hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva "Iz medija"

Inficiran novinarstvom

12.11.2004.

Ne radi se o nabrajanju mjesta u kojima se ukazao Ante Gotovina, nego o lutanjima HTV-ovog reportera Roberta Zubera. U svom šaranju Hrvatskom, Zuber je od pokretanja HTV-ovog »Života uživo« natukao osam tisuæa kilometara i dobro upoznao domaæe ceste. Brojka koju i kakav lutalica ne bi tek tako dostigao, a kamoli novinar koji svako svoje putovanje mora pravdati nekakvim razlogom. A da ne bi lutao bez smjera i cilja, zasluge idu dobroj organizaciji i planiranju za koje je Zuber zahvalan kolegama, od kojih istièe slabo eksponiranu Lelu Kneževiæ, a rijeèi hvale još manje štedi kada spominje svoje svakodnevne suputnike – SNG ekipu, zaslužnu ne samo za tehnièku stranu prijenosa.
    Zašto prelazak s Nove na HTV?
    – U to je vrijeme došla ponuda s HTV-a koja mi je bila interesantna, pa smo se brzo i dogovorili. Jednostavno, na prelazak sam se odluèio zbog uvjeta koje HTV može ponuditi, i to ne samo materijalnih, nego i profesionalnih. I dokazalo se da je procjena bila dobra jer sada profesionalno mogu raditi što sam uvijek i htio, a što, nažalost, nisam mogao na Novoj TV.
    Prelazak s urednièkog na reporterski položaj zvuèi pomalo kao prelazak s konja na magarca...
    – Ovisi kako tko gleda na stvar. Dok sam bio urednik »24 sata«, nikada se nisam bio odrekao reporterstva. Kad god su se javljale meni zanimljive teme, radio sam novinarski posao s guštom jer smatram da sam prije svega novinar. Tako ja na to ne gledam tako . U »Životu uživo« nemam urednièki status, ali realna je situacija da je nas sedmero-osmero gotovo ravnopravno i da do odluka dolazimo razgovorom. Ako mi se neka tema ne sviða, to slobodno i kažem pa ako imam dobre argumente, to se i prihvati. Na kraju krajeva, moja live javljanja znaju trajati i 10-15 minuta, pa se na to može gledati i na taj naèin, na naèin da sam na ekranu puno više nego što sam prije bio.
    Kada razgovaraš s ljudima koji su prošli traumu, osjeæaš li nelagodu?
    – Zna se dogoditi da imam knedlu u grlu, ali se nauèiš

VELIKI UTJECAJ NOVINARSKE STRUKE
   
    Jesu li se novinari previsoko postavili i uzeli si pravo moralnih sudaca?
    – Novinarska je struka danas, za razliku od prethodnih godina, dosta utjecajna. Mislim da bi najbolji odgovor na to pitanje bilo protupitanje »tko æe ako neæe novinari?«. To je otprilike i osnova ovog posla. Ljudi uvijek govore novinari su ovakvi, onakvi, ali kada doðe do neke frke, obratit æeš se novinaru. S jedne strane imamo utjecaj, ali mislim da se struka kao struka ne cijeni i žao mi je što se na novinare gleda s nepovjerenjem, a nisu novinari krivi, mi samo radimo svoj posao.
    Jedna analiza govori kako je u odnosu prema politièarima, osnovno pitanje iz 50-ih godina »imate li nam još što reæi«, danas zamijenio stav »zašto mi lažeš«?
    – To je toèno. Poznajem jednog kolegu koji je dobar novinar, ali ima predrasudu da mu sugovornik nešto mulja. Ne možeš iæi s tim stavom, ali ne treba niti generalizirati, stvari se razlikuju od novinara do novinara.
nositi s time. Makar nakon nekih javljanja znam sjediti u autu, šutjeti i razmišljati o svemu tome...
    Zvuèi kao da ti je bilo dosta Novinih »24 sata«?
    – Možda se od mene oèekuje da sada, nakon odlaska, pljujem po Novoj TV. To nitko od mene neæe èuti, ponajprije jer nije gentlemenski i jer nije moj stil. Bio je moj izbor otiæi na Novu i ne vidim razloga da sada pljujem po njima. Ako su i postojale nesuglasice, to je izmeðu mene i osoba s kojima sam ih eventualno imao, i one su, po mom mišljenju, privatne, a ne javne.
    Zaboli li vas što su instant voditelji bolje plaæeni od novinara?
    – Talkin heads postoje svugdje, pa i kod nas. Osobno nisam zavidan, pa da iz profesionalnog jala kažem kako je sve to smeæe. Svako iz pruženih šansi gradi svoju karijeru, a vrijeme æe reæi svoje o kvaliteti. Evo ti primjer Sanje Doležal, ona je pokazala da nije talkin head. Mislim da je u konaènici na gledateljstvu i javnosti da donese sud.
    Možete li izdvojiti koja je osobina najbitnija za novinara?
    – Na bih izdvojio nijednu, ali bih izdvojio jednu koja je prepreka za dobrog novinara. Kriva percepcija novinara u Hrvatskoj je da su jako pametni. To je velika pogreška jer nitko ne zna sve o svemu.
    Zašto radite ovaj posao?
    – Prije dvije godine sam imao zdravstvenih problema i doktor mi je rekao da æu morati prestati raditi ovaj posao. Mislim da bih u tom trenutku psihièki umro. Zato se bavim ovim poslom, jer sam inficiran novinarstvom.
    Kojim dijelom novinarstva?
    – Zaista mislim da je ovo nešto najkonkretnije što mogu uèiniti da se nešto promijeni. Znaš kada si student: pun si ideala, mijenjao bi svijet, a onda imaš jednu profesiju kroz koju možeš, možda ne promijeniti, ali sigurno upozoriti i pomoæi. Ne govorim da sam ja sada neka divna osoba, imam i ja svojih mana, ali sam u nekoj svojoj osnovi ipak altruist.
    Kada se gube ideali?
    – Kada prvi put doðeš do nekog realnog problema.
    Zvuèi kao trenutak kada se mora samostalno krenuti s rješavanjem egzistencije?
    – Tako nekako, ali se i tu pokazujemo inertnima, barem je moja generacija bila takva. Uvijek se divim toj 71., ne zbog nekog nacionalnog naboja, nego zato što su u nešto vjerovali i zbog toga izašli na cestu.
    Koliko vas je promijenilo dijete?
    – Jako, makar zbog posla nisam roditelj onoliko koliko bih želio biti, a pretpostavljam i da sam postao senzibilniji.
    Koliko vas pogaða to što ga ne viðate koliko biste htjeli?
    – Iskreno se nadam se da æe sin jednog dana shvatiti zašto sam toliko izbivao iz njegova života. Vidim ga svakih deset dana po nekoliko dana i nastojim taj ritam održati.
    Govorite da vas je oèinstvo promijenilo, no nije li to viðanje ipak prerijetko?
    – Mislim da jest, ali tu je sada i jedna druga situacija. Poslodavac te ne pita imaš li dijete ili ga nemaš. S druge strane, vodim se i jednim drugim rezonom. Htio bih da moj sin u svojoj 18. ili 19. godini ne mora razmišljati o egzistenciji na naèin na koji sam ja razmišljao. A da bih bio sposoban osigurati mu egzistenciju jednog normalnog mladiæa, ne razmaženog, vjerojatno sada moram malo stisnuti.

Zvonimir MAMIÆ
Snimio Josip REGOVIÆ

Povratak

AKTUALNO