 
|
Arhiva "Iz medija"Inficiran novinarstvom12.11.2004.
Ne radi se o nabrajanju mjesta u kojima se ukazao Ante Gotovina, nego o lutanjima HTV-ovog reportera Roberta Zubera. U svom šaranju Hrvatskom, Zuber je od pokretanja HTV-ovog »Života uživo« natukao osam tisuæa kilometara i dobro upoznao domaæe ceste. Brojka koju i kakav lutalica ne bi tek tako dostigao, a kamoli novinar koji svako svoje putovanje mora pravdati nekakvim razlogom. A da ne bi lutao bez smjera i cilja, zasluge idu dobroj organizaciji i planiranju za koje je Zuber zahvalan kolegama, od kojih istièe slabo eksponiranu Lelu Kneževiæ, a rijeèi hvale još manje štedi kada spominje svoje svakodnevne suputnike – SNG ekipu, zaslužnu ne samo za tehnièku stranu prijenosa.
Zvuèi kao da ti je bilo dosta Novinih »24 sata«? – Možda se od mene oèekuje da sada, nakon odlaska, pljujem po Novoj TV. To nitko od mene neæe èuti, ponajprije jer nije gentlemenski i jer nije moj stil. Bio je moj izbor otiæi na Novu i ne vidim razloga da sada pljujem po njima. Ako su i postojale nesuglasice, to je izmeðu mene i osoba s kojima sam ih eventualno imao, i one su, po mom mišljenju, privatne, a ne javne. Zaboli li vas što su instant voditelji bolje plaæeni od novinara? – Talkin heads postoje svugdje, pa i kod nas. Osobno nisam zavidan, pa da iz profesionalnog jala kažem kako je sve to smeæe. Svako iz pruženih šansi gradi svoju karijeru, a vrijeme æe reæi svoje o kvaliteti. Evo ti primjer Sanje Doležal, ona je pokazala da nije talkin head. Mislim da je u konaènici na gledateljstvu i javnosti da donese sud. Možete li izdvojiti koja je osobina najbitnija za novinara? – Na bih izdvojio nijednu, ali bih izdvojio jednu koja je prepreka za dobrog novinara. Kriva percepcija novinara u Hrvatskoj je da su jako pametni. To je velika pogreška jer nitko ne zna sve o svemu. Zašto radite ovaj posao? – Prije dvije godine sam imao zdravstvenih problema i doktor mi je rekao da æu morati prestati raditi ovaj posao. Mislim da bih u tom trenutku psihièki umro. Zato se bavim ovim poslom, jer sam inficiran novinarstvom. Kojim dijelom novinarstva? – Zaista mislim da je ovo nešto najkonkretnije što mogu uèiniti da se nešto promijeni. Znaš kada si student: pun si ideala, mijenjao bi svijet, a onda imaš jednu profesiju kroz koju možeš, možda ne promijeniti, ali sigurno upozoriti i pomoæi. Ne govorim da sam ja sada neka divna osoba, imam i ja svojih mana, ali sam u nekoj svojoj osnovi ipak altruist. Kada se gube ideali? – Kada prvi put doðeš do nekog realnog problema. Zvuèi kao trenutak kada se mora samostalno krenuti s rješavanjem egzistencije? – Tako nekako, ali se i tu pokazujemo inertnima, barem je moja generacija bila takva. Uvijek se divim toj 71., ne zbog nekog nacionalnog naboja, nego zato što su u nešto vjerovali i zbog toga izašli na cestu. Koliko vas je promijenilo dijete? – Jako, makar zbog posla nisam roditelj onoliko koliko bih želio biti, a pretpostavljam i da sam postao senzibilniji. Koliko vas pogaða to što ga ne viðate koliko biste htjeli? – Iskreno se nadam se da æe sin jednog dana shvatiti zašto sam toliko izbivao iz njegova života. Vidim ga svakih deset dana po nekoliko dana i nastojim taj ritam održati. Govorite da vas je oèinstvo promijenilo, no nije li to viðanje ipak prerijetko? – Mislim da jest, ali tu je sada i jedna druga situacija. Poslodavac te ne pita imaš li dijete ili ga nemaš. S druge strane, vodim se i jednim drugim rezonom. Htio bih da moj sin u svojoj 18. ili 19. godini ne mora razmišljati o egzistenciji na naèin na koji sam ja razmišljao. A da bih bio sposoban osigurati mu egzistenciju jednog normalnog mladiæa, ne razmaženog, vjerojatno sada moram malo stisnuti. Zvonimir MAMIÆ
|
AKTUALNO
 |
|||||
