Jedne novine dnevno proðu stotinu ruku

24.03.2003.

OPATIJA – Jedne novine dnevno proðu stotinu ruku. I više. Uglavnom, dok jedan gost èita drugi èeka na red, pa mi koji ovdje radimo ne stignemo tijekom èitavog dana ni pogledati naslove. Tako ili slièno govore nam djelatnici brojnih opatijskih kafiæa koji uz kavu nude i moguænost èitanja ili bolje reèeno prelistavanja dnevnih novina. Izuzev u Millenniumu koji, istina uz nešto veæu cijenu kave, nudi najbogatiju ponudu tiska, u veæini sluèajeva radi se o jednom primjerku Novog lista, i eventualno još kojem hrvatskom dnevnom listu, pa za èitanje »uz kavicu« u nekom od ugostiteljskih objekata èesto treba imati kako sreæe tako i strpljenja. S druge pak strane, tvrde naši sugovornici, vrlo rijetko gosti dolaze sa svojim novinama što je i razumljivo s obzirom na prilike u kojima živimo. Ili kava ili novine. Za oboje se nema novaca. No za razliku od kave do novine se može doæi besplatno. Ili gotovo besplatno. Naime, za godišnju èlanarinu od svega 50 kuna, uz posuðivanje knjiga i korištenje struène literature, svakom èlanu Gradske knjižnice i èitaonice »V.C.Emin« u Opatiji na raspolaganju svakodnevno stoji i po jedan primjerak svih dnevnih, tjednih i mjeseènih izdanja u Hrvatskoj. Tu moguænost, saznajemo, korisiti svakodnevno oko tridesetak posjetitelja i to slijedeæim redom: ujutro penzioneri i domaæice na povratku s tržnice, popodne zaposleni odnosno mlaða populacija koja vrlo èesto cilja sportska izdanja. Ono što ponudu opatijske biblioteke èini specifiènom jeste što ona nudi novine »od prekjuèer«.
    – Zbog skuèenog spremišnog prostora glavninu dnevnog tiska èuvamo mjesec dana iako pravila nalažu èuvanje tri mjeseca no to jednostavno, u našim uvjetia nije moguæe, pa nastojima prednost kod obaveznog èuvanja davati znanstveno struènim i edukativnim èasopisima, kaže nam Suzana Kržiæ, ravnateljica opatijske biblioteke dodajuæi da se meðu onima koji koriste biblioteku za èitanje tiskovina sporadièno javljaju i oni koji nisu èlanovi, što se posebno odnosi na korištenje oglasnika kao što su »Butiga« i »Burza« i tu nastojimo biti fleksibilni buduæi da smo na neki naèin u službi svih graðana, makar moram dodati da je naša èlanarina zaista simbolièna, zakljuèuje Suzana Kržiæ.

D. JURETIÆ BIONDIÆ

Povratak