hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva "Iz medija"

Traže se ludi naftaši i još luði glavni urednici

19.07.2003.

Opet nas uvjeravaju da je na djelu veleizdaja nacionalnih interesa. Prodana je èetvrtina Ine, a kupac je za trièavih pola milijarde dolara dobio i nevjerojatno pravo da sudjeluje u donošenju strateških odluka. Strašno! Neæe dati pola milijarde dolara a da mu drugi s kompanijom rade što hoæe. Èudan neki investitor. Ima pola milijarde dolara, a nije sišao s uma. Tko zna, možda je Vlada u Vjesniku i Financial Timesu prodaju èetvrtine Ine trebala oglasiti uz uvjet da buduæi strateški partner uz financijsku ponudu priloži i potvrdu da mu nisu sve na mjestu. Jer samo bi takav investitor pristao da istrese pola milijarde a da Inom i dalje, nièim ometani, vladaju hrvatski politièari preko Uprave koju æe postavljati po svom nahoðenju.
U cijeloj toj prièi uopæe nije problem neznatna vjerojatnost da pola milijarde ima netko kome nisu sve na broju. Dapaèe! Što je manja vjerojatnost da se naðe suludi vlasnik pola milijarde dolara spreman na ulaganje baš u Inu, to je veæa vjerojatnost da æe »naša« Ina, naš nacionalni ponos i bogatstvo, ostati u rukama koje su je i dosad muzle kako su stigle i htjele. U rukama politike. Koja se, eto, toliko brine za nacionalni interes da je pod to uspjela podvesti i zahtjev da se u Inino poslovanje ne smiju ukljuèiti oni koji ne daju lovu ako nemaju utjecaj na to kako æe se ona trošiti. Nego samo oni koje za to nije briga. A takvima sigurno nisu sve na broju. Dakle, u nacionalnom je interesu da Inom upravljaju ludi naftaši.
Ništa bolji ne bi bili ni glavni urednici hrvatskih medija da je prošao prijedlog iz Nacrta zakona o medijima. Samo oni koji su sišli uma bili bi spremni prihvatiti se glavnourednièkog posla u koji je ukljuèeno plaæanje golemih kazni – i to iz vlastitog džepa – za objavljivanje istinitih informacija! Samo zato što glavnim likovima iz tih vijesti to ne ide u prilog. Pa su duboko uvrijeðeni, duša im vrišti od boli! Kada ih se uhvati s prstima u pekmezu. I još to objavi! S obzirom na to da se, kada je hrvatsko pravosuðe u pitanju, više isplati pokrasti pet tvornica i na cestu baciti nekoliko tisuæa radnika nego povrijediti tankoæutne duše, glavnourednièkog posla pod takvim bi se uvjetima prihvaæali samo oni kojima fali nekoliko dasaka u glavi. Ili oni jako poslušni. Koje za istinu uopæe nije briga sve dok imaju dobru plaæu.
Doduše, vlast je popustila pod pritiscima pa se odrekla tog nauma. Ali ne i kazne za objavu (ne)istine. Nju bi, prema najnovijem prijedlogu, trebao plaæati – nakladnik.
Ludilo je, dakle, poželjna osobina za najviše funkcije i u medijima i u gospodarstvu. Oèito, rijeè je o sistemu, a ne sluèajnosti. Onom istom sistemu koji naciju vješto navodi da se stalno bavi velikim pitanjima od, navodno, kljuènog nacionalnog interesa, kako bi joj se lakše podvaljivao rog pod svijeæu. Na nekim »manje važnim« temama. Pa se ovih dana cijela nacija, od Sabora do zadnje kvartovske birtije, brine za Inu, a pokraj nje prolaze teme vrijedne velikih skandala. Ili barem zavreðuju ozbiljniju raspravu.
Na primjer, moguænost da je ekipa lijeènika doslovce krala jajne stanice svojih pacijentica. A ako je ponestalo pravih pacijentica, nesretne su žene uvjerili da su bolesne pa su ih polegli na stol ne bi li krali pod izlikom nužne operacije. I još su operaciju masno naplatili. Da bi se na kraju, kada je skandal ipak pukao, javio odvjetnik spretnih lijeènika, tvrdeæi da je veliko pitanje postoji li u cijeloj prièi osnova za upletanje pravosuða. Jer baš nije sigurno da zakon jajne stanice smatra dijelom tijela. Treba li se èuditi što se to usuðuje izjaviti odvjetnik koji rado brodi i politièkim vodama? I treba li se uopæe iznenaditi što bi mu zakon mogao dati za pravo?
Ne. Jer, nacija se zbog takvih zakonskih propusta nikada dosad nije uzrujavala ni približno koliko zbog nekih drugih tema. Što je sudbina nekoliko desetaka žena – koje nikada neæe doznati imaju li više djece nego što su dosad mislile i tko ih odgaja – u usporedbi s jednim generalom! Ili diskusija u kojima se stotine milijardi dolara razbacuju kao gnoj po vinogradu iako diskutanti u cijelom životu neæe zaraditi ni jedan jedini milijun dolara. Štoviše, milijun dolara ne mogu ni zamisliti. Što je, dakle, nama sudbina tih žena? Oèito, ništa. Mi se zabavljamo važnijim stvarima. Pa se politika i nije previše brinula zbog takvih zakonskih propusta.
Baš kao što saborske zastupnike, koji se ovih dana toliko brinu zbog Ine, ne brine što traže pravo da odluèuju o prodaji dionica iako je taj isti Sabor izglasao zakon koji im to pravo ne daje. Ali, što je zakon u ovoj našoj zemlji. Pa neæemo ga se valjda držati kao pijan plota. Ili mijenjati èim ga vrijeme pregazi. Pogotovo ako je rijeè o tamo nekim ženama i njihovim jajnim stanicama. Imaju naši politièari preèeg posla.

Povratak

AKTUALNO