Crkva i kritika

05.10.2004.

Znaš ono, napadnu Ljubièiæa, napali su cijelo novinarstvo, udare po Jezerincu, udarili su po cijeloj Crkvi?! Smiješno da smješnije biti ne može. Vojnog ordinarija ne svrbi "novinarski ateizam", veæ kritike koje se upuæuju u medijima zbog raskošne, preluksuzne zgrade ordinarijata, a koja je podignuta u ovo vrijeme besparice. Umjesto da msgr. Jezerinac odgovori na konkretne kritike, on, u stilu pravog demagoga, "šara okolo kole", ne bi li se nas koji osuðujemo politiziranja s oltara i nepotrebno razbacivanje novcem vjernika, proglasilo antikristima i sotonistima. Slušao sam nedavno jednog našeg sveæenika koji živi u Francuskoj. On veli da su tamošnje sveæenstvo i biskupi èesto izvrgnuti kritici i da je to sasvim normalno jer živimo u demokratskom društvu. Dapaèe, kazao je, kritike èešæe dolaze od katolika negoli od onih koji to nisu. U Italiji se ne libe prozivati ni samog Papu, pa što bi onda Jezerinac i drugi pastiri bili pošteðeni novinarskih oštrica?
Crkva je bitan faktor u društvu. Ona sudjeluje sasvim slobodno u javnome životu, pa je logièno da ju se hvali i kritizira. Mogu li to naši sveæenici veæ jednom shvatiti?

Povratak