Nisam prestao, niti æu prestati humanitarno djelovati

27.01.2003.

U povodu komentara Jelene Lovriæ »Naftna mrlja u Saboru« objavljenom u vašem listu u èetvrtak, 23. sijeènja 2003. godine, molim vas, ako je moguæe, da objavite sljedeæe:
    Draga Jelena, drago mi je da tražiš više mirotvornosti i humanosti u hrvatskoj politici i Hrvatskoj uopæe, ali mi je žao da misliš da su Tvoje informacije dovoljne da bi se ocijenilo da su »ciniène izjave sve što se o prijeteæem ratu èulo od hrvatske politike«. Mi se poznajemo vrlo dugo, pa zar si ti doista mogla pomisliti da ja nemam što reæi ili ne djelujem ili si možda i kao novinarka godine trebala postaviti pitanje zašto nema mojih istupa ili djelovanja u medijima? Vjeruj mi, Jelena, niti sam prestao, niti æu prestati djelovati, a možda doðe i vrijeme kada æeš moæi o tome biti informirana i bez mojeg korištenja prava èitalaca da reagiram.
   

Opasnost od rata u Iraku

Dva dana prije tvog istupa održao sam konferenciju za tisak u Vukovaru, gdje sam posebno istaknuo sve ratove koji su se dogodili u svijetu nakon ratova ovdje, a posebno opasnost od rata u Iraku. Pri tom sam istakao meðunarodni odnos prema tom ratu, mirovne napore i planiram i opæi protest za 15. veljaèe. Naveo sam da bih u ovom trenutku najviše volio biti u bolnici u Iraku. Istaknuo sam obvezu Hrvatske da i kao znak poštovanja na vlastito nedavno stradanje treba pomagati drugima, a posebno spreèavati rat.
   

Kriza na Bliskom istoku:

Dan nakon teroristièkog napada na World Trade Center bio sam u Berlinu na otvaranju židovskog muzeja i tada sam istupio na radio Berlinu, s èetiri prijedloga (da odmah pomognemo stradalima u New Yorku i Washingtonu; da odmah pošaljemo humanitarne predstavnike u Afganistan; da se postupak protiv Bin Ladena pokrene pred novoosnovanim svjetskim sudom za ratne zloèine i da se održi konferencija u Jeruzalemu svih koji se zalažu za mir.)
    Tadašnjoj ministrici zdravstva RH (zajedno s danas pokojnim dr. Stojanoviæem) javio sam se kao lijeènik dragovoljac za Afganistan sa željom da prenesemo naše iskustvo u zaštiti pacijenata, prognanika i zarobljenika,
    – Istovremeno sam uputio pismo Odboru za ljudska prava Sabora, tražeæi da se ova tema stavi na dnevni red
    – U Skopju je na moj prijedlog održana konferencija »Mir i zdravlje« uz sudjelovanje i Palestinaca i Izraelaca. Radovi su objavljeni u najuglednijem hrvatskom medicinskom èasopisu.
    – Povodom 50. godišnjice škole »Andrije Štampar«, sastanku europskih škola zdravlja održao sam uvodno izlaganje o odgovornosti za i moguænosti medicine da doprinesem miru.
    – Nisam se odazvao na poziv »Ferala« kada je pozvao Židove da reagiraju na sukobe na Bliskom istoku. Uvjeren sam da razumiješ da mi je potpuno neprihvatljivo da se nekoga po nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj ili drugoj pripadnosti proziva na izjašnjavanje. Rado bi se odazvao kao lijeènik i humanitarac, znaèi na temelju mojeg znanja i iskustva i imao bih što reæi, ali na takav naèin oni nisu htjeli ni mene ni druge.
   

Razgovor i primanje Dalaj-lame

Na sastanku intelektualaca s Dalaj- lamom, održanom na Bogoslovnom fakultetu, istupio sam i postavio upravo pitanje o odgovornosti male zemlje i svakog pojedinca, direktno se isprièao Dalaj-lami (za ponašanje hrvatskih vlasti) i pozvao ljude da odbace kulturu straha. Dalaj -lama je snažno i dugotrajno reagirao na moj istup, a nakon sastanka osobno mi je prišao. Sve je ovo zabilježeno i snimljeno, ali ništa nije objavljeno.
   

Hrabrost u maloj zemlji

U potpunosti se slažem s tobom da makar su moguænosti i utjecaj Hrvatske skromni to ne ukida njenu odgovornost i principijelnost.
    Tvojoj ocjeni dodajem još i obvezu punog informiranja i djelovanja.
    Draga Jelena, ne možeš vidjeti punu stvarnost iz svoje sobe i pregledavajuæi samo zapise. Mora se iæi na lice mjesta. Moraš uzeti u obzir da nemaš sve informacije, a možda da nisu niti pravilno iskazane.
    Kroz proteklih nekoliko godina bolnica u Novoj Biloj uopæe se javno ne prikazuje (je li i ti znaš što je s njom?), desetogodišnjica konvoja za Dubrovnik je praktièno prešuæena, a humanitarni rad za vrijeme »Oluje« nije bilo dopušteno prikazati u ciljanoj emisiji na Latinici, a na moju žalbu novinarskom sudu èasti dobio sam odgovor da je zahtjev za puno informiranje apsurdan.
    Nekim uglednicima, pa i saborskim zastupnicima iskazao sam da bih volio da Hrvatska svoje iskustvo napadnutog grada, stradalih bolnica i logora redovito prenosi u svijet i da ne šalje u misije vojne policajce (a sada i inspektore oružja – vidi tekst pokraj tvog komentara). Želio bih da šaljemo lijeènike, predstavnike Crvenog križa i humanitarne radnike.
    Draga Jelena, poèevši s dogaðajima na Kosovu 1989. godine, ratnim stradanjem u Hrvatskoj, cjelokupnom ratnom dramom Bosne i Hercegovine i konaèno protjerivanjem albanskog stanovništva i bombardiranjem Srbije poèela je nova stranica zalaganja za mir i stradanja od rata. Rat na ovom podruèju bio je niskog intenziteta i dugog trajanja. To je, nažalost, omoguæilo gotovo svakom pojedincu, a ne samo populaciji, da se suoèi sa stradanjem, da donosi odluke i da djeluje. Ovo iskustvo je od ogromne važnosti za stradanja koja su se desila nakon nas i ona koje predstoje. Informiranje javnosti o tom vremenu je nepotpuno i èesto krivo.
    Draga Jelena, èestitam Ti da si novinar godine, a ja spadam meðu one mnogobrojne ljude koji su proživjeli stvari, djelovali i pišu, ali ne mogu informirati javnost. Molim Te kada donosiš sudove o tome tko što èini da od sada uzmeš i nas u obzir, a možda bi mogla i nešto uèiniti da mediji budu slobodniji, potpuniji i humanije informiraju javnost. Ako se odluèiš da to i uèiniš, bit æe mi drago, a ako Ti mogu biti od koristi u prijedlogu kako da se to uèini, rado sam ti na raspolaganju.
    P.S. Naravno da sam se na konferenciji za novinare u Vukovaru javio kao dragovoljac da odmah odem u bolnicu u Iraku i da tamo uèinim što mogu, ukljuèujuæi i spremnost na vlastito stradanje.
    Istoga dana po drugi puta je izložen »Ranjeni Krist«. Bit æe izložen i drugdje. Jednog dana æe mediji i to zabilježiti i progovoriti, reagira dr. Slobodan Lang.

 

Povratak