Samospaljivanje je èesto njihov jedini put u slobodu

28.12.2007.

Fotografkinja Lana Šleziæ posljednjih je nekoliko godina kroz objektiv svog fotoaparata najèešæe promatrala život na ulicama dvaju gradova - Kandahara i Dubrovnika. Trideset trogodišnja Kanaðanka hrvatskih korijena, èija je mama Dubrovkinja, zbog svoje serije fotografija o afganistanskim ženama upravo je dobila vrijedno priznanje: prestižni èasopis Amarican Photo Magazin proglasio je njezinu knjigu Forsaken (Napuštene) fotomonografijom godine.
- Osjeæala sam golemu potrebu prenijeti barem dio tih straviènih prièa u svijet, jer sam i sama žena. Jednom kad sam poèela to raditi, jednostavno se nisam mogla zaustaviti - poèinje razgovor o nastanku fotomonografije Forsaken autorica Lana Šleziæ, dobitnica brojnih svjetskih fotografskih nagrada i priznanja, ukljuèujuæi World Press Photo i International photography award.
Lanine fotografije objavljivane su u najpoznatijim svjetskim èasopisima od New York Timesa, British Voguea, Time magazina do Paris Matcha i National Geography magazina, no najupeèatljivije fotografije upravo su one nastale u Afganistanu.
- Kao fotografkinja u Afganistan sam otišla napraviti jednu reportažu o kanadskoj vojsci, i umjesto šest tjedana, ostala sam dvije godine. Moja fotografska meta bile su žene, poglavito u ruralnim krajevima Afganistana i njihov stvarni, surovi život.
Brzo sam uvidjela da su žene i djevojèice te koje najviše pate. Bila mi je izuzetna privilegija podijeliti njihove životne prièe i èuti strahovite sudbine. Afganistan je za mene bio izuzetno emocionalan, toliko da te potpuno iscrpi - govori Lana koja se posljednjih nekoliko godina stacionirala u Istanbulu, no uvijek je u pokretu.
- Knjiga Forsaken zapravo je selekcija jednog opsežnijeg rada sažetog u fotomonografiju, izdanu u rujnu ove godine, i donosi prièe afganistanskih žena koje one same, nažalost, ne mogu isprièati - kaže Lana Šleziæ o upravo nagraðenoj knjizi koja je veæ tiskana i diljem Europe.

Prostitucijom do kruha

- Dok se u medijima naveliko pisalo da je talibanski režim zbaèen, da su ž ene slobodne, da djeca idu u školu, ja to nigdje po predgraðima Kandahara, drugog po velièni afganistanskog grada, nisam vidjela. Poèela sam sama istraživati, unajmila mladog Afganistanca za prevoditelja i poèela bilježiti kamerom to što sam vidjela.
Kao izlaz iz oèaja u kojem se nalaze, mnoge žene dignu ruku na sebe. Prema istraživanju koje je provelo Udruženje žena Afganistana, 60 do 80 posto brakova je prisilno. Više od polovice Afganistanki uda se prije nego što napuni 16 godina. Kao bijeg od takvog života samoubojstva su èesta, a samospaljivanje kao jedan od najbolnijih naèina umiranja, najèešæi je naèin. Zbog brojnih ratova koji su odnijeli živote mnogih muškaraca, prostitucija je postala posao za preživljavanje.
U 2005. udruženje žena Afganistana izvijestilo je o 101 sluèaju samožrtvovanja. Djeca i dalje ne idu u škole, a jedan od tamošnjih muškaraca Lani je pojasnio: “Tuæi ženu, znaæi voljeti je!”

Povratak