|
|
Arhiva "Iz medija"
glas razuma u nerazumnim vremenima 31.01.2004.
|
 Tijekom desetogodišnjeg postojanja program Radija Slobodna Evropa bio je glas razuma u vremenima konflikata, rata, etnièkog èišæenja i pomirenja, tvrdi direktor Michele DuBach. Izvješæujuæi o zbivanjima u pojedinim zemljama i u cijeloj regiji Radio je uspostavio most izmeðu razlièitih etnièkih i religijskih grupa za vrijeme raspada Jugoslavije. Regija je i dalje nestabilna i pored razvoja krhke demokracije, pa misija programa ni izbliza nije završena.
A kako je sve skupa poèelo desetljeæe unatrag?
poèetak prije poèetka
Prièa o redakciji na južnosla(o)venskim jezicima poèela je u kolovozu 1992. godine u Düsseldorfu, u vremenu kad osobno nisam ni sanjao da æe redakcija postojati, kaže Nenad Pejiæ, direktor redakcije od njenog osnivanja do lipnja 2002. Dobio sam priliku da o krivnji medija za rat u bivšoj Jugoslaviji organiziram meðunarodni okrugli stol. Tada se uloga medija u raspadu bivše Jugoslavije na Zapadu još nije ni poèela analizirati. Ako su, dakle, mediji sukrivci za rat, tada mediji mogu postati i »sukrivci« za mir. Ako su lagali – a jesu, tada su dio problema, pa mediji koji ne lažu mogu biti i dio rješenja. Sedamdeset godina zajednièkog druženja nije moguæe odbaciti za jedan dan, pa èak ni za jedan rat.
Jedan od promatraèa na tom skupu je bio i direktor Radija Slobodna Evropa i godinu dana kasnije pozvao me je da formiram redakciju i prihvatim one principe za koje sam se, zajedno sa svojim kolegama, zalagao u Düsseldorfu. Sve je dakle poèelo i prije poèetka. Kada sam potpisao ugovor, direktor je izvukao iz ladice pismo koje sam poslao na njegovu adresu prije poèetka rata, tražeæi da radio poène emitirati program na južnosla(o)venskim jezicima, jer mediji pripremaju stanovništvo za rat! Mislio sam tad – uobièajeno dobro organizirani Amerikanci.
Formiranje redakcije proteklo je uz uobièajene pritiske. Kolege iz Hrvatske su nazivane izdajicama, a fotografije nekih od njih tiskane su u novinama. Jedan je tjednik u Bosni objavio pak popis èlanova redakcije koji su Muslimani, etiketirajuæi ih kao »ne-prave Muslimane.« Jedna je novina u Münchenu, gdje je Radio tada bio smješten, objavila tekst prosrpskog lobija protiv redakcije, s tezom da je »obukla muslimansku košulju«. Sve je utihnulo kad su analize pokazale da program ne navija ni za koga. Brzo je našao svoje slušatelje. U BiH je slušanost u ratu bila 36 posto, za vrijeme najveæe krize u Srbiji takoðer 36 posto, danas je ona na Kosovu i u Makedoniji oko 20 posto i tek nešto manja u Crnoj Gori. Za svaki radio to su veliki podaci, a za jedan strani radio – ti su podaci još veæi. Osobno sam uvjeren da su najveæi teret tog uspjeha podnijeli dopisnici. Izvješæivati iz razrušenog Sarajeva, a ne imenovati srpsku stranu agresorom; iz Hrvatske ondašnjeg HDZ-a, a biti svjestan da ti je slika u novinama s etiketom izdajice; odbiti da se prestane izvješæivati iz Srbije iako
noga u vratima
Slobodna Evropa je svjedoèila o svim zbivanjima u Srbiji, ali je i davala moguænost drugoj Srbiji, onoj koja je dešifrirala dogaðaje i pružala njihovim nositeljima otpor – postavljala granicu, onoj Srbiji koju je Radomir Konstantinoviæ oznaèio rijeèima: »Druga Srbija poèinje tamo gdje prestaje zloèin«, rekla je Latinka Peroviæ, povjesnièarka iz Srbije
Žarko Puhovski, sveuèilišni profesor i predsjednik Hrvatskog Helsinškog odbora smatra kako je Radio Slobodna Evropa skupa s Feralom i Novim listom predstavljao unutar Hrvatske ono što bi Amerikanci nazvali »nogom u vratima«. Dakle, predstavljao je neku vrstu noge u vratima koja je, s jedne strane, sprjeèavala da se vrata ka suvislom interveniranju javnosti potpuno zatvore, ali ta noga, naravno, nikada nije bila dovoljno snažna da ta vrata potpuno otvori.
