 
|
Arhiva "Iz medija"Korupcija guši demokraciju30.07.2004.
Najmanje to shvaæaju politièari, koji su i krivi za cijelu aferu koja æe naškoditi slici Hrvatske u svijetu. Navest æemo jedan primjer. Ministarstvo europskih integracija odmah je po sklapanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU objavilo analizu pod naslovom »Prilagodbe politikama unutarnjeg tržišta EU«, u kojoj se realistièki i trezveno analizira praksa hrvatskog sklapanja »direktnih nagodbi« te konstatira i preporuèuje se publiciranje i prezentiranje natjeèaja za javne nabave i javne radove, baš da bi se izbjegao konflikt s propisima EU. Pretpostavljam da bi i premijer i njegovi ministri morali znati da je jedan njihov resor uprave veæ ukazao da su direktne pogodbe u suprotnosti s europskim i svjetskim obièajima. I da valja harmonizirati i hrvatske propise s kriterijima i pravilima postupanja u EU. No, sluèaj Bechtel pokazuje ili da premijer i njegovi ministri ne znaju što im rade kvalificirani eksperti ili to ne žele znati i rade po starome. Europska komisija je 1999. dala ostavku zbog sliène korupcijske afere povezane s javnim nabavama. Hrvatska je èak postala èlanica skupine GRECO – Grupe država protiv korupcije koju je iniciralo Vijeæe Europe, a koja ima zadaæu monitorirati provedbu konvencija Vijeæa Europe o korupciji kao i Dvadeset preporuka VE o borbi protiv korupcije. I kad su veæ uhvaæeni s rukama u pekmezu, Vladini ministri izmišljaju neuvjerljiva opravdanja, pozivajuæi se na obveze prijašnje vlade ili na »usmena jamstva«. A kad to èine još na neotesan i nimalo urban naèin, kako je to uèinio ministar vanjskih poslova Žužul u televizijskom suèeljavanju, gdje je još samo nedostajalo da primijeni brahijalnu silu, tada svakog ozbiljnog promatraèa iz inozemstva mora zabrinuti buduænost hrvatske demokracije i mora se upitati ne stoje li iza demokratske fasade i skupih odijela još uvijek autoritarni trogloditi žedni totalne vlasti. Premijer Sanader je iznašao snagu da lopticu prebaci Europskoj komisiji, ali se tako samo in extremis spasio svjetske blamaže. Njegov stav da se neæe iæi na sklapanje ugovora s Bechtelom direktnom pogodbom ako Europska komisija donese takvo mišljenje, a u obrnutom sluèaju da æe se iæi, govori o tome da je samoodrživost hrvatske demokracije pod velikim znakom pitanja. Jedan premijer koji želi igrati ulogu prosvijeæenog apsolutista morao bi znati da se u suvremenim demokracijama odbacuje svaka direktna pogodba, jer ona generira korupciju èak i kada oni koji sklope direktnu pogodbu ne inkasiraju svoj lobistièki honorar. Korupcija se dogodila èak i kada se direktna pogodba opravdava »nacionalnim interesima«, kako to èine u SAD-u pravdajuæi se razlozima sigurnosti. O tome piše jedan od najveæih europskih eksperata na polju korupcije Donatella Della Porta, koja je u knjizi »Politièka korupcija i javna uprava« podrobno analizirala mehanizam direktnih pogodbi u javnim radovima i nabavama, ali je razgolitila korupciju i u fiktivnim javnim natjeèajima. Korupcija je najmoænija bolest koja korozijom guši demokraciju. Hrvatski politièari nemaju antitijela niti senzore kojima bi razotkrili potencijalna žarišta korupcije. To je i razumljivo, jer je hrvatska politièka klasa roðena u sistematskoj korupciji privatizacije društvene imovine, o èemu svjedoèi i njihova imovina, steèena malverzacijama i špekulacijama. A oni drugi, poput Raèana, živjeli su u sustavu inherentne korupcije, zbog èega ni oni ne razlikuju korupciju od onoga što doživljavaju kao »vršenje vlasti«. Jedini izlaz je brza prilagodba europskim kriterijima, na što nas sili kandidatura za èlanstvo u EU. Naravno, i smjena generacija u politici, pravosuðu, vojsci i policiji: dokle god su na vlasti oni koji su se omastili pljaèkom društvene imovine, demokracija æe u Hrvatskoj biti u opasnosti.
|
AKTUALNO
 |
|||||
