Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodio Nikola Kristić, novinar iz Zagreba i predsjednik Transparency International Hrvatska

18.12.2010.

Radio Slobodna Europa

Voditi Dnevnik za ovo razdoblje po kronologiji, vjerojatno i ne bi bilo toliko zanimljivo, jer jednostavno ovotjedna
događanja su toliko isprepletena, umrežena, prožeta jedno s drugim, tako da sam smatrao uputnijim to nekako poredati po top
temama…u jednu priču.

Tjedan je to, još uvijek šokoviti, ili postšokoviti…nakon Sanaderova pokušaja bijega, pa uhićenja…prisutniji je bivši
premijer u medijima, na svim je naslovnicama, vikend izdanja se isključivo bave likom, nedjelom i osobom bivšeg
predsjednika hrvatske Vlade i bivšeg predsjednika najjače političke stranke u Hrvatskoj… kako se tušira u austrijskom
zatvoru i gdje će obavljati nuždu, kao da nam nije dosta što se pokakao po cjelokupnom što se pokakao po cjelokupnom
hrvatskom društvu…svi se natječu tko će brže, više i jače nagaziti palog, ne tako davno, najmoćnijeg političara ovih
prostora…sad je to popularno, mišići se mogu bez problema iskazati, a ako nismo baš kratke pameti, onda u svemu tome ima
puno toga smiješnog, jer upravo neki od njemu podložnih novinarskih veličina i velikih tiskovina i koji su ga nekritički do
gadljivosti uzdizali u nebesa kao divnog i jedinstvenog, sada okrenuše ploču…eto to je zapravo stanje u zagađenosti i našeg
malog i skučenog medijskog prostora…i kao čude se izdavači kako pada prodaja tiskovina i gledanost elektroničkih medija…
Narod nije glup. Ne samo da je kod Sanadera došlo na naplatu…doći će i na svim drugim razinama…

I eto naš HND slavi 100 godišnjicu postojanja. Jubilej golem, 100 godina nije lako doživjeti i još svašta i preživjeti…a
kako je sve manje živih svjedoka, o onome što je nekad bilo, može se govoriti u superlativima, a ovo danas…sačuvaj nas Bože.
Samo, ni tu ne bi trebalo biti mjesta dementnosti, jer, verba volant-scripta manent. Arhive postoje i često nešto što se
danas uzdiže kao nekdanji vrhunski profesionalizam, kada se stvari navedu pravim imenom, mogu postati tek šaljivo štivo…kao
i uvijek, čast iznimkama…uostalom i stanje u medijima se može podvući pod onu: jabuka ne pada daleko od stabla….pa makar
bilo staro..i 100 godina.

Sabor je ovaj tjedan završio maratonsku 3-mjesečnu sjednicu…bilo je svega i svačega…pamtit će se parafraziranje Milorada
Pupovca…o domoljublju HDZ-a i neoliberalizmu SDP-a…ali i finale te iste sjednice…odnosno većinom glasova izglasane
manjinske stranačke povlaštenosti u novom izbornom zakonu o izboru zastupnika, pa izglasanim novim sucima porotnicima
Vrhovnog suda, a protivno općeusvojenim kriterijima…uglavnom, prijenosi saborskih sjednica, kao dnevna zabava za narod,
također su razlog društvene letargije i gubljenja povjerenja u politiku i političare….ali eto u zloj sreći ima uvijek i
nešto dobro, pa se ljudi okreću nečemu drugom…nevjerojatno je zanimanje, ne samo tzv. običnih građana, medija, za javne
stavove, a u pravilu su drugačiji od službenih politika, lijevih ili desnih… Transparency Internationala Hrvatska, kao
dijelu globalne najjače svjetske organizacije u borbi protiv korupcije, pa tako i najuglednije udruge u Hrvatskoj…civilno
društvo iznad dnevne politike…

Radi li Transparency također u tom suzbijanju Donkihotovski posao, jer korupcija je prevladala u svim porama našeg društva…
je li Donkihotovski posao Mladena Bajića i Dinka Cvitana, koje je upravo eto uhićenje Sanadera promoviralo u osobe tjedna…a
Sanader sigurno nije posljednji…možda je Bajića tek krenulo…

A svakako našeg dragog Dinama nije…ipak je utakmica s grčkim PAOK-om, za naše najbolje nogoloptače, bila posljednja
ovojesenska stanica na putu prema europskom proljeću…i sad nakon svega u narodu još uvijek ima i kreacije i vica pa u
sveopćoj muci i tuzi zbog svega što nam se događa evo za kraj i izjave dana: jedini hrvatski predstavnik, nakon ispadanja
Dinama i Hajduka, koji ima šanse prezimiti u Europi je – Sanader…

Sretan nam predstojeći Božić i Nova, sigurno još teža i tko zna čime još, bremenitija 2011. godina…..

Povratak