Za moju bi emisiju idealno bilo da na izborima pobijedi HDZ

05.09.2002.

Susret s urednikom i voditeljem emisije "Nedjeljom u 2" Aleksandrom Stankoviæem dogovorili smo kako bismo doznali hoæemo li taj, èesto gledani i intrigantni talk-show, gledati i u jesen i u kojem obliku. Usput smo doznali i ponešto o nekim Stankoviæevim gostima, proèavrljali smo o njegovu stavu prema politici i boksu, a uspjeli smo mu izmamiti i dva savjeta...
Kada æemo ponovno moæi gledati emisiju "Nedjeljom u 2" i jeste li je koncepcijski izmijenili?
Emisija starta poèetkom listopada, a pretpostavljam da æe prva iæi 6. listopada. Predložio sam vodstvu kuæe da od jeseni krenemo s emisijom izvan Zagreba pa, primjerice, odemo s ministricom pravosuða u Slavonski Brod, u lokalni Dom kulture, gdje bih doveo jednog novinara, zatim jednog èovjeka iz puka koji bi znao postaviti par suvislih pitanja ministrici, a bili bi tu i ljudi u dvorani koji bi posljednjih desetak minuta mogli takoðer postavljati pitanja. No, svi su moji prijedlozi za inovacijama odbijeni uz obrazloženje da nema novca. Po raèunici moga producenta, takva bi emisija zapadala 50 tisuæa kuna, a sada stoji od 4 do 5 tisuæa kuna. Ono što ja mislim jest da su na Televiziji procijenili kako to nije dobar projekt, pa su me odbili. Moje urednièko vodstvo navodno ima sluha za to, dok je problem u ljudima koji na HTV-u daju novac. Još sam u fazi da ne znam bih li se ljutio na to što nisam dobio emisiju kakvu sam želio ili pak da budem sretan što æe mi emisija uopæe iæi u jesen.
Hoæete li, ipak, ponešto promijeniti, a da ne zadirete previše u budžet?
Pokušat æu na kraju svake emisije dovesti jednog studenta novinarstva, koji bi cijelu emisiju slušao i zatim postavio svoja dva, tri pitanja.
Èini se kako ste u emisiji veæ imali problema oko postavljanja pitanja? Novinari se ne bi snašli...
Moram priznati kako ja baš i ne poznam sve novinare. Do sada je u osamdesetak emisija prošlo otprilike 200 novinara i èesto puta sam i ja pogriješio jer sam pozvao ljude koji se nisu snašli. Neki su dobri pisci, ali loši retorièari... Malo je onih koji rade u pisanim medijima i odlièno se snalaze na televiziji; takvih je, po mojem mišljenju, samo èetvero ili petero.
Morate li kao goste pozivati zapravo osobe s kojima se dobrim dijelom ne slažete, kako bi emisija bila zanimljiva?
Ja æu se sada malo našaliti pa æu reæi kako bi meni sada idealno za emisiju bilo da na sljedeæim izborima pobijedi HDZ! "Zarotirali" bi se gore u Vladi i imao bih materijala za rad. U svom se poslu trudim biti moderator i skriti svoj svjetonazor koji, naravno, imam, kao i svi ljudi. U poèetku su mi bolje "sjeli" ljudi iz vlasti i priželjkivao sam politièare kao goste zato što s njima uvijek imam o èemu razgovarati, uvijek se nešto dogaða i nešto je aktualno. S HDZ-ovcima se u tri, èetiri emisije postavljaju stalno ista pitanja: "Što ste radili u proteklih deset godina?", "Zašto niste to i to napravili dok ste bili na vlasti?" itd.; to se iscrpljuje, pa je onoga èetvrtog koji dolazi iz HDZ-a veæ glupo pitati ta ista pitanja. Kad pozovem u emisiju nekoga s kim se slažem, postavljam mu ona pitanja koja bi mu postavili njegovi protivnici i na njih se pozivam.
Ipak su Vam èesto spoèitavali kako niste prema svima jednako oštri?
Pa i ne može èovjek biti prema svima jednako oštar. Ja sam krenuo raditi emisije s tom nekom oštrinom, ali èinjenica je da ne možeš prema svim gostima imati isti pristup. U nekim situacijama èak ispadneš i glup ako inzistiraš na agresivnosti. S nekim se ljudima polemièan razgovor može voditi i bez napuhavanja i teatraliziranja, iako je ponekad i to potrebno. Svaki gost zahtijeva drukèiji naèin razgovora. Osoba sam koja voli klinè i gost poput Praljka za mene je idealan, jer ima "kliker" u glavi i voli se svaðati. No, ima dosta njih s kojima se ne može na takav naèin... Evo, u emisiji još nisam imao Matu Graniæa jer uopæe ne mogu zamisliti da žuèno raspravljamo o neèemu!
