Mala Floramye?

25.05.2005.

piše Zvonimir KRSTULOVIÆ

Drago mi je da je Dijana Rexhepi - o iznenaðenja li! - samoinicijativno završila. Jer, mislio sam da joj ova naša polemika o "njenoj" peticiji kontra HND-a - u kojoj ona gorljivo akcijaši za što ja, nakon svega, mislim da je prije svega sve to s politièkim predumišljajem - ponajviše znaèi duhovna hrana i nasušni komadiæak medijske prisutnosti. A kad ono - ona iznebuha svrši u našoj polemici. I to kako! Rezolutno, nadasve. I, damski, meni ostavi da zakljuèim. Pomišljao sam da bi, gentelmenski, možda trebao ne odgovoriti na Dianin odgovor, ali kako naš odnošaj vodimo posredno i javno tako bi na kraju zainteresirani èitatelj mogao biti uskraæen. A izrekla je nešto na što je teško reagirati šutnjom, ma koliko ta hrvatska navada bila ugodna.
Dakle, prvo je negirala da sam ja (i ne samo ja) èuo ono što sam iz njenih usta èuo o Paveliæu i ustašama. A èuo sam ne odveæ kritiènosti. No, dobro, Rexhepi tvrdi da to ipak nisam èuo. I što mi sad preostaje, zamoliti one koji su èuli što i ja na peticiju podrške? Takoðer, Diana "navlaèi" na oèito joj drag komparativni teren: antifašizam naspram ekscesa pojedinaca ili pak komunistièkih zloèina. No, ta tema o kojoj se ima što reæi ipak nije predmet ove polemike, a ni peticije kontra vodstva HND-a. Meðutim kod Diane Rexepi sve je moguæe, moguæe je da ja loše èujem, nije iskljuèeno da loše shvaæam. Najvjerojatnije je da ipak ne govorimo istim jezikom. Sve zlo u tome.
Fascinantno je da na listi peticionaša koji zagovaraju smjenu vodstva HND-a od njih sedamdesetak, oko pola nisu ni èlanovi toga društva. Fascinira i to da su se oko peticije koja je ipak - ma koliko to Rexhepi negirala - nuðena uglavnom selektivno na potpis, prolile takve kolièine tinte i tiskarske boje, da su napisani brojni novinski retci, i u eter otišle mnoge minute priloga, a da je javnost (dogaða se to u našem novinarstvu veæ više desetljeæa) uskraæena u osnovnoj informaciji - tko su, zapravo, potpisnici peticije. Zar je moguæe da ni "profesionalne vertikale" hrvatskog žurnalizma u tome nisu vidjele vijest, informaciju?
Na listi su se ne svojom voljom našle i Nataša Škarièiæ i Antonela Marušiæ, od èega su se javno ogradile. Ima još imena oko kojih se maglica isplela, ali ako oni nemaju motiva da se jave - zašto biti njihov odvjetnik?
No, vratimo se, svršetka ovoga teksta radi, na Dianu Rexhepi - kod nje je sve moguæe i "naknadna pamet", i pravdoljubivo samodefiniranje… Ne bih se iznenadio kada bih negdje proèitao da je upravo ona Mala Floramye iz one prièe Nedjeljka Mihanoviæa o tome da se upravo u Jasenovcu (opuštanja radi, što li?) logorašima puštala reèena Tijardoviæeva opereta. Ona opereta za koju je kritièar davno izrekao kako je ona produkt istinskog životnog veselja…
Svršetak? Kraj? Nikako! Kraj je samo ove polemike. Jer, svakog trenutka, u svakom pogledu sve mi je jasnije da je moje i Dianino postojanje u hrvatskom medijskom sazviježðu uzajamno polemièno. Vidimo se, dakle, u nekom drugom (nastavku) "rata" rijeèima.

Povratak