Andrina protiv Ondine

26.07.2011.

Rješenje Županijskog suda u Zagrebu kojim je sindikat »Glasa Istre« dobio spor s Upravom vlastite kuće značajno je za radnike i pravo na štrajk, za pravosuđe i za buduće odnose poslodavaca i radnika. Poništavajući odluku pulskog Arbitražnog vijeća, sutkinja Andrina Raspor Flis utvrdila je naime da je njena kolegica, sutkinja Županijskog suda u Puli i predsjednica Arbitražnog vijeća Ondina Vidulin Matijević, povrijedila Ustav i donijela nezakonitu odluku. Protivno zakonu samostalno je donijela odluku »u ime« Arbitražnog vijeća, a navrh toga utvrdila je novinsko-izdavačke poslove koji se za vrijeme štrajka ne smiju prekidati, kao da je riječ o hitnoj pomoći, bolnici ili policiji, čime je zapravo obesmislila ustavno pravo na štrajk i učinila ga nemogućim, odnosno bespredmetnim.

Zagrebačka sutkinja održala je pravnu lekciju pulskoj kolegici. Prokazala ju je kao uzurpatoricu ovlasti, nekoga tko mimo i usprkos zakona tuži i sudi, a istovremeno sebi dozvoljava utjecati na ishod štrajka procjenjujući tko će zbog štrajka pretrpiti štetu pa se odlukom svrstati na njegovu stranu . Također, u svom pravorijeku Andrina Raspor Flis podučila je Ondinu Vidulin Matijević što znači pojam štrajka, naglašavajući da je riječ o potpunom prestanku rada, kojeg i jest svrha da upozori poslodavca, praveći mu štetu, da dobro razmisli o svojoj poslovnoj politici i odnosu prema radnicima.

Koliko veseli rješenje zagrebačke sutkinje, koje pokazuje da u našem, zadnjih desetljeća rasklimanom, pravosuđu doista ima vrlih sudaca i sutkinja koji slijede slovo i duh zakona te Ustava, toliko žalosti spoznaja da još uvijek ima i takvih sudaca/sutkinja, poput pulske, koji svojim odlukama protivnim zdravom razumu, jer ne želimo vjerovati da je riječ o neznanju čime bi uvrijedili i sutkinju i one koji su je tamo postavili, podgrijavaju priče o sprezi dijela pravosuđa s političarima i/ili poduzetnicima. Daleko smo dakle još od »solidne izvrsnosti«, a kamo li od idela neovisnog pravosuđa, no svako malo se pojavi dokaz koji ulijeva nadu.

Ovaj je slučaj, nadalje, poučan i za radnike diljem Hrvatske koji često odustanu od »unaprijed izgubljene bitke protiv moćnijih«, pristajući i na ponižavajuće uvjete rada, razbijanje štrajkova, ucjene i međusobne podjele, samo da bi radili. Dok jednog dana ne izgube i posao i tvrtku. Zaboravljaju da je radna snaga sve što imaju i da je poslodavac treba pošteno platiti ako želi profitirati, pa i obogatiti se, te da je solidarnost, uz fer pravosuđe, jedino što im preostaje u zaštiti njihovih prava ako ih poslodavac pokuša izigrati.

Konačno, trenutni rasplet sudske borbe između Uprave i Sindikata »Glasa Istre«, moguće je naime da sve završi i na Vrhovnom sudu, trebao bi ponukati i Udrugu poslodavaca da, i mimo socijalnog dijaloga s državom i sindikatima, preispita odnos poduzetnika prema radnicima. Ima tamo puno kukolja, koji svojim postupcima naposljetku puno koštaju i radnike i državu, te štete poduzetništvu i poduzetničkoj klimi u zemlji.

Neven Šantić

Povratak