Može se reæi da još nisu sagledive sve štetne posljedice projekata koji su odjedanput, gotovo istodobno, pali na pamet vodeæim hrvatskim novinskim nakladnicima (Jutarnjem listu, odnosno Grupaciji EPH/WAZ, odnosno konkurentnom Veèernjem listu i njihovim austrijskim partnerima).
Jedni i drugi, oèito dogovorno, postaju nakladnici knjiga: Jutarnji list pokreæe ediciju stranih autora (zaklada koja zastupa autorska prava Ive Andriæa je u Beogradu, dakle, u inozemstvu, za Miljenka Jergoviæa ne znam smatra li se strancem), a Veèernjak domaæih pisaca (oni zastupaju sami sebe, ili u najgorem sluèaju, njihove obitelji, eventualno pokojeg pokoja institucija, pa je vjerojatno bilo lakše ugovoriti prava).
I jedan i drugi niz knjiga zamišljen je u velikim nakladama, grafièki dobro opremljenim (tvrdi uvez), sa sigurnom, uvjetovano izgraðenom distribucijom putem novinskog distributera, poduzeæa »Tisak« (vlasništvo nepoznato, navodno u steèaju): sve je zamišljeno prema jednostavnom naèelu – kupiš novine, dobiješ jeftiniju knjigu ili tako nekako, nisam siguran je li glagol »morati« prisutan u transakciji.
Premda, valja upozoriti potencijalne kupce, jer tek se još mora utvrditi urednièka kvaliteta projekata, dakle, sav onaj pripremni rad koji prethodi gotovom proizvodu – rijeè je o prijevodu, urednièkim i redakcijskim poslovima te tehnièkoj kvaliteti, u koju opæe ne sumnjam, jer, prema rijeèima urednika kulture Jutarnjeg lista i nekadašnjeg glavnog urednika Studentskog lista Ivice Buljana, njegov (hrvatski) poslodavac s tehnièkom stranom projekta gotovo i nema veze – proizvodnja knjiga, odnosno mozak projekta negdje je u Španjolskoj.
I, koliko sam shvatio, Španjolci su ti koji rukovode »operacijom«, oni su »partneri«, oni su pregovarali o pravima, oni su odluèivali gdje æe se knjige tiskati, sve do najsitnijih detalja, i to bi bilo sve koliko sam shvatio iz Buljanove izjave za HTV.
O Veèernjakovu projektu manje znam, no pretpostavljam da je špranca identièna onoj Jutarnjega: ministar kulture, drugi sugovornik HTV-a, dapaèe, lakonski odobrava projekte, smatrajuæi ih ne iznimkom (rijeè je ipak o »licenciranim« projektima, poznatim u susjednoj nam Italiji, na primjer, ali sve u svemu, rijeè je o daleko drukèije ureðenim tržištima) nego poznatim naèinom promocije knjige na stranim tržištima.
A što se tièe produkcije, misli da su posao dobili oni koji su bili »najkonkurentniji«, iako, koliko sam shvatio iz Buljanova izlaganja, »u Hrvatskoj nema takve tiskare koja bi mogla izvesti takav projekt«, a ta je misao zvuèala prilièno defetistièki, kao da je parafrazirao nepovjerenje u domaæe »tiskare« posebice kad je rijeè o tako osjetljivu proizvodu kao što je knjiga. (Buljan je vjerojatno mislio na brzinu izvedbe, srazmjerno velikim nakladama istodobnih desetak naslova, a što trebaju izlaziti u relativno kratkom roku, jedna za drugom.)
No ako se ne varam, Jutarnji list se još tiska u Hrvatskoj i dosad se nitko nije žalio na kvalitetu, a tiska se dan za danom, stoga se nameæe pitanje zašto, kad je rijeè o knjizi, uprava Jutarnjeg lista nije toliko sigurna u dosege kvalitete domaæe tiskarske ponude, nego »sve prepušta (tajnovitim) Španjolcima«.
