 
|
Arhiva "Iz medija"Rat kao Nintendo23.03.2003.
DUBAI – Akcijom »S nama – za pomoæ iraèkom narodu«, humanitarna zaklada Princa Maktuma Bin Rashida Al Maktuma zapoèela je prikupljati pomoæ za one kojima je trenutno pomoæ najpotrebnija – siroèad, beskuænike, izbjeglice i bolesne i ranjene u Iraku. Khalif Nasser Al Suweidi, predsjednik Udruge Crvenog polumjeseca u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, izjavio je da æe se i ova organizacija pridružiti skupljanju pomoæi za iraèki narod. I dok veæina smatra da æe sakupljanjem humanitarne pomoæi pokazati svoju solidarnost s Irakom, drugi dio Arapa smatra da samo glasnim demonstracijama protiv Amerike može uèiniti isto. U Manami, glavnom gradu Bahreina, više od tisuæu demonstranata protestiralo je protiv amerièkog napada na Irak, pa je policija upotrijebila suzavac i gumene metke ne bi li smirila demonstrante. Veliki broj njih zatražio je kasnije lijeènièku pomoæ u lijeènièkom centru Sulmaniya. Prema rijeèima oèevidaca, demonstranti, uglavnom mlaðe dobi, palili su gume i izvikivali antiamerièke parole ispred amerièke ambasade u Manami, a gotovo istovremeno održane su i mirne demontracije u diplomatskoj èetvrti, u kojima je sudjelovalo oko dvije tisuæe demontranata. Prema rijeèima ministra zdravstva u toj zemlji, Abdulaziza Hamze, devetorici je Bahreinaca pružena lijeènièka pomoæ, ali, sreæom, nitko nije bio teže ozlijeðen. Gnjev Arapa ponajprije je izazvala èinjenica da su, pri ulasku na otok Al Faw i grad Um Qasr, amerièki marinci izvijesili amerièku zastavu. Takav potez Arapi vrlo oštro osuðuju i drže ga znakom da se ovdje radi o okupaciji, a nipošto o oslobaðanju Iraka. – Što drugo može znaèiti vješanje zastave na jarbol? Što je sljedeæe? Sad æe Amerikanci produžiti za Al Basru, Al Nasiru, Kirkuk i konaèno zabosti svoju zastavu u Bagdadu? Zapamtite šta vam kažem, to æe zapaliti vatru meðu Arapima, kaže Abdulah Mahmood, Egipæanin na privremenom radu u Ujedinjenim narodima. Meðu intelektualcima u ovom dijelu svijeta dosta je nedoumica, èak i otvorenih sumnji o tome tko i kako izvještava o dogaðajima na terenu, u samom Iraku. Informacija da je u Qataru izgraðen medijski centar u vojnoj bazi Al Saylyah, da je njegova izgradnja stajala 1,5 milijuna dolara, te da novinari kojima je omoguæeno da u njemu borave ne moraju ni iziæi na teren, zahvaljujuæi modernoj opremi koja im omoguæuje slanje i primanje informacija putem èuda tehnike – brine sve one koji smatraju da sedma sila mora imati nužan odmak od bilo koje zaraæene strane da bi joj se moglo vjerovati. Veæina ljudi svoju æe percepciju rata i viðenje stvari izvuæi iz vizualnog materijala koji se svakodnevno odmata pred našim oèima na televizijskim ekranima i koji, kako primjerice tvrdi Najla Al Rostamani, voditelj Istraživaèkog Centra »Gulf Newsa«, sve više nalikuje Nintendo igri – bez prolijevanja krvi, naizgled nedužno, nerealistièno i apsurdno sigurno na prvi pogled. – Ovog puta Pentagon se postavio na drugi naèin, više od 500 novinara je »pridruženo« borbenim jedinicama. Takav koncept nije posve nov, jer su reporteri i u Prvom i Drugom svjetskom ratu bili zajedno s bojovnicima. Ali, ovo je ipak drugaèije, jer je ovo rat na višoj razini, bolje organiziran, bolje kontroliran. – U proteklih nekoliko tjedana, novinarima je pružen strog trening u tehnici preživljavanja. Ponuðene su im tehnike kako preživjeti na bojnom polju. Pentagon je u brojnim vojnim bazama održavao ovakve treninge. Novinari su dobili antrax-cjepiva i pancirne košulje otporne na metke. S novinarima su održani sastanci na kojima im se reklo što smiju, a što ne smiju èiniti. Kad su ih uklopili u vojne jedinice koje putuju 40-50 kilometara na sat u konvojima prema Bagdadu, jednako su im tako rekli što je poželjno, što nije. Novinarima je isto tako zabranjeno da koriste vlastite naèine prijevoza i poruèeno im je da njihova sigurnost nije zagarantirana ako odaberu napustiti vojnu jedinicu s kojoj su dodijeljeni, a slièno im je poruèeno i za upotrebu satelitskih telefona – za koje su im rekli da bi mogli biti laka meta iraèkih projektila – kaže Najla Al Rostamani. Sve u svemu, nakon novog naèina izvještavanja s ratnog poprišta, teško je ne zapitati se koliko bilo tko zaista zna o istini koja se dogaða na terenu i zašto su reakcije javnosti tako bipolarno podijeljene. |
