Novinarsko vijeće časti izvještaj za 2004. godinu

17.10.2012.

Vijeće časti HND-a od konstituiranja, krajem siječnja 2004. godine održalo je 10 sjednica, prosječno jednu mjesečno.

U tom je razdoblju zaprimljeno 68 prijava radi kršenja Kodeksa časti HND, 64 su riješene, neriješene su samo četiri pristigle u listopadu i studenom.

U 27 slučajeva utvrđeno je da nije bilo kršenja Kodeksa, a u 25 da je prekršen, i izrečene su kazne predviđene Pravilnikom o radu Vijeća časti. Većinom su izrečene blaže opomene, nekoliko težih, a u jednom slučaju se mjera isključenja iz HND nije mogla primijeniti jer prijavljeni urednik nije član Društva. Na odluke Vijeća podnesene su tri žalbe, a niti jednu žalbu nisu podnijeli novinari za koje se utvrdilo da su prekršili Kodeks.

Većina odluka donesena je jednoglasno, a samo u jednom slučaju je član Vijeća iskoristio mogućnost izdvojenog mišljenja.

U 12 slučajeva Vijeće nije postupalo jer ili nije bilo nadležno ili nije raspolagalo nedvojbenim podacima na temelju kojih bi moglo donijeti konačnu odluku.

Najviše prijava bilo je protiv novinara i urednika Jutarnjeg lista, od 11 prihvaćeno ih je šest. Od devet protiv Večernjeg lista prihvaćene su dvije. Od dvije protiv Novog lista prihvaćena je jedna, od devet protiv Slobodne Dalmacije tri su prihvaćene. Slijede Glas Slavonije s četiri prijave, dvije prihvaćene; od 7 prijava protiv HTV-a jedna je prihvaćena; Dubrovački vjesnik s dvije prijave od kojih je jedna prihvaćena.

Protiv Vjesnika, Feral Tribunea, Nacionala, Nove TV, Storrya, Hrvatskog narodnog lista iz Zadra i Varaždinskih vijesti  podnesena je po jedna prijava koja je i prihvaćena.

Nisu prihvaćene četiri prijave protiv Globusa, jedna je još neriješena, dvije prijave protiv Radio Mrežnice, i po jedna protiv Playboya, protiv Radija Slavonski Brod, te jedna protiv Regionala jer se nije moglo nedvojbeno utvrdit točnost navoda iz prijave. Tri su prijave podnesene osobno protiv novinara, odbijena je jedna protiv novinarke koja se odnosila na gostovanje u drugom mediju, a za druge dvije Vijeće nije bilo nadležno.

Najčešće su kršene odredbe Kodeksa kojima su uređeni međusobni odnosi novinara, o zaštiti privatnosti, o nužnosti poštivanja profesionalne distance prema događajima, o obvezi iznošenja istinite, uravnotežene i provjerene informacije, te o objavljivanju ispravka.

Sve odluke Vijeća časti su javne i dostupne svima jer su objavljene u Novinaru.

Na temelju dosadašnjeg rada Vijeća časti u ovih nepunih godinu dana prerano je donositi dalekoseženije zaključke o ne/poštivanju pravila novinarske profesije.  Primijećeno je, međutim, da je puno prijava podneseno protiv mladih novinara, koje su na pogrešku naveli urednici, umjesto da kao najodgovorniji za objavljivanje spriječe takve greške.

Na temelju broja prijava moglo bi se zaključiti da kršenje Kodeksa nije masovna pojava, kako bi se moglo zaključiti po stalnim prozivkama novinara u javnosti.

Veći je broj prijava novinara protiv novinara. Novinari međusobno narušene odnose, osobito unutar jedne medijske kuće ne bi trebali rješavati putem Vijeća časti, ne služi to na čast ni njima ni profesiji.

Na temelju samo tri žalbe moglo bi se zaključiti da je i Vijeće radilo korektno. Relativno mali broj prijava Vijeću časti mogao bi biti znak da to tijelo ne uživa povjerenje javnosti u zaštiti od novinarske neprofesionalnosti.

Uočeno je da se sve veći broj novinara očituje na prijave, što je znak da im je stalo da Vijeće časti donese što objektivniju odluku, a Vijeću mišljenje novinara kao druge, tužene strane u mnogome olakšava donošenje odluke.

Vijeće časti postupalo je po prijavama, a ne i po službenoj dužnosti. Dogovoreno je da se tako postupi samo u slučaju nekog očiglednog i drastičnog primjera kršenja Kodeksa. Reagiralo se na optužbe na račun novinara zbog navodno kompromitirajućih ugovora s Ministarstvom zdravstva ali nije moglo postupati jer Ministar zdravstva Andrija Hebrang nikada nije poslao zatraženo očitovanje s dokazima protiv novinara.

Radi postupanja po službenoj dužnosti članovi Vijeća bili bi dužni kontinuirano i vrlo pažljivo pratiti sve medije, što je nemoguće i nema objektivne osnove za takvo postupanje, jer bi postupanje u jednom zapaženom slučaju odmah otvorilo pitanje zašto se nije postupilo u drugom sličnom slučaju, koji nitko od članova nije zapazio.
Vijeće svojim odlukama tek djelomice može pridonijeti podizanju medijske kulture i poštivanju pravila profesije a najviše može učiniti svaki novinar sam radeći svoj posao poštujući pravila zanata, te redakcije i vlasnici koji u trci za profitom neće profesiju tjerati u senzacionalizam, površnost i žutilo.

Na temelju dosadašnjeg iskustva u radu Vijeće je zaključilo da treba mijenjati Kodeks časti, jer ne pokriva sve slučajeve kršenja profesionalne etike, na neke je upozorila i Pravobraniteljica za djecu, jer su neke odredbe nejasne, a neke nespretno sročene. Treba mijenjati i Pravilnik o radu Vijeća, osobito u dijelu kaznenih odredbi. Vijeće može izreći blažu ili težu opomenu ili isključiti iz Društva. Trebalo bi omogućiti da Vijeće samo upozori na grešku osobito ako se radi o lakšim kršenjima Kodeksa i ako se to događa prvi put. Treba razmisliti i o kazni isključenja iz HND-a, osobito jer nije jednaka za sve. Ne može se primijeniti na nečlanove. Krajnje je dvojbena i teža opomena s obvezom objave u drugim medijima, a ne samo u Novinaru, jer Vijeće nema mehanizama da nekome naredi objavu.

Zbog velikih očekivanja u vezi rada Vijeća i što odgovornijeg odnosa prema javnoj riječi trebalo bi razmisliti i o tome da se radu Vijeća pruži i profesionalna pravna pomoć jer su članovi Vijeća u ulozi “sudaca” koji moraju odlučiti na temelju propisa sadržanih u Kodeksu i Pravilniku.

Za Novinarsko vijeće časti

Gordana Grbić, predsjednica

Povratak