Podcjenjivanje javnosti

30.07.2004.

Sporna je, dakle, jedino poveæana koncentracija u podruèju distribucije novina - segment oglašavanja nije problematièan. Agencija, meðutim, nije obznanila podatke na temelju kojih je donijela svoje rješenje kojim se bitno prekraja hrvatska medijska scena.
Reèeno je samo da su podaci o prodanim primjercima novina koje su dostavili nakladnici niži od onih do kojih je došla sama Agencija, ali da ni u kojem sluèaju tržišni udio EPH nakon preuzimanja splitskog dnevnika ne premašuje zakonski dopuštenih 40 posto u segmentu dnevnog tiska.
Meðutim, iz analize su iskljuèeni navodno specijalizirani dnevnici – Sportske novosti i Dnevnik (koji uostalom izlazi samo nekoliko mjeseci). To je sigurno dvojbeno, što veæ potvrðuju i neki struènjaci, jer su se zbrajali i podaci o udjelu na tržištu lokalnih listova (Zadarski, Karlovaèki...), pa i novina koje izlaze samo tri puta tjedno, poput Osjeèkog doma.
Izdavaèi podatke o svojoj stvarnoj prodaji i dalje taje, a Agencija sada prodaju Slobodne nije iskoristila za njihovo razotkrivanje, nego svoju odluku dodatno obrazlaže time da se Agenciji mora vjerovati na rijeè.
Zašto? Zašto bi se u Hrvatskoj 2004. godine uopæe ikome moralo vjerovati na rijeè kada se radi o tako unosnim poslovima i društvenom interesu? Ne treba zaboraviti ni Zakon o medijima, prema kojem javnost ima pravo na informacije o poslovanju nakladnika. Sigurno je mnogo lakše pozivati se na poslovnu tajnu i izbjeæi moguæe kritike i razloge za osporavanje donesenog rješenja. Hrvatski je problem, meðutim, što je takvih situacija previše, od nikad objavljenih ugovora o prodaji Hrvatskog telekoma, poslovnih banaka, do ugovora i aneksa ugovorima s Bechtelom...

Povratak