Samo je kratko i jasno toèno

11.07.2007.

 Najviše je èitatelja, ipak, nezadovoljno redakcijskim tretmanom njihovih reagiranja, no kako vidim da je i uglavnom u pitanju nesporazum, pozabavit æu se još tom temom na sasvim konkretnom primjeru.

Pismom i kopijama gotovo svih objavljenih tekstova, na èemu sam vrlo zahvalna, javila mi se Marija Maèkoviæ, naèelnica opæine Jasenovac, pitajuæi me zašto njezin ispravak nije objavljen sukladno Zakonu o medijima. A prièa je poèela objavom priopæenja ŠNK Zrinski Odra kojim se upozorava na nedopustivo sviranje pjesme “Jasenovac i Gradiška Stara” na nogometnom igralištu i zamjera prisutnim dužnosnicima, meðu kojima je bila i gða M. Maèkoviæ, što ih “nisu zaštitili od glazbenog terora”.

U tekstu je zastupljena i druga strana, gða Maèkoviæ, koja kaže da su pjesmu pustili navijaèi te da je nakon njezina upozorenja sviranje prekinuto. Naèelnica nam je odmah poslala ispravak, ali èetiri puta duži od objavljenog teksta, u kojem je  najviše prostora posvetila prigovorima novinaru Željku Grgurinoviæu i pobrojila sve uspješno realizirane opæinske projekte.

Poslala je i Zakljuèke svih opæinskih foruma s podrškom naèelnici i preporukom novinarima o èemu i kako pisati. Veèernjakov se novinar u svojoj  kolumni na regionalnim stranicama pobunio protiv takvih naputaka, a objavljen je i bitno skraæen naèelnièin demanti. I napokon, Veèernjak je objavio da je policija utvrdila kako dogaðaj nema obilježja kaznenog ili prekršajnog djela.

Ukratko: uzrok dopisivanju na relaciji naèelnica Jasenovca – redakcija jest podnaslov na prvoj stranici u kojem je bila tvrdnja da gða Maèkoviæ nije sprijeèila sviranje inkriminirane pjesme. Niti je naèelnica kratko i jasno rekla što nije toèno, niti je redakcija prepoznala što treba ispraviti. Sve ostalo bilo je novinarski korektno. Cijela je prièa mogla trajati dva dana, a ne cijeli mjesec.

Povratak