Demokrat posebnog kova

27.10.2003.

Nitko drugi ovu zanimljivu vijest koja govori o komunistièkom refleksu suzbijanja drugaèijeg mišljenja nije objavio. Za nedavna posjeta Carle del Ponte Zagrebu organizirane su pred Vladom demonstracije, što takoðer ni jedan od važnijih medija nije registrirao, kao što se uporno šuti o štrajku glaðu na Markovu trgu skupine otpuštenih policajaca, hrvatskih branitelja, koji traje više od godinu dana. Meðunacionalni incidenti u Vukovaru takoðer su se brižljivo skrivali od javnosti. Karakteristièno je kako se, primjerice, o predstavljanju razlièitih knjiga pisanih s izrazito kritièkim nabojem prema aktualnoj vlasti, kojima zna nazoèiti i po tisuæu ljudi, ne donosi niti jedno jedino slovo, da o televizijskoj slici i ne govorimo. Izvješæa sa stranaèkih skupova tzv. desnih stranaka, kad se veæ moraju donijeti, plasiraju se neupadljivo i redovito su praæena zajedljivim i posprdnim komentarima.
Ovi kao i mnogi drugi primjeri govore kako na hrvatskoj medijskoj sceni pored priliène ideološke jednodušnosti vlada stroga selekcija informacija, odnosno iskrivljivanje èinjenica i manipuliranje javnošæu prema potrebama vladajuæe politike. Èesto izgleda kao da postoji jedan informativni biro koji strogo odreðuje što æe se objaviti, a što ne.
"Reporteri bez granica" su ovih dana, praveæi listu medijskih sloboda u svijetu, Hrvatsku svrstali na 69. mjesto. Možda je to izvješæe prema Hrvatskoj prestrogo, možda èak i tendenciozno, temeljeno je na ocjenama trojice anonimnih ljudi. Reklo bi se, tri bez duše, Hrvatska bez glave. Politièko-medijski krugovi u Hrvatskoj su ostali preneraženi, ali najviše ovakve ocjene odbijaju baš oni koji su takva izvješæa i takve ocjene sa zluradošæu bespogovorno prihvaæali u vrijeme bivše vlasti kada je bilo više novinskog pluralizma.
Osobno, nikada ovakvim izvješæima nisam pridavao nikakav znaèaj, osim propagandnog. U svim, pa i u ovom pitanju, nama kao da uvijek netko izvana treba kazati kako nam je da bismo tek onda to saznali i redovito dizali galamu. Tako kad MMF kaže: vi ste prezaduženi, to postane opæe mjesto naše politièke samosvijesti. Kao da nam nekakvi reporteri bez granica moraju kazati da s našim medijskim slobodama nešto nije u redu, kad je oèito kako su svi važniji mediji provladini te, što je apsolutno nenormalno stanje, protiv sadašnje oporbe.
Dva vodeæa tjednika razlikuju se meðusobno po tome što jedan kao da se ureðuje u Raèanovu, a drugi u Mesiæevu kabinetu. Tri novinske kuæe u rukama su stranaca i podvrgnuti interesima stranog kapitala, svojih vlasnika i liberalne ideologije, ali ujedno poslovno ovisne o Vladi kojoj se ne žele zamjerati, dok su dvije kuæe izravno u državnim rukama. Iz takve vlasnièke strukture proizlazi spomenuta monolitnost u sadržajima i opredjeljenjima, a monolit je uvijek znak skrivanja istine. Postoji još jedan ozbiljan problem, a to je ideologijska struktura urednika i novinara formirana u staroj državi i starom sustavu, koja se onda reproducira unutar istog ideološkog kruga, koji, u stvari, predstavlja ideološku manjinu, koja se agresivno odnosi prema uvjerenjima i vjerovanjima veæine.
HTV je, skrivanjem neugodnih vijesti, odustajanjem od dublje obrade teških tema, izbjegavanjem polemièkih emisija, ignoriranjem nepoæudnih ljudi i stranaka, postala propagandnom kutijom vladajuæih, zbog èega su mnogi gledatelji najavili prestanak plaæanja pretplate. Izmjenama Zakona o HRTV-u bitno je osakaæena funkcija javne televizije i radija, a vladajuæa stranka dobila je moguænost izravnog utjecaja na izbor vodeæih ljudi.
Èak se i SDP požalio na nedovoljnu zastupljenost, ali to je više pila naopako i prigovor što se na televiziji pojavljuju i druge politièke stranke. Ivica Raèan, demokrat posebnog kova, nakon što je, uloživši silne napore, plodonosno i uz opæe odobravanje uklonio jedan ustašoidni list, sada iznova vrlo jasno demonstrira svoju demokratsku strast upiruæi prstom u nesposobne i neprofesionalne TV novinare, koji ga ne znaju zaštititi od njegovih, kako sam kaže, bezveznih odgovora na bezvezna pitanja, gorko žaleæi što odmah na pragu dvijetisuæite nije sve poèistio, s jasnom porukom kako æe, bude li još u prilici, to uèiniti sada, èetiri godine kasnije. Nikola Kristiæ, šef Informativnog programa, brzo je shvatio poruku, odluèivši se isprièati i suspendirati novinare (istina, dan poslije se predomislio) zbog kojih se demokratski as iz Banskih dvora tako žestoko rasrdio.

Povratak