Sram vas bilo!

16.05.2002.

Tko želi biti milijunaš? Ne samo gledatelji HTV-a koji se prijavljuju za sudjelovanje u poznatome kvizu, nego i dio èelnika na Prisavlju, pokazalo je curenje u javnost novih ugovora Jasne Ulage-Valiæ i još šestero Televiziji i Radiju dragocjenih osoba. Po tom ugovoru, o kojem bi se tek trebala oèitovati tijela HTV-a, glavna urednica - u sluèaju razrješenja ili prekida radnoga odnosa od strane poslodavca - ima pravo na otpremninu od 336.000 kuna.
Kako do milijuna? Jednostavno: u ugovoru stoji da glavna urednica ima pravo i na punu plaæu do kraja mandata, pa pomnožite li 15 mjeseènih tisuæa s 48 mjeseci dobijete 720.000 kuna, što s otpremninom iznosi malo više od milijuna. I eto novca, a da ne treba ni odgovoriti odlazi li Filip Latinovicz ili se možda ipak vraæa.
Objavljivanje ugovora izazvalo je, meðutim, suprotan efekt: umjesto da na HTV-u netko objasni zašto je do sramnih ugovora uopæe došlo, javio se direktor koji osniva povjerenstvo - da bi istražio kako su te tajne informacije iscurile u javnost. Pila naopako, dakle. Nešto što se zove javna televizija za koju plaæamo pretplatu dobit æe povjerenstvo koje æe istraživati zašto je ta javnost saznala gdje bi išao njihov milijun, prekine li se ikom od sedmero velièanstvenih radni odnos. Jasno i glasno: osnivanje povjerenstva javna je sramota, jer netko oèito pokušava zatuæi glasnika koji nosi loše vijesti umjesto da reagira na sam izvor odakle one dolaze.
Naime, niti ugovor ima oznaku poslovne tajne niti javna televizija može sebi dopustiti te vrste tajnosti. Nikad èuli za transparentnost? Nikad! Prijedlog je utemeljen na zakonu, kažu. E, nije! Nije, jer glavna urednica prije svega nema pravo na menadžerski ugovor, na njega, baš prema novim, posttreæesijeèanjskim odredbama u Zakonu o radu ima pravo iskljuèivo Uprava, u ovom sluèaju baš osnivaè istražnog povjerenstva Mirko Galiæ. Dakle, ugovor niti je tajan niti zakonit, pa bi se na javnoj televiziji zaista našlo posla za jedno povjerenstvo, ali ne ovakvo kakvo je najavljeno. Èinjenica da je u devedesetima na HTV-u bilo i više od stotinu menadžerskih ugovora ne amnestira glavnu urednicu i preostalu šestorku, meðu kojima je, iscurilo je, i glavni urednik Hrvatskog radija Duško Radiæ.
Kod nas više i nije grijeh zasjesti u fotelju pa pokušati ušiæariti i nešto preko pripadajuæih povlastica, živimo u zemlji u kojoj je narod, uz puno svakodnevnih dokaza, uvjeren da ljudi iskljuèivo zbog toga i idu u politiku i na druge èelne funkcije. Kao javna sramota, meðutim, pokušava se prikazati javno objavljivanje sramotnih dokumenata, što ide èak do prijetnje otkazima onima zbog kojih je neèija privatna præija na javnoj televiziji iscurila u javnost. Hrvatska televizija nije komercijalna ustanova koja živi iskljuèivo od svojih prihoda pa da ima s njima pravo raditi što ju je volja, rijeè je o javnoj ustanovi koja od svojih gledatelja gotovo pod prisilom dobiva desetke milijuna kuna svakoga mjeseca baš da bi bila javna. Pokušati skriti od javnosti da netko te milijune pokušava privatno podijeliti mimo zakonskih odredbi stvar je nemorala, a vjerojatno je i kažnjiva.
Prozvana glavna urednica - protiv koje se na HTV-u stvara veæ pravi pokret otpora - oglasila se iz New Yorka gdje prati zasjedanje Generalne skupštine UN-a izjavivši kako je spremna "odreæi se svake lipe otpremnine i povlastica iz ugovora u korist djece bez roditelja u Nazorovoj". Jedino je pitanje kako to da je Jasna Ulaga-Valiæ ovu lijepu humanu gestu zaboravila odmah ugraditi u svoj milijunaški ugovor, nego ga se sjetila tek sada?
Pozivajuæi se na jedan tjednik koji otkriva kako gða Ulaga-Valiæ u Americi za dnevnice HTV-a zapravo na turneji prati svoju kæer Paulu, mladu estradnu zvijezdu, a ne konferenciju o pravima djeteta, mogli bismo zakljuèiti kako se glavna urednica zaista zna brinuti o djeci. Barem svojoj!
Što bi se reklo, poroci privatni - televizije javne.

Piše Jasen BOKO

Povratak