Treæi stup tek iduæe godine

09.06.2002.

Osim što na tržištu i dalje ne postoje igraèi koji bi mogli otvoriti proces dobrovoljne mirovinske štednje, u ovom se trenutku ne zna ni kad æe zapoèeti proces izmjena Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, o kojem u velikoj mjeri ovisi i to kada æe treæi mirovinski stup u potpunosti zaživjeti.
Hagena priprema izmjene propisa, no ono što su novinari dosad mogli vidjeti odnosilo se tek na nekoliko detalja o kojima treæi stup i ne ovisi previše (osim prijedloga da se broj obaveznih èlanova koje mora prikupiti dobrovoljni fond smanji s 2000 na 200). Zna se i to da æe mirovinski fondovi slobodno ugovarati naknade sa osiguranicima, što je bio jedan od najèešæih zahtjeva predstavnika potencijalnih osnivaèa dobrovoljnih fondova, s obzirom na to da æe u treæem stupu sami raditi jedan dio poslova koje u obveznome sustavu kapitalizirane štednje za njih radi Regos.
No, ono najvažnije - pitanje kako æe izgledati limiti ulaganja u dobrovoljnoj štednji - još se ne zna. Nažalost, mjesec dana prije nego što bi izmjene Zakona trebale stupiti na snagu, potencijalnim osnivaèima fondova nitko ne zna reæi što toèno znaèi Hagenina formulacija da æe se limiti ulaganja u treæem stupu »liberalizirati«, što æe, sasvim sigurno, usporiti oživljavanje tog naèina štednje za mirovinu. Ne zna se ni to hoæe li Hagena biti inicijator promjena poreznih propisa, odnosno uvoðenja poreznih olakšica za poduzeæa koja æe izdvajati doprinos za svoje osiguranike.
Kao što je poznato, prema sadašnjim propisima pravo na poreznu olakšicu na temelju uplata dobrovoljne mirovinske štednje imaju samo osiguranici, pa je teško oèekivati da bi poslodavci mogli iskazati interes za to da raèunima svojih radnika pridodaju dio doprinosa.
Iako se u treæi stup veæinom planiraju ukljuèiti banke i osiguravajuæa društva koji veæ imaju fond u drugome stupu, jednom dijelu potencijalnih osnivaèa promjene Zakona u tom smislu vrlo su zanimljive: U poèetku primjene drugog stupa tu su moguænost, i to kroz osnivanje mirovinskog fonda zatvorenog tipa, najavile i neke domaæe kompanije (na primjer Pliva i Agrokor), te strukovne organizacije, meðu kojima se prvo javilo Hrvatsko novinarsko društvo.
Spomenutim osnivaèima, pritom, svakako je u interesu dobrobit radnika (neki su, naime, veæ poèeli razmišljati da zadovoljan radnik vodi napretku u poslovanju), no poslovna logika to neæe prihvatiti kao dovoljan argument.
Osim osiguranja poreznih olakšica i za poslodavce, od države se, naime, oèekuje i otvaranje moguænosti ulaganja novca mirovinskih fondova i u dionice osnivaèa. Makar i u skromnom postotku, kao što je, na primjer, u Maðarskoj (tamo dobrovoljni fond u dionice osnivaèa može uložiti deset posto ukupne imovine), što bi moglo predstavljati dodatni poticaj razvoju poslovanja tvrtke. Do promjena Zakona u tom smislu teško je oèekivati da bi se bilo koja od domaæih kompanija mogla odluèiti na ulazak u treæi stup, buduæi da bi radi osnivanja fonda na poseban raèun trebalo izdvojiti i 15 milijuna kuna temeljnog kapitala.
I dalje ostaje nejasno na koji æe naèin Hagena pridonijeti rješavanju još jednog nedostatka u dobrovoljnom sustavu: Potrebe da dobrovoljni mirovinski fondovi Hageni uz zahtjev za izdavanjem dozvole za rad Hageni predaju i mirovinske programe koje za tu namjenu moraju izraditi mirovinska osiguravajuæa društva.
Autoriziranih društava koja bi te programe mogla prodavati u ovom trenutku nema, a - ako se izuzme Raiffaisen mirovinsko osiguravajuæe društvo koje priprema program za istoimeni fond - nema ni osnivaèa koji bi bili spremni osnivati ih. Problem je, naime, u tome što je njihov temeljni posao isplata mirovina, koja u drugom stupu neæe biti aktualna najmanje deset ili 15, a u treæem barem sedam, osam godina. To znaèi da bi osnivaèi cijelo to razdoblje morali plaæati èlanove uprave, aktuare i raèunovodstvo, a da oni, zapravo, ne bi imali posla.
Drugi je problem u cijeloj prièi i èinjenica da se na temelju spomenutih mirovinskih programa fondovi obvezuju na nešto što je u trenutku kapitalizacije doprinosa krajnja nepoznanica, pa je upitno i koliko s te strane detaljni mirovinski programi imaju smisla. Fond, naime, u trenutku osnivanja može zajamèiti vrste mirovina koje æe se iz imovine osiguranika moæi isplaæivati, ali ne i odnose izmeðu uplaæenog novca i oèekivane mirovine.
S obzirom na to da se bliži polovica lipnja, kao i ljetna stanka u saborskom zasjedanju, te da dio prijedloga izmjena Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima još nije ni sintetiziran u dokumentu, èini se da je realno zakljuèiti kako ih saborski zastupnici neæe vidjeti prije jeseni. To, pak, znaèi da bi promjene mogle važiti tek od poèetka iduæe godine, a to, opet, vodi zakljuèku da æe uspostava treæeg mirovinskog stupa debelo kasniti u odnosu na najave iz Hagene.
Podsjetimo, usprkos tome što tada još nije ni zapoèeo rad na izmjenama Zakona, koje su kljuèni preduvjet za to, predstavnici Hagene još u sijeènju ove godine su tvrdili kako je za uspostavu treæeg mirovinskog stupa sve spremno. No, kako sada stvari stoje, bit æe uspjeh ako eventualni višak novca nekom mirovinskom fondu budemo mogli povjeriti od 1. listopada.
Marijana Matkoviæ

Povratak