Zarade nema, ali je promocija dobrodošla

10.05.2002.

Prvi pogled na TV program otkriva koliko toga HTV kupuje. No, uspije li i prodavati vlastite proizvode? Prodaja domaæih emisija svakako je znaèajna za širenje hrvatske kulture i promociju zemlje u svijetu, ali ona, što uèe i studenti novinarstva, ne znaèi znaèajniji financijski doprinos, iako se u izbornim danima za urednièke pozicije može èuti kako je prodaja imperativ za pozitivno poslovanje nacionalne televizije i kako se na to treba misliti pri proizvodnji programa.
    To lijepo zvuèi, no treba imati na umu i kakvo je stanje na tržištu programa. Na njemu, naravno, dominira produkcija SAD-a. Tako velika produkcija na tržište izbaci daleko najviše TV proizvoda svih žanrova, s tim da se, prije dolaska na svjetsko tržište, njihova proizvodnja veæ više puta isplati u matiènoj zemlji. Posljedica? Drastièno rušenje, odnosno diktiranja cijena TV proizvoda ostalih zemalja koje, kako bi upoæe mogle konkurirati - drastièno spuštaju cijene.
    Odmah je jasno da serijama poput "Naši i vaši", "Novo doba" ili "Naša kuæica, naša slobodica" na stranom tržištu nemamo što tražiti, niti možemo profitirati odnosno tamo isplatiti barem dio uložena novca.
    Najcjenjenija "roba" HTV-a svakako su dokumentarci, što se djelomièno može išèitati i s popisa prodavanijih emisija u posljednjih 12 godina. Dokumentarne filmove o specifiènostima naše zemlje, poput dokumentarca "Kravata" Hrvoja Juvanèiæa (prodan u Švedskoj, Brazilu i zemljama francuskog govornog podruèja) ili "Nije tovar nego Beštija" Mire Brankoviæa (prodan Portugalu, Australiji i Francuskoj) specifiène su prièe koje ostale televizije ne mogu ponuditi. Hrvatska televizija sigurno je najzaslužnija za živost u dokumentarnoj produkciji, a s razraðenom politikom snimanja ciljanih dokumentaraca mogla bi u svijetu povratiti ugled našem stvaralaštvu.
    Dokaz je toga i trenutaèna zainteresiranost tržišta za dokumentarac Brune Kovaèeviæa "Dnevnik pobjednika" s èijim financiranjem HTV nema veze, a koji je do sada "na neviðeno" prodan u 13 zemalja, što je više od bilo kojeg proizvoda HRT-a, a njegov pravi bum tek se oèekuje. Kovaèeviæ je imao ludu sreæu, refleks, entuzijazam i hrabrost odluèiti se na samostalno snimanje dokumentarca o obitelji Kosteliæ, a bila bi šteta kada njegov uspjeh ne bi poslužio kao model u daljnjem osmišljavanju aktivnog šarolikog i ambicioznog dokumentarnog programa HRT-a, ali bez toga da ludu sreæi i hrabrost zamijeni zrelo poslovno promišljanje.
    No vratimo se listi prodavanijih TV proizvoda i detaljnije pogledajmo kojim prodanim djelima HTV-a se predstavljamo svijetu.
    U vrhu, po broju zemalja kojima je prodana, dokumentarna je serija neustrašivog Stipe Božiæa "Sedam Vrhova". Komedija Vinka Brešana "Kako je poèeo rat na mom otoku" nasmijava gledatelje u Maðarskoj, Australiji i Litvi, a Britanci i Korejci gledaju dokumentarnu seriju Marija Saletta "Beskrajem svijeta". Animiranu seriju "Nogalo" prate klinci u arapskim zemljama, Nizozemskoj, Sloveniji, Hong Kongu i Švedskoj, dok se humorna drama Zvonimira Ilijiæa "Djed i baka se rastaju" vrti u Australiji i Litvi. I redateljski rad Željka Seneèiæa "Pont Neuf" gleda se izvan naših granica - u Australiji i Slovaèkoj, a dramska serija Antuna Vrdoljaka "Glembajevi" prodana je Sloveniji, Maðarskoj i Švedskoj. Jednosatnu dramu "Pet minuta nježnosti" Suzane Æuriæ kupile su Finska, Slovenija i Švedska, a hit-komedija Dalibora Mataniæa "Blagajnica hoæe iæi na more" poznata je Australiji i Sloveniji.
    To je samo dio prodanog programa koji u usporedbi s veæim zapadnjaèkim kuæama znaèi vrlo malo, no svijetla je stvar da smo na tržištu uopæe prisutni. Osim Amerikanaca, koji spuštaju cijene ponudom jeftinog, a kvalitetnog programa, cijene se odreðuju i prema broju prijamnika u odreðenoj državi. Zarada od zemalja poput Slovenije ili Slovaèke zanemarive su, ali svaka je promocija dobrodošla.
Jurica Heidl

Povratak