Radio Slobodna Evropa za ovaj naš prostor predstavlja doista ono što se u njegovom samom imenu kaže – slobodu. On je otvarao moguænost da i mi na ovim prostorima doživimo slobodu kao vrhunsku vrijednost. Vijesti Radija Slobodna Evropa djeluju kao osvježavajuæi faktor u poplavi informacija koje ovdje kruže s razlièitih strana. Važna oznaka tog radija je kritièki pristup prema ekstremnim stavovima onih politièkih partija koje su bile uzrok stradanja ovdašnjih ljudi, mišljenje je fra Luke Markešiæa, predsjednika Hrvatskog narodnog vijeæa, BiH . | je režim to zahtijevao; biti Albanac, a izvješæivati na srpskom jeziku; slati tajna izvješæa e-mailom pred nosom srpskih vojnika u Prištini, iæi u logore gdje nitko drugi nije smio ni kroèiti; hladno izvješæivati iz Podgorice gðe su prijetnje vojske veæ bile javne; slušati Albance i Makedonce dok oni zamalo nisu zaratili... – sve je to mogla samo ekipa koja je uvjerena da radi samo svoj posao i to na najprofesionalniji moguæi naèin. Radije je provjeravala nego bila prva, radije sigurna nego najbrža, ona se nikad nije oslanjala samo na domaæe izvore, njen je credo bila tolerancija, a njena jedina zabrana – govor mržnje.
mesiæeva pohvala
Kada se naša mala ekipa novinara iz Sarajeva, Beograda i Zagreba prosinca 1994. godine okupila u Münchenu da napravi projekt programa za podruèje bivše Jugoslavije, mnogima je to izgledalo kao neostvariv pothvat, kaže Omer Karabeg, direktor Programa na južnoslovenskim i albanskom jeziku Radija Slobodna Evropa. Praviti zajednièki program u trenutku kad su inozemne stanice veæ bile podijelile nekadašnje zajednièke programe i napravile nacionalne redakcije – znaèilo je upustiti se u riziènu medijsku avanturu, s potpuno neizvjesnim ishodom. Teško je bilo povjerovati da je poslije Vukovara, i u vrijeme bombardiranja Sarajeva, poslije toliko nesreæa, žrtava i krvi takav program uopæe moguæ. Probali smo – i pokazalo se da nismo pogriješili. Radio Slobodna Evropa je dokazao da se i o najosjetljivijim dogaðajima i najspornijim temama može nepristrano izvješæivati, da je tolerancija moguæa i u najtežim vremenima i da mržnja i ksenofobija nisu, kao što su neki željeli dokazati, prirodno stanje na ovim prostorima.
Tijekom desetogodišnjeg postojanja, naša redakcija je primila mnoge pohvale. Meni je, moram priznati, najdraža ona koju je izrekao hrvatski predsjednik Stipe Mesiæ, u ožujku 2000. godine u Pragu, prilikom posjeta našem radiju. Tada je rekao: »Želim zahvaliti Programu na južnoslovenskim i albanskom jeziku na širenju istine o zbivanjima na prostoru bivše Jugoslavije i na ponovnom graðenju mostova meðu ljudima, ne zato da bi se stvarala neka nova Jugoslavija, nego zato da bi nove države na prostoru bivše Jugoslavije i poslije krvavog rata našle put dobrosusjedskog života...«
Samo ta jedna reèenica mogla bi nam biti nagrada za cijeli naš rad.
