Koliko gašenje Treæeg programa ide na ruku Vladi

13.04.2004.

Èinilo se da æe medijski udar kao što je ukidanje Treæeg programa proæi bez ikakve javne reakcije. Meðutim, prema informacijama iz medija doznajem da su ipak reagirali saborski zastupnici HSS-a.
S dobrim razlogom, jer je u TV emisije iz Sabornice uvedena potpuna neregularnost u pogledu termina prenošenja rada Sabora i nepredvidljivi prijekidi emitiranja »zbog programskih razloga«. Na to æu se pitanje vratiti kasnije. Ali sada želim istaknuti i drugi ne manje važan aspekt toga naprasnoga gašenja Treæeg programa. Naime, ostaje èinjenica da je time smanjen ukupni televizijski program HTV-a za veæinu gledatelja, koji nemaju kablovsku televiziju niti æe moæi priuštiti sebi da nabave satelitsku antenu.
Ukupni je program smanjen ubrzo nakon povišenja pretplate. To je tipièno monopolistièko ponašanje svih tvrtki koje pružaju neke usluge u javnom sektoru. Neæu ovdje govoriti o tome što se dogaða veæ dulje s kvalitetom programa: ponavljanje istih emisija dva ili èak više puta na dan, pa i takvih kao što je treæerazredna sapunica »Zemlja nade« ili èak ponavljanje mudrovanja (da ne kažem blebetanja) pred kamerom izmeðu »slavnih« i starleta koje žele uæi u svijet »slavnih«.
Pišem ovdje ne sa stajališta saborskih zastupnika nego sa stajališta onih koji su te zastupnike izabrali i èije bi interese izabrani zastupnici trebali zastupati za vrijeme svog mandata. Pritom se ne zanosim nikakvim iluzijama o tome kakva je institucija Hrvatski sabor.
To sigurno nije neka polubožanska institucija nad kojom je samo Bog. Taj se slogan danas rijetko èuje. Ne bih prihvatio ni humoristièku tvrdnju da je Sabor kokošinjac, bio to prizemni (kao što je to jednom kazao Zlatko Vitez), niti jednokatni (kao što to, pozivajuæi se na chicašku sociološku školu elaborira Slaven Letica). Toènije bi bilo reæi da je Sabor »sajam taštine« (Vanty fair). No unatoè tome, smatram da gledatelji, biraèi imaju pravo uživo pratiti i ta ego nadmetanja kako bi formirali svoj stav o tome koga treba ili ne treba birati na iduæim izborima.
No najvažniji razlog zašto treba u cijelosti prenositi rasprave u Saboru jest u tome što sadašnja vlada pribjegava rješavanju vitalnih problema ispod žita, odnosno pregovorima o kojima nema nikakvih informacija.
U tom smislu, HSS–ovci su u pravu kada kažu da gašenje Treæeg programa ide na ruku Vladi.
Stoga bi bila sasvim na mjestu najavljena inicijativa da se HTV obveže da prenosi saborske sjednice na posebnoj frekvenciji. Uostalom, HTV je još javna televizija koja ne živi samo od reklama nego i od obvezatne mjeseène pretplate. Kad bi se HTV privatizirao i preimenovao, recimo, u GTV inc., onda bi to bila druga prièa.
Ponovno bih želio istaknuti da ovdje nije rijeè samo o gašenju odnosno iregularnosti emitiranja parlamentarnog programa nego i o kvaliteti televizijskog programa kao cjeline koja ne može zadovoljiti. Besmisleno ponavljanje emisija niže kvalitete èak i u tijeku jednog kalendarskog dana ne može se opravdati financijskim razlozima, jer je nedavno i sam glavni ravnatelj izjavio da HTV ima novca. Prema tome nije prisiljen da provodi takav program štednje kao što ga recimo mora provoditi neka bolnica. Buduæi da HTV raspolaže sposobnim i educiranim kadrovima, u èemu je onda problem?
Autor je sveuèilišni profesor u mirovini, redoviti èlan HAZU.

Povratak