Bura izazvana recenzijom bloga Newyorèanke Lidije u rubrici Tomislava Èadeža 'Blog i batina' na našim stranicama se ne stišava.

Kao što je poznato, uvrijeðena Lidija zaprijetila je sudskom tužbom zbog, kako je navela, neovlaštenog korištenja fotografija i tekstova koji su njezino vlasništvo i zaštiæeni autorskim pravima, navela 'devet èinjeniènih pogrešaka u tekstu, proizašlih iz autorova neznanja ili lijenosti' i na koncu ugasila svoj blog, koji više nije dostupan na adresi newyorcanka.blog.hr.

Dobra je strana èitavog spora èinjenica da je izazvao veliki broj reakcija èitatelja našeg portala i pripadnika blogerske zajednice, u kojima su osim komentiranja samog sluèaja postavljena i važna pitanja o prirodi i buduænosti bloga i javnog pisanja uopæe.

Recenzija, kritika i obratno

Tako catcher piše: 'Blog je javno pisana rijec, a sve sto je javno je podlozno i javnoj kritici. Zasto onda recenzije knjiga? Zato sto su starije, pa je vec uvrijezeno da ih se recenzira? Tako se netko moze rasplakat i zato sto mu je netko popljuvao zbirku prica ili novi album, pa prijetit tuzbama... Zasto recenzije websiteova? Birceva? Restorana? Ama bas sve javno se recenzira, zbilja ne vidim zasto ne i blogovi.'

Helix se ne slaže. 'Zašto ne vidim svrhu recenzije bilo kojeg bloga? Naravno da se rade recenzije svega i svaèega: znanstvenih djela, beletristike, vrijednih, kvalitetnih i manje kvalitetnih uradaka. Blog (konkretan, o kojem je rijeè, a i svaki drugi) jeste javan, ali je to zapravo privatni dnevnik izložen oèima javnosti voljom autorice.'

Darko pak ide korak dalje. 'Ako je sve što je objavljeno podložno kritici, pa i recenziji, naravno da je i recenzija podložna kritici. U tom smislu se i Èadežovoj recenziji mogu naæi zamjerke. Trebalo je doista razvrstati blogove prema njihovoj vrsti ili žanru, ogranièiti recenziju vremenski, itd.'

Strah od iskrenosti

Sid strahuje od gubitka važnog elementa bloga - iskrenosti. 'Sad kad su novinari poèeli èeprkati po blogovima, najbolji blogovi (oni najiskreniji) mogli bi potpuno nestati s weba. Uvijek æe ostati oni intelektualno i stilistièki kvalitetni, ali iskrenost æe postati preskup vic kad znate da negdje vrebaju novinari poput g. Èadeža. A kakav je uopæe smisao bloga, ako æemo se svi pretvarati i ne govoriti ono najbitnije da nam to netko ne bi razvukao preko naslovnice Jutarnjeg?'

Ariston razmatra dvije moguænosti: 'Ukoliko ona dobije sudsku parnicu, ljudi æe postati rezgnirani prema blogu, i nitko se više neæe usuditi recenzirati. Ako nitko više neæe recenzirati, neæe se toliko niti govoriti o blogu, a pad publiciteta vratit æe blogere u poèetnu fazu. Što bi to moglo znaèiti, svima nam je jasno. Na neki blesav naèin, tužba dotiène je poèetak kraja bloga. Optimistiènije gledano; gubitak parnice od dotiène æe uèiniti budalu. Dokazat æe svijetu kako je pravni sustav države u kojoj ona živi prilagoðen priglupim mediokritetima koji si mogu dopustiti da se tužakaju za svaku sitnicu.'

Ribac zakljuèuje: 'Reakcija Newyorèanke je možda preburna, no ako poznate filmske zvijezde mogu tužiti novine zbog, npr. objavljivanja slika sa vjenèanja (što je loše u slikama sa vjenèanja?), ne vidim razloga zašo to ne bi uèinila i anonimna osoba? Punjenje džepova malim meðunarodnim sporom je ideja koja vremenom sve više dobiva na apsurdnijem zvuku. Ovdje je oèito samo rijeæ o principima i pokazivanju zubi. Tijah, to rade i medvjedice ako im se prevše približite mladima, a samo ste ih htjeli podragati...'

 Piše: M. Miloš