hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva "Iz medija"

Po biografiji, Mesiæ je hodajuæa proturjeènost

26.11.2004.

Stjepan Mesiæ hodajuæa je proturjeènost. Predsjednièki imidž izgradio je na umirovljenju pobunjenih generala, a prokockao ga na amnestiranju jednog od njih, optuženog bjegunca od Haaga Ante Gotovine. Usprotivio se Tuðmanovoj podjeli Bosne, ali iz HDZ-a izašao tek 1994. godine kad je hrvatsko-bošnjaèki rat završio, a on ostao poražen u frakcijskoj borbi sa strujom Gojka Šuška. Bunio se protiv hrvatskih zloèina tijekom Domovinskog rata, a onda kao predsjednik Sabora proèitao odluku o umirovljenju Ðure Kalanja, gospiækog tužitelja ubijenog godinu dana prije. Ponosan je na svoj politièki instinkt, a istodobno nevjerojatno nemaran u odabiru najbližih suradnika.
Upravo takav ambivalentan dojam o politièaru Stjepanu Mesiæu ostaje nakon èitanja njegove politièke biografije "Domovinski obrat", autora Ivice Ðikiæa, novinara Feral Tribunea. Na više od dvjesto stranica Ðikiæ je opisao Mesiæevu politièku karijeru, a zapravo preprièao modernu hrvatsku povijest kroz storiju o jednom od njezinih najznaèajnijih aktera, posljednjem predsjedniku Jugoslavije, predsjedniku hrvatske Vlade i Sabora, zaboravljenom opozicionaru uskrsnutom na mjestu predsjednika posttuðmanovske Hrvatske.

Napeti triler

Ono što je predstavljeno kao Mesiæeva biografija, zapravo je napeti politièki triler. Èak mu je i struktura filmièna: radnja se odmotava unatrag prema Mesiæevoj mladosti, da bi završila na njegovu politièkom usponu i rekapitulaciji prvog predsjednièkog mandata.
"Domovinski obrat" poèinje èuvenim Mesiæevim posjetom Vojarni "Draèevac" gdje je u pripremama za vojni puè otvoreno izvrijeðan, nastavlja se umirovljenjem sedmorice potpisnika generalskog pisma koje je po mišljenju mnogih, pa èak i Davora Butkoviæa, komentatora "Jutarnjeg lista", bio njegov najznaèajniji državnièki potez, da bi Ðikiæ u istom dahu poglavlje zatvorio još uvijek aktualnom aferom sa Željkom Bagiæem i pomaganjem generalu Gotovini. To petljanje nanijelo mu je najveæu politièku štetu, ali Mesiæ uporno - èak i u svojoj biografiji - ne priznaje da je u tome pogriješio. Jedan njegov bivši savjetnik, kojem je Ðikiæ samo na tome mjestu prikrio identitet, tvrdi kako je iza te operacije pomaganja Gotovini stajao sam Mesiæ, buduæi da Bagiæ nije mogao ništa uèiniti na svoju ruku.
U prièi o Tuðmanovu dijeljenju Bosne s Miloševiæem naglašena je netrpeljivost Mesiæa prema Gojku Šušku i njegovoj struji u HDZ-u. U poglavlju o hrvatskim zloèinima u Gospiæu i drugim mjestima spominju se Mesiæeve primjedbe Tuðmanu i drugima u državnom vrhu, ali opet uz opasku da nije napustio stranku. Pritom mu Davor Butkoviæ, bivši glavni urednik "Globusa", pravi medvjeðu uslugu otkrivajuæi kako je upravo od Mesiæa dobio dokument o zloèinima "merèepovaca" u Gospiæu i Pakraèkoj Poljani, inaèe oznaèen kao državna tajna. Njega je Mesiæ izvukao iz svojeg sefa, a poslije od redakcije tražio natrag kako se ne bi otkrilo tko ga je dao u medije. Butkoviæ je hvalio Mesiæevu hrabrost, ali otkrivanjem svojeg izvora zapravo mu nanio veliku štetu. Èak i deset godina nakon objave teksta.