Kakve politièare Vi volite?
Ne bih sada htio govoriti kako volim neke istinoljupce i stavljati moral na prvo mjesto, jer nakon nekog vremena skužiš kako to nije kategorija koja u politici igra primarnu ulogu. Zato ja najviše cijenim sposobne i jednostavne politièare, one koji neæe previše obeæavati, a sposobni su ostvariti ono što obeæavaju. Mislim da se po tome ne razlikujem previše od ljudi koji se uopæe ne bave politikom, nego samo gledaju Dnevnik i pamte ono otprije godinu dana.
Je li Vam se politika do sada uspjela zgaditi ili biste, baš naprotiv, jednoga dana mogli sebe zamisliti kao politièara?
Razmišljao sam o tome, naravno, i to je normalno, jer se nalaziš u tako nekoj situaciji, meðutim, mislim kako je bavljenje novinarstvom previše dobro da bih si dopustio takvo što. Dok radim svoje emisije, mogu se još praviti nepristranim. U situaciji da se poènem baviti politikom u novinarstvo mi više nema povratka, a mislim kako je novinarski kruh ipak puno slaði nego politièarski.
Je li Vas koji od politièara ipak pozvao na suradnju u svojoj stranci?
Ne, bilo je jedino poziva na ruèak, koje sam odbijao. Pojeo sam jedan ruèak s dotiènim politièarom, ali tada sam inzistirao da platimo pola-pola. Ne volim biti "kupljen" na taj naèin.
Nedavno ste vodili i jednu emisiju "U krupnom planu". Kako Vam se to svidjelo?
Ta je emisija bila malo drukèija od ostalih emisija "U krupnom planu" i podsjetila me dosta na emisiju koju sam svojedobno vodio na Hrvatskom radiju, "Poligraf". Tamo su mi isto tako gostovali po èetvero, petero politièara, a ja sam bio medijator u pravome smislu te rijeèi. Za sada mi se, ipak, više sviða forma koju ima "Nedjeljom u 2", premda je i tu bilo emisija koje su vodili iskljuèivo novinari i meni je bilo super, jer sam se mogao povuæi. Kada to nije tako, nema mi druge nego isticati sebe u prvi plan, što ponekad možda izgleda tašto. No, nema druge. Sada veæ imam dovoljno sluha i iskustva da se znam ukljuèiti kad tenzija opada.
Zanimljivo, 1997. godine, kad ste na radiju poèeli voditi politièki talk-show "Poligraf", poèeli ste se amaterski baviti boksom. Nasluæuju li se tu neke uzroèno-posljediène veze?
Ha-ha-ha, ne, to je sluèajnost. Nemam ja nikakve agresivne porive prema svojim gostima, uglavnom jer su to najèešæe ljudi koji su stariji od mene i ne mogu ih zamisliti kao neke fizièke protivnike, pa da svoje frustracije iskaljujem na njima.
Dakle, ne zamislite nièije lice na vreæi?
Ne, mislim da mi se to nikada nije dogodilo. Èesto zapravo svoje lice zamišljam na vreæi, jer sam sebe korim zbog nekih propusta i gluposti. Najèešæe si je èovjek za sve u životu sam kriv.
Je li se netko od politièara ozbiljno naljutio na Vas tijekom emisije?
Vesna Pusiæ se ljutila i prvi i drugi put, ona je osoba koja me je nakon emisije definitivno u tom dijelu razoèarala. Meni kad završi emisija opadnu i tenzije i što je bilo - bilo je. Ljutio se i Milan Ðukiæ, malo i Anto Kovaèeviæ. Ali zato me je ugodno iznenadio Anto Ðapiæ, pogotovo zbog toga što je emisija bila izuzetno žestoka, èak na granici incidenta.
Èula sam kako ste za legalizaciju lakih droga. Kojeg biste politièara voljeli vidjeti napušenog u emisiji?
E, sad sam zateèen. Ne znam, u kombinaciju ulazi Mato Arloviæ... Ma, volio bih ja cijelu vladu vidjeti napušenu, pa da vidimo gdje bismo došli!

Razgovarala Vladimira PALEÈEK
Snimio Denis CERIÆ
    

Povratak