Duga mlaèna noæ

08.02.2005.

Zlatna Janica Kosteliæ i viceprvaci svijeta u rukometu za sve su bili nedjeljni junaci dana, osim za »Dnevnik« Hrvatske televizije. Tamo je u krupnom planu Goran Miliæ u prvoj minuti postavio Antuna Vrdoljaka!
    Uskoro smo saznali i zašto. Iako nije bio niti u Italiji niti u Tunisu nekadašnji ravnatelj HRT-a iz najzloglasnijih politièko-propagandnih dana HDZ-ove dalekovidnice, objasnio je puèanstvu da nigdje gdje je sportski i hrvatski grmjelo nije putovao, jer te veèeri, za sat i pol vremena, poèinje emitiranje njegovog dramskog serijala »Duga mraèna noæ!«. Iskoristiti uspjehe Janice i rukometaša da bi se još jednom, nakon višednevnog bombardiranja s malih ekrana, u udarnom terminu glavne informativne emisije najavilo nešto tako banalno kao što je poèetak nove serije, može samo onaj koji se veæ odavno nauèio kititi tuðim perjem. I javna televizija koja radi na principu javne kuæe. Jer, iz same »špice« je vidljivo da je »scenarist i redatelj« na tom svom »životnom projektu« uposlio gotovo sve èlanove svoje obitelji. Kao producent se, uz njega i zeta mu Gorana Višnjiæa, potpisuje Mirko Galiæ, prvi èovjek državne televizije koja se financira naplatom TV pretplate od gledatelja. Prihodi su javni, jer se taj danak uzima iz džepova graðana, dok rashode oèigledno znaju samo familijarno odabrani.
    Što se tièe Antuna Vrdoljaka, našeg predstavnika u Meðunarodnom olimpijskom odboru, funkcije koja je poslužila kao alibi za još jedno TV lansiranje »Duge mraène noæi«, treba se podsjetiti i noæi koja je u vrh nacionalne krovne sportske institucije iznjedrila takvu osobu. Njegov »sportski život« poèeo je trèanjem uz Tuðmanove skute i dolaskom HDZ-a na vlast kada je izdašnim proraèunom dobio zadatak »spašavanja« splitskog Europskog prvenstva u atletici. Tada su se otvorili vidici probitka i sportsko je srce naglo zakucalo, pa je Vrdoljak preko noæi postao veæim atletièarem i od Luciana Sušnja, te sprinterski uletio u predsjednièku fotelju Hrvatskog olimpijskog odbora. Duh je olimpizma nesmiljeno širio oko sebe uništivši djeèaèke snove jednom takvom šampionu kao što je bio Miloš Miloševiæ koji bazen Barcelone nije vidio zbog »pogrešnih« krvnih zrnaca, iako je te godine isplivao drugo najbolje vrijeme na svijetu. »Brže, više, jaèe« primijenio je Vrdoljak u svoju korist i kada je nagovarao delegaciju Rijeke da povuèe svoju kandidaturu za Mediteranske igre u Tunisu, jer æe ih dobiti u Almeiri. Od Španjolca Samarancha za to je nagraðen doživotnom apanažom u MOO, a Rijeka je ispala veæ u prvom krugu glasanja.
    Antun Vrdoljak uvijek je na kraju »sebi zaradim« pobjednik. Svojom glavnom ulogom u nedjeljnom »Dnevniku« dokazao je da se ni tamo od njegovih vremena nije mnogo toga promijenilo. Njegova »katedrala duha« u Galiæevim rukama postala je garažom propuha lažnih velièina. Ako više nije mraèna, to je tek mlaèna televizija.

Povratak