Tuðmanov sprovod

Mesiæ je u pero Ivici Ðikiæu priznao i da na Tuðmanov sprovod nije došao zato što nije želio iæi tamo gdje æe se zboriti o njegovim zaslugama, a zanimljiva je i epizoda s Mesiæevim kandidiranjem za predsjednika Republike 2000. godine. Takvu ambiciju navodno je imala Vesna Pusiæ, koja je od toga teška srca odustala i zauzvrat dobila voðenje Hrvatskom narodnom strankom.
Politièka biografija Stjepana Mesiæa završava njegovim èuvenim govorima u Knessetu i Jasenovcu, otvorenom kritikom Tuðmanove vladavine, te odbijanjem da Hrvatska pošalje vojnike u Irak. Butkoviæ, koji se u knjizi pojavljuje kao jedini pravi Mesiæev kritièar, protivio se takvom Mesiæevu stavu i za sve optužio njegova bivšeg savjetnika Tomislava Jakiæa, "ultraljevièarskog antiamerikanca".
Knjiga Ivice Ðikiæa oduševit æe politièke sladokusce, ali i najrealnije opisati šefa države, sa svim njegovim prednostima i manama. Ili, kako je na poleðini napisao Viktor Ivanèiæ, ova knjiga je "trijumf poštenog kritièkog žurnalizma nad tradicionalno hrvatskim mitološkim bljuzgama". Jedina primjedba odnosila bi se na èinjenicu da o Mesiæu nije govorio nitko iz vrha HDZ-a, nije bilo Ivice Raèana, kao ni Ive Pukaniæa, starog Mesiæeva prijatelja koji bi bio dobra protuteža Davoru Butkoviæu. Ostalo je prava poslastica za kakvima hrvatska publicistika doslovno slini.

   

IVICA ÐIKIÆ, AUTOR MESIÆEVE BIOGRAFIJE:

Predsjednik nije autorizirao knjigu

"IvicaNa knjizi sam radio otprilike godinu dana. Sa Stipom Mesiæem obavio sam šesnaest intervjua koji su ukupno trajali približno dvadeset sati - otkriva Ivica Ðikiæ. - S ostalih dvadesetak sugovornika stvar je bila razlièita od èovjeka do èovjeka: s nekima sam razgovarao telefonski i ne odviše dugo, s nekima sam se sastajao i razgovarao po nekoliko sati, dok sam se s nekim sastajao u više navrata i razgovarao po nekoliko sati. Naravno, ponekad su mi bile dragocjenije rijeèi onih sugovornika s kojima sam razgovarao dvadeset minuta preko telefona nego rijeèi onih s kojima sam razgovarao satima. Ponekad je, jasno, bilo i obrnuto.
Je li Mesiæ autorizirao biografiju?
Ne, nije je autorizirao, niti me je ikad upitao što kanim napisati o njemu. Èak mi se èini da mu uopæe nije padalo na pamet da pokuša intervenirati u sadržaj knjige.
Je li knjiga sluèajno objavljena neposredno prije kampanje za predsjednièke izbore?
Ne, ništa nije sluèajno: izdavaèka kuæa VBZ, koja me je angažirala za posao na Mesiæevoj politièkoj biografiji, planirala je da se knjiga pojavi uoèi predsjednièkih izbora. Za takav plan imali su, naravno, tržišne razloge i ne može se kazati da ti razlozi nisu logièni i racionalni.
Hoæe li Mesiæu ova biografija pomoæi ili odmoæi u kampanji?
Ne znam, niti me to zanima. Nisam knjigu pisao zato da bi se svidjela Mesiæu i njegovim prijateljima, ali ni zato da bi se dopala Mesiæevim neprijateljima. Pisao sam knjigu po svojoj savjesti i u skladu sa svojim shvaæanjem politike i života. Samo mi je to bilo važno. A hoæe li se knjiga nekome svidjeti i hoæe li netko nakon što je proèita biti bijesan, e to me zaista ne zanima i time se nisam optereæivao dok sam pisao. Time se, uostalom, ne namjeravam baviti ni nakon što knjiga iziðe.

Povratak

AKTUALNO