pogrešna štednja
Inaèe prva emisija Radija Slobodna Evropa o zbivanjima u Republici Hrvatskoj, na hrvatskom jeziku, emitirana je u listopadu 1998. godine. Pola sata prije ponoæi slušatelji su je mogli èuti na srednjem valu, preko satelita Astra, a potom i Hot Bird satelita. Zapoèelo je novo razdoblje u približavanju Radija Slobodna Evropa slušateljima u Hrvatskoj, poèela je utrka za mjesto u informativnom prostoru Hrvatske. Program za Hrvatsku osvajao je slušateljstvo i veæ 2002. godine sa skromnih 2,9 posto bio je najslušaniji meðu stranim radiopostajama. Iza njih su ostale ugledne strane radiostanice, koje su desetljeæima emitirale program na hrvatskom jeziku namijenjen slušateljima u Hrvatskoj. Ubrzo je uslijedio zahtjev lokalnih radiopostaja da se uvede popodnevni program, pa je u ožujku 2000. krenula zajednièka popodnevna emisija Radija Slobodna Evropa i lokalnih radiopostaja u Hrvatskoj. Novo iskustvo s petnaestominutnim programom od 16.30 – 16.45 pokazalo se odliènom radijskom formom. U mrežu su se ukljuèile 24 radiopostaje, da bi u prosincu 2003. taj broj porastao na 31. Program za Hrvatsku dobio je konaèan oblik pokretanjem jutarnjeg programa u studenome 2002. godine, kojeg je preuzimalo 26 lokalnih radiopostaja.
Godinu dana kasnije, krajem sijeènja 2003., Broadcasting Board of Governers, tijelo koje upravlja svim amerièkim radiostanicama koje emitiraju program za inozemstvo, najavljuje ukidanje programa za Hrvatsku, zajedno s ukidanjem programa za još šest europskih zemalja. Konaèna odluka donesena je krajem studenoga 2003. i od 1. sijeènja 2004. godine prestaje emitiranje programa Radija Slobodna Evropa za Hrvatsku. O dogaðajima u Hrvatskoj, Radio Slobodna Evropa nastavlja izvješæivati u regionalnom programu, svakodnevno, od 18.00 do 19.00 i od 22.00 do 23.00 sata. Taj program trenutno preuzimaju 4 lokalne stanice u Hrvatskoj, a još nekoliko je izrazilo želju za prenošenjem.
Iza nas je ostalo 17.800 priloga, 120 vlastitih emisija. Izvješæivali smo iz 132 hrvatska grada, opæine i sela, te iz 38 inozemnih. Naši mikrofoni svjedoèili su o životu graðana Hrvatske, o ratu, stradanju i sukobima, ali i o postupnom sabiranju ljudi i njihovoj neutaživoj želji da žive normalno, rekla je u oproštajnoj rijeèi Ines Šaškor, urednica zagrebaèkog dopisništva.
Za Dopisništvo Radija Slobodna Evropa u Zagrebu govorilo je na tisuæe ljudi. Otvorena su vrata mnogima koji su se zalagali za slobodu javne rijeèi i demokraciju. Nije bilo doslovno nikoga u javnom životu u Republici Hrvatskoj, osim bivšeg predsjednika Franje Tuðmana, tko nije dao interview ili izjavu. Prvi i posljednji sugovornik, igrom sluèaja, bio je sadašnji predsjednik Republike Stjepan Mesiæ, koji je o gašenju kazao:
– Mislim da je ukidanje programa za Hrvatsku pogrešna štednja. Taj radio je pokazao svoju svrhu i odigrao svoju ulogu i trebao je tu ulogu igrati i dalje. Meni je žao da se na takav naèin štedi, jer Slobodna Evropa pomogla je u pravom smislu da dobijemo – slobodnu Europu, | |
