Rat koji Đakić neće dobiti (novinari kao divljač za odstrel?)

12.09.2011.

virovitica.net

Novinarstvo nikada nije bilo kolač, koji se sa slašću pojede, djelatnost s kojom su povezana putovanja, uzbudljivi doživljaji kao ples u hotelima, solidno iće i piće, poštovanje, slava...- znaju i oni koji čitaju samo novine ili portale. Slično pomorstvu radi se o kruhu sa sedam kora, djelatnosti gdje si jedan dan slavljen,. a drugi već dan bačen u blato, radu u kojem se ime stvara desetljećima, a onda gubi zbog nekoliko nekome nesimpatičnih rečenica ili pogrešno iznijetim brojkama. Uz bavljenje novinarstvom često idu i  tzv. novinarske bolesti: čir na želudcu, visoki tlak, dijabetes, uz taj stresni posao veže se ponekad i alkohol, tablete za smirenje, drugi neki poroci... Nekima je napisati pismo u mjesec dana veliki problem, ali novinar, posebno u dnevnim listovima, zamalo svaki dan piše i objavljuje svoj tekst, počesto i zahtjevne komentare koji se tiču komplicirane materije ili ljudi s velikom moći...

Često i neki čitatelji pak imaju iskrivljenu sliku o novinarima, a to opet stoga što dio kolega ne poznaje dovoljno novinarsko umijeće (zanat?) pa se nađu u medijima novinarski uradci s greškama - od devedesetih godina učestale su i tužbe gdje se novinari nađu na optuženičkoj klupi jer eto, onaj o kojem (kojima) se piše, smatraju da su oklevetani, uvrijeđeni, da trpe neizmjerne duševne boli itd.

KAKO JE PISATI U LOKALNIM MEDIJIMA?

Pisati i objavljivati u lokalnim medijima pak posebna je storija, skopčana s malograđanskim mentalitetom, idilom koju eto, neki novinar se drznuo narušiti. Stoga se i događa da neki „ljudi od pera" idu linijom lakšeg otpora pa nije za čuđenje naslov u lokalnom listu „Naša županija napreduje na svakom koraku"! Ima nas i drugačijih pa pišemo neovisno o moćnicima i njihovim očekivanjima - zanima nas glas javnosti, naroda, većine, glas onih koji nemaju ispred sebe govornice, zaštitu političke stranke, udruge ili pak, imunitet Sabora. Interes javnosti je osnovni kriterij pisanja, počesto, u „Zeitnotu", vremenskom škripcu kada se u kratkom vremenu mora obraditi neka tema ili napisati informacija: imaš neke podatke, dobivaš ih iz druge ruke, javnost ne želi zakašnjelu informaciju, ne želi cenzuru, zataškavanje...

Nekoliko hrvatskih novinara upravo zbog toga što su smjelo pisali o društvenim devijacijama, aferama, s imenom i prezimenom, „uživa" policijsku zaštitu! Ne treba se zanemariti činjenicu da su mnoge afere i djelotvorne istrage DORH-a, policije i drugih tijela pokrenute tek nakon što bi se informacije o krađama, pronevjerama, zamračivanju novca raznih vrsta, pojavile prvo u medijima.

ZAŠTO JOSIP ĐAKIĆ - JOPA TRAŽI 100 000 KUNA ODŠTETE?

Pogađate, pišem o sada već nastalom slučaju u kojem Josip Đakić,  zvani Jopa, saborski zastupnik HDZ-a, tuži kolegu Gorana Gazdeka, novinara Bjelovarskog lista i vlasnika portala Virovitica.net i traži odštetu od - 100 000 kuna! Zašto?

Poznato je prosječno upućenim u domaće prilike da je 26. kolovoza 2011. na portalu www.virovitica.net objavljena informacija pod naslovom „Đakić protiv novinara: Demantirao da je žena, ali zbog novog stresa traži 100 000 kuna" gdje su iscrpno objavljene okolnosti objavljivanja anonimke koja je prispjela Državnom odvjetništvu. Ujedno Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskog društva novinara  obrazlaže zašto Gazdekov „grijeh" zapravo i nije grijeh, odnosno bar ne grijeh za kojeg bi se tražilo 100 000 kuna odštete!  Đakić nije tužio Acu Stankovića jer bi to bio pretvrd orah za njega, nego se obrušio, misli, na slabijeg protivnika. Zanimljivo, Đakić se nije usmjerio na anonimce koji su ispisali kaznenu prijavu, tražeći da se oni otkriju,  što bi bilo logično, nego je sav svoj bijes usmjerio na vlasnika portala i autora informacije u kojoj samo PRENOSI da je Državnom odvjetništvu stigla anonimna prijava, što Državno odvjetništvo kasnije nikada nije demantiralo.

