Anketa je kao slika – zaustavljeni tren

28.09.2011.

HTV-ova anketa o popularnosti stranaka i političara bila je najčešća čitateljska tema proteklog tjedna. Svi koji su zvali uvjereni su da je nevjerodostojna i da se njome zlonamjerno manipulira. Objašnjavala sam čitateljima da u pravilu ne razgovaram o drugim redakcijama, no nije pomoglo, pa sam slušala i nisam komentirala. Nakon preksinoćnje ankete Nove TV, očekujem nastavak, ali sada manje silovit.
Ipak, prilika je to da čitatelje upozorim kako će s približavanjem izbora u našim medijima, pa i u Večernjem listu, biti sve više raznoraznih anketa. Neki od nas prihvaćaju ih kao orijentir o tome kako stvari stoje, neki se analizirajući ih dobro zabavljaju, a neki se ozbiljno ljute i pokušavaju ih osporiti. Istraživanja javnog mnijenja u pravilu ne utječu na birače tako da bi zbog njih glasali baš za tu i tu stranku ili za tog i tog političara. Zato, čemu ljutnja?
Ankete samo pokazuju trend i korisnije su samim strankama i političarima u izbornoj utrci, ponešto i stručnoj javnosti, a mi, obični birači, najbolje da ih radoznalo promotrimo i prokomentiramo s prijateljima, a kad budemo izašli na biralište, da razmislimo vlastitom glavom.

Ugrubo, postoje neposredne i posredne novinarske ankete; prve novinari rade sami, a druge provode profesionalne agencije. Možda ste već doživjeli da vas na ulici zaustavi novinar, predstavi se i zamoli za vaše mišljenje o, recimo, javnom gradskom prijevozu. Ako ste dobronamjerni, vi ćete odgovoriti na novinarsko pitanje, možda će vas novinar snimiti i – novinarski je posao obavljen. Ako ste pak tog dana ustali na lijevu nogu, vjerojatno ćete samo proći pokraj zbunjenog novinara i – opet dobro. To su ankete napravljene na slučajnom uzorku, licem u lice ili vrlo rijetko telefonom.
Profesionalna istraživanja provode se na relevantnom uzorku, a još je važnije da struktura anketiranih bude raznolika (sve hrvatske regije, muškarci, žene, mladi, stariji i sl.). Njih obrađuju stručnjaci, a interpretiraju novinari. Upravo je ta interpretacija vrlo važna, pa bi novinari prije pisanja ili govorenja o rezultatima istraživanja sami trebali dobro analizirati rezultate kako bi odabrali one dijelove koji su čitateljima najzanimljiviji. Statističke podatke treba točno tumačiti, usredotočiti se na to što ti brojčani podaci zapravo govore građanima, a čim je nešto sumnjivo, za dodatno objašnjenje treba pitati voditelja ankete.
A zašto mediji uopće anketiraju građane? Da bi doznali javno mišljenje o određenoj temi ili da bi svoju tezu potvrdili upravo tim javnim mišljenjem. Njima nije cilj plaćati skupa predizborna istraživanja kako bi pomogli nekoj političkoj opciji, nego zbog zanimanja javnosti pokazati trenutačno biračko raspoloženje, kakav je trend, te ponuditi štivo o kojem će se razgovarati i koje će se citirati.

I građani i mediji baratajući istraživanjima moraju uzeti u obzir da je anketa poput fotografije – slika mišljenja građana u određenom trenutku. A građani mogu promijeniti mišljenje još istog dana ako su čuli neku novu vijest. Zato s objavom ankete treba požuriti ili je ne objaviti.

Piše: Ružica Cugler

Povratak