Novinar godine 2003.

05.06.2003.

Da, u zemlji èiji novinari slavljeni zbog istinoljubivosti preziru èinjenice, a ovjekovjeèeni borci za pravdu veæinu mrze uzduž i poprijeko, Bešker zaslužuje svih 14 Oscara!
Rijetko je kada nagrada za novinara godine došla u prave ruke kao ovoga puta. No Bešker je veæ toliko decenija u vrhu jugoslavenskog, odnosno hrvatskog novinarstva da bi ovo napokon pristiglo priznanje na prvi pogled primjerenije bilo nazvati nagradom za životno djelo. No to bi zazvuèalo odveæ oproštajno, a dr. Bešker je baš u najboljim godinama: dapaèe, moglo bi se reæi da mu je tek krenulo!
I to, izgleda, otkad je Matvejeviæ od njega na prijevaru iskamèio doktorat. Znajuæi, naime, da Beškerove lingvistièke potencijale te golemu radnu energiju prati majušna akademska discipliniranost, Matvejeviæ je od njega naruèio najprije jednu, zatim drugu, a onda treæu… èetvrtu studiju o morlaèkoj književnosti. Na posljetku je i samom Beškeru postalo jasno da je, po svim rigorozama, rijeè o doktoratu…
Potom je lanjskog lipnja dobio Nagradu "Slobodne" "Miljenko Smoje", da bi ove godine ponio èak dva priznanja: "Rimovanje" je proglašeno najboljom kolumnom, a u derbiju za novinara godine veæinu je osvojio protiv suparnika vrijednog svakog poštovanja, Borisa Dežuloviæa. A kolegama koji su nagradu dodijelili ona se èini tako samorazumljivom da je ustvari logièno što je nisu popratili ni jednim jedinim komentarom…
Kljuèni problem hrvatske tranzicije je uništavanje svih kriterija za vrednovanje javnog rada: do 90 lažni, od tada nikakvi. Nagrada Beškeru pridonosi uspostavi izgubljenih kriterija. Bojim se samo da ne zazvuèi odveæ cinièno ako na kraju podsjetim da prvonagraðeni hrvatski novinar godinama veæ, s obitelji, živi u Rimu! I da je odluèio ne vraæati se u Hrvatsku u ovoj inkarnaciji…

Povratak