Objavljivanjem  kaznene prijave  novinar je, misli Đakić, postupio potpuno 'nezakonito i neprofesionalno', a za Večernjak rekao da na 'anonimku' gleda s podsmijehom. Onda je tužio Gazdeka. Zanimljivo je zašto je odjednom nešto na što se gleda s podsmijehom, postalo vrijedno tužbe?  I koji je to „nezakonit način" na koji je kolega Gazdek došao do informacije? Trebao je čekati priopćenje Državnog odvjetništva, što li? I to u vrijeme svima poznate blokade medija u Virovitici za one vijesti koje nisu po volji HDZ moćnicima! Ukratko, svi mi koji se bavimo novinarstvom trebali bi odnijeti svoje novinarske radove na pregled osobama o kojima pišemo pa ako one kažu NJET, neće biti objavljeno! Ovako nešto nije tražio ni Općinski komitet SKJ-SKH Virovitice, u najgora tzv. komunjarska vremena.

Ovaj Đakićev zahtjev neizravno je poziv na uvođenje CENZURE, koja je definirana kao službeni pregled novina, knjiga, kazališnih predstava, filmova, cenzura je zapravo organizirano, sustavno uskraćivanje javnosti informacija, od strane državnih organa, Crkve, medija...Uz cenzuru često ide i zataškavanje, čega u nas također ne manjka a u dvadeset godina hrvatske demokracije,  HDZ pa i sam Josip Đakić usavršili su se u tome do neslućenih razmjera. Manje-više cijela Virovitica zna za slučaj  u koji je bio uključen i sam Đakić, pa i određene stepenice...

VRHUNCI JOPINE BAHATOSTI

Vrhunci Đakićeve bahatosti, osim tog slučaja, su i obračun s prosvjednicima „ispod sata" ovog proljeća kada su pozvani interventni policajci i kada je napravljen nečuveni psihološki pritisak na prosvjednike koji su koristili ustavno pravo na prosvjede. Uvreda BITANGE izrečena od  Đakića zabilježena je na snimkama, a čulo ju je mnoštvo svjedoka. Samo zahvaljujući pribranosti specijalaca koji su zamijetili utjecaj alkohola na ponašanje saborskog zastupnika, izbjegnut je incident s nesagledivim posljedicama.

Dalje, spočitnuti novinaru Goranu Gazdeku djeda koji je bio „partizanski moćnik" nije samo glupost, to je neznanje povijesti i antiustavno ponašanje koje treba zgroziti građane Virovitice i Hrvatske kojima je do povijesnih istina.  Ta izjava je na tragu budalaština da se netko ponosi što nije antifašist, na tragu brojnih revizionističkih teza od Tuđmana na ovamo, po kojima bi se svi mi trebali stidjeti što su pojedine partizanske grupe, u žaru osvete, na kraju Drugog svjetskog rata učinile i nepravde poraženoj strani. Udruga antifašista virovitičko-podravske županije oglasila se tim povodom priopćenjem i tom tekstu nema se što dodati. Naglasio bih, da nije hrabrosti Valenta Gazdeka i otpora fašistima i ustašama, Josip Đakić ne bi sjedio u Saboru, manipulirao članstvom HVIDRE i bio desna ruka rukovodstva HDZ-a koje se proslavilo morem odluka na štetu vlastita naroda.

Na kraju, Josip Đakić je političar, zastupnik, više od 20 godina nije privatna već javna osoba, pa je i anonimna kaznena prijava protiv njega od interesa za javnost. Nije objavljena samo anonimka protiv Đakića, objavljuju se i neke druge anonimke protiv osoba u sferi politike - primjerice, Slavka Linića (SDP). Ono što je učinio Goran Gazdek sigurno nije kazneno djelo klevete jer se apsolutno ne može dokazati da je novinar imao namjeru klevetati Đakića, pa da je u tu svrhu objavio informaciju. Svako vještačenje teksta pokazat će da ju objavio zato jer to javnost zanima, a na Đakiću je da demantira, ako zna i umije. Nijedna javna osoba nije i ne može biti apsolutno zaštićena, pa ni od neistinitih informacija - to je tamna strana javnog posla. Što bih trebao ja učiniti kao kolumnista koji je u tri godine objavio oko 100 tekstova na Virovitica.netu i popio silne verbalne batine, posebno na početku objavljivanja? Tko će mene obeštetiti za pretrpljene stresove pa i prijetnje koje su dolazile iz bunkera anonimaca i kuhinja koje su kuhale jela tipična za politička podzemlja i paraobavještajni milje?

NAJBOLJE ZA JOPU - POVUĆI TUŽBU

Političaru koji javno tvrdi da ne možemo svi biti jednaki pred zakonom, najbolje bi bilo da povuče tužbu protiv Gorana Gazdeka. Naime, tko ga - kao i mene - može uvjeriti da će imati pravedno suđenje? Jer, ovaj gospodin Đakić, zvan Jopa, nije tužio samo kolegu Gazdeka, tužio je sve nas  kojima je stalo da se prekine ovo bezakonje koje nije od jučer, ova strahovlada stranke koja nas je osiromašila i ojadila, koja ne razumije višestranačje i demokraciju. Srećom, izbori  za Sabor su blizu, pa ma koliko sadašnja oporba ne ulijevale nade, birači će znati ocijeniti i (ne)rad Josipa Đakića-Jope kao i onih koji su naumili dobiti bitku protiv novinara, kolege Gorana Gazdeka.

Ali, ako kojim slučajem dobiju bitku, rat sigurno neće dobiti!

Piše: Ljubo R. Weiss

Povratak