Barata znanjem. Ali vidiš kako ti je to u Hrvatskoj, tko god je uspješan, taj izaziva bolesnu zavist. Na spomen Ronèeviæa, policajci koje poznajem najprije se tri puta okrenu lijevo i desno, a onda spominju imena domaæih životinja i drugih kralježnjaka. Pa kako onda od takve policije oèekivati uspjehe, još dobro i rade kakvi su. Njima ni Sanader ne može stati na kraj jer ih je puno i stalno rovare. Situacija, uostalom, ako æemo pravo, uopæe nije tako strašna kako se nama èini sad kad je Duško tamo na Neurokirurgiji.
Nisu nikad otkriveni poèinitelji mafijaških ubojstava, batinanja javnih osoba i novinara, ne zna se tko umlaæuje ljude palicama, ali ravnatelj policije Marijan Benko ispravno upozorava da to nije realna slika. Nalazi policija poèinitelje zloèina, i te kako. Jako je velik taj postotak. Kad, recimo, pijani mužekanja na malom seoskom gospodarstvu probode ženu, policija ga uvijek naðe i identificira. Statistika govori u prilog Kirinu, Benku, Ronèeviæu. I u prilog Sanaderu. Zato smo išli k njemu. Mogli smo ili to, ili ništa. Pa da svi fino odemo s Duškom. U vražju mater.
Povratak
|
 |
|
