Stoti broj "Makarske kronike"

09.11.2004.

Ali, nazvati Makarsku kroniku ’lokalnim listom’ neupuæenima bi moglo izgledati podcjenjujuæe: Naša nezavisna novina — stoji u impresumu — obraæa se stanovništvu grada Makarske, Brela, Baške Vode, Tuèepa, Podgore, Gradaca; Zagori s Imotskim, Vrgorcem, Šestanovcem, Zagvozdom i Zadvarjem; otocima, prije svih Braèu i Hvaru. Makarska rivijera, Bol, Hvar... nisu lokalna, nego svjetska imena!
No, da bi i Kronika bila svjetska, morala je ostati lokalna: "Makarska kronika promovira graðansku opciju... u funkciji je obiènog, malog èovjeka, poreznog obveznika i potrošaèa i više prostora daje graðanima i struènjacima nego politièarima"... Rijeèju, skrojena po ljudskoj mjeri, puna imena živih ljudi i njihovih stvarnih interesa, vjerna tradiciji mediteranskog urbaniteta koji svisoka gleda na sve, ne samo na svoje lokalne moænike... Treba se samo sjetiti kakvu su ulogu lokalni listovi odigrali u stvaranju Amerike: misionari slobode, pravde i civilizacije na Divljem su zapadu preèesto bili urednici lokalnih novina. No njihova je moæ tada proizlazila iz nedostatka veza s ostalim svijetom. U stogodišnjem procesu povezivanja svijeta nastat æe golemi medijski imperiji; meðutim, s televizijom i internetom lokalni mediji vraæaju i svoju ulogu i moæ.
To ne znaèi da je Anðelko Erceg, kad se kao afirmirani urednik Jutarnjeg 2002. usudio vratiti kuæi i napraviti vlastite novine, igrao na sigurno. No, veæ ovih prvih 100 brojeva Makarske kronike izvrstan su argument za tvrdnju da buduænost novinarstva pripada lokalnim medijima. I da u našoj današnjoj Hrvatskoj imaju nezamjenjivu civilizirajuæu ulogu.

Povratak