Poslovni mediji u raljama biznisa

11.05.2007.

Uzburkali su se duhovi na burzama, u medijskim krugovima, postavljaju se etièka pitanja, a novinari tiskanih medija likuju jer smatraju da ih netko još smatra dostojnima ulaganja. I pritom opet pretjeruju. A sve je poèelo s Rupertom Murdochom. Èovjek koji je promijenio medijsku scenu Velike Britanije, srušio ustaljene norme, uveo novu tehnologiju i oskvrnuo ikonu britanskog ozbiljnog novinarstva, londonski Times, sada je bacio oko na Wall Street Journal, najtiražnije i, mnogo važnije, najutjecajnije amerièke poslovne novine. Njegova "prijateljska ponuda" teška je pet milijardi dolara, ali mnogima još nije jasno što on time kupuje. Ne kupuje samo tiskano izdanje WSJ-a koje se dnevno prodaje u 2,1 milijun primjeraka i èiji prosjeèni èitatelj godišnje zaraðuje 191.000 dolara, a imovina mu vrijedi 2,1 milijun. On prvenstveno kupuje njegovo elektronièko izdanje, odnosno web stranicu, a zajedno s njim i brend koji æe mu pomoæi da uspješnije lansira poslovni televizijski kanal u okviru svoje televizije Fox. Kako su napisali neki britanski novinari, Murdoch ne želi svojoj djeci ostaviti poslovno carstvo, veæ digitalno carstvo. Dow Jones, vlasnik Wall Street Journala, više od polovine prihoda ostvaruje elektronièkim izdanjem, pa se može reæi da je kupnja Dow Jonesa "digitalna akvizicija sa zgodnim novinama kao darom". Dionièarske obitelji koje kontroliraju Dow Jones odbile su nakon odreðenog razmišljanja Murdochovu ponudu tvrdnjom da bi njegov ulazak "narušio reputaciju lista poznatog po toènom, objektivnom i pouzdanom izvještavanju", ali najsnažnija od njih - obitelj Bancroft - uèinila je to tek nakon "tijesnog glasovanja" meðu èlanovima, što Murdochu ipak ostavlja nadu da se ubrzo može vratiti s novom, poboljšanom ponudom. Murdoch priznaje da je katkad "frustriran" dužinom èlanaka u WSJ-u, da bi volio pojaèati politièki sadržaj, proširiti utjecaj u Europi i Aziji te uvesti "šminkerski subotnji prilog", a zanimljiva je i reakcija politièkih krugova na njegovu ponudu. Neki se boje da æe njegov ulazak u Wall Street Journal okrenuti te novine "u desno", što je totalna zabluda s obzirom na to da su stranice komentara u tim novinama veæ dugo vremena ekstremno desne. No komentator engleskog Guardiana tvrdi kako bi "Murdochov utjecaj uèinio taj list više, a ne manje liberalnim". No èini se da Demokrati ne dijele njegovo mišljenje, stoga su spremni u Kongresu s demokratskom veæinom odugovlaèiti tu akviziciju koliko je god moguæe. I ako uopæe do nje doðe.

Komentatori, nadalje, smatraju da bi Murdochova kupnja Dow Jonesa nastavila trend propasti obiteljskih dinastija u medijima: to se veæ dogodilo Chandlerovima u Los Angelesu, Sulzbergerovima u New York Timesu, Grahamovima u Washington Postu. Samo ako se nastavi tendencija da obiteljske tvrtke padaju u ruke nemilosrdnim menadžerima, to bi se jednog dana moglo dogoditi i samim Murdochovima, kad se stari Rupert (76) jednog dana povuèe u mirovinu. No pitanje je što bi Murdochov ulazak u Wall Street Journal znaèio za Financial Times, najutjecajnijim poslovnim novinama u svijetu? Èuveni FT ovih dana promijenio je slogan i grafièki dizajn, napravio je rošadu u sadržaju, a sve zbog toga što mu pada èitanost. Novi slogan "We live in Financial Times" trebao bi dati novi polet poslovnim novinama koje su pokrile cijeli svijet, ali više od toga, stvari bi u novom smjeru mogli okrenuti investicijski fondovi zainteresirani za kupnju FT-a. Ako Murdoch kupi Dow Jones, izdavaèka kuæa Pearson kao vlasnik FT-a našla bi se u vrlo teškoj situaciji, suoèen s izazovom koji mnogi nisu preživjeli: izravnom bitkom s Rupertom Murdochom. Moguæe je da Pearson dopusti ulazak privatnih investicijskih fondova, u prvom redu KKR-a (Kohlberg Kravis Robertsa), kako bi donijeli svježi kapital i FT-u omoguæili da odoli udaru Murdochova Wall Street Journala. No u ovome trenutku odbijena ponuda za kupnju Dow Jonesa dala je Pearsonu i Financial Timesu još malo vremena za restrukturiranje. A vrijeme ovih dana kupuje i Reuters, najpoznatija novinska agencija. Kanadski Thomson dao je ponudu od 17,6 milijardi dolara za kupnju te agencije, što je pobudilo zanimanje i kod investicijskih fondova. Reuters ima 2400 zaposlenika i više od 200 dopisništava u svijetu, ali servis vijesti èini samo 7 posto njegovih ukupnih prihoda. Golemi postotak otpada na poslovni servis: u prvom kvartalu ove godine poslovni servis donio je prihod od 1,6 milijardi dolara, a servis vijesti samo 82 milijuna. Ova ponuda Thomsona izazvala je skok vrijednosti dionica Reutersa za 25 posto. Reuters, meðutim, ima osiguraè od nepoželjnih kupaca. Osnivaèi su izlaskom na burzu 1984. godine zadržali "zlatnu dionicu" koja sprjeèava da bilo koji dionièar ima više od 15 posto udjela, a istovremeno osigurava principe Reutersova objektivnog i poštenog izvještavanja. Zapravo pitanje objektivnog i poštenog izvještavanja u poslovnim medijima u vlasništvu investicijskih fondova i velikih biznismena postat æe prilièno aktualno ako Dow Jones, FT i Reuters padnu u njihove ruke. Tada se neæe povlaèiti pitanja etike, veæ puno krupnija pitanja, poput sukoba interesa i poštenja, a sve to bit æe podcrtano jako velikom zaradom.

Tomislav Klauški

Povratak