No kako bilo, knjige æe uskoro biti pred nama. Treæi sugovornik HTV-ove emisije, direktor Naklade Ljevak, Zdenko Ljevak, jedini je izrazio sumnju, prije svega istaknuo èinjenicu kako »Tisak«, distributer novinskih naklada, nikad nije prihvaæao knjigu kao proizvod koji bi uzeo u distribuciju te da æe to što sada èini, u dogovoru s novinskim monopolistima, ugroziti jedva kako tako sklepanu distribucijsku mrežu knjige (ako se uopæe može govoriti o tome da ikakva stvarna institucionalna distribucija uopæe postoji).
Da stvari nisu onakve kakvima ih prikazuju neki mediji, odnosno da distribucija knjiga u Hrvatskoj ne postoji, a da nakladništvo nije nimalo »unosan« posao, upozoravao sam više puta na ovim stranicama, no stara latinska uvijek se pokazuje toènom Nemo propheta in patria.
Dakle, zašto se još ne mogu sagledati problemi koje akceleriraju projekti Jutarnjeg i Veèernjeg?
Teletekst HT-a od 6. ožujka donosi sljedeæu vijest: »Kad 9. ožujka èitatelji Jutarnjeg lista uz svoj primjerak tih dnevnih novina dobiju besplatan primjerak romana "Ime ruže" Umberta Eca, poèet æe i kulturna akcija – Biblioteka Jutarnjeg lista Dvadeseto stoljeæe u kojoj æe biti objavljeno trideset vrhunskih djela svjetske i hrvatske književnosti protekloga stoljeæa. Rekli su to na konferenciji za novinare vodeæi ljudi Jutarnjeg lista i EPH. Nakon "Imena ruže" svaka sljedeæa knjiga stajat æe 29 kuna.
Knjige æe se moæi kupiti samo uz Jutarnji list, zajedno æe stajati 35 kuna.«
Prije svega, pitanje je jesu li za poèetak tog projekta izabrani pravi naslovi, odnosno mnogih od njih još kolaju knjižarama u nakladama drugih izdavaèa, što opet postavlja pitanje, nepisano pravilo da kad jedan izdavaè uzme autora, tada ima pravo prioriteta, odnosno njemu se nudi ponovljeno izdanje, kao i sva ostala autorova djela. Recimo Italo Calvino bio je autor »Znanja«, knjiga koju objavljuju u Biblioteci Jutarnjeg lista »Ako jedne zimske noæi jedan putnik«, a knjiga je u »Znanju« objavljena u drugom izdanju, pitanje je treba li je objavljivati treæi puta.
Isto se može reæi za neke druge naslove, osim ako se nije htio iskoristiti komercijalni potencijal objavljivanih autora kako bi se stvorilo, ono što zovem »biblioteka kredenca« ili nekad poznatije kao »skojevska biblioteka«, nikad èitana, ali dovoljno debela da pokrije površinu kuænih vitrina i polica.
Zatim, tu je i pitanje nelojalne konkurencije, jer izdavanje knjiga nije core business novinskih nakladnièkih kuæa, premda kažu »prilozi su ti koji prodaju novine«: no, primarno se može prièati o faktoru iznenaðenja za cjelokupnu hrvatsku nakladnièku industriju – stvaraju se novi modeli odnosa na tržištu – pitanje je kolika je stvarna cijena ponuðenih naslova, koliki su rabati, i kako æe veæinska grupacija tzv. malih nakladnika odgovoriti na ponuðenu razliku u cijeni.
Napokon, nitko od njih (u svijetu) ne tiska »jutarnje novine« i uz njih uvjetuje kupnju Ernesta Hemnigwayja (to èak nije namjera sliènih projekata pokrenutih u inozemstvu).
To je jednako tako ponižavajuæe za Hemingwayja koliko i za njegova izvornog nakladnika. Jer oni su dio »gospodskog posla«, a što se za projekte iz EPH-a i Veèernjeg lista ne može reæi.
Autor je nakladnik iz Zagreba, izvršni direktor Mosaic Publishers" Networka.