Internet na kušnji slobode

07.04.2012.

Nakon masakra u Toulouseu, u jeku predsjedničke kampanje Nicolas Sarkozy najavio je pojačani nadzor interneta u Francuskoj kako bi se »internet civilizirao«. »Svatko tko opetovano posjećuje websiteove koji brane terorizam i potiču mržnju i nasilje bit će kazneno gonjen. Nemojte mi kazati da je to nemoguće. Ono što je moguće za pedofile treba biti moguće i za teroriste i njihove pomagače«, rekao je francuski predsjednik.
    Sarkozyjev je prijedlog još jedan korak da se kriminalizira govor mržnje na internetu. U Francuskoj su 2008. internetski opskrbljivači počeli blokiranje pojedinih stranica koje sadrže dječju pornografiju i i govor mržnje. Ustavni sud je prošle godine prosudio da je to ustavno a novi zakoni bi trebali omogućiti daljni nadzor i cenzuru te kažnjavanje i posjetitelja spornih websitea a ne samo onih koji te siteove kreiraju.
    Reporteri bez granica komentirali su da policija neće moći točno utvrditi tko zaista posjećuje websiteove. Vjerojatno će daljnje restrikcije na internetu ovisiti o tome hoće li Sarkozy ponovno biti izabran na predsjedničkim izborima ili neće – a to je zasad vjerojatnije.
    – Ako se već mogu kontrolirati oni koji idu na te siteove, onda je sigurno lakše ugasiti same siteove koji su protuzakoniti i zovu na teror. To je jednostavnije i brže. Ali, ovaj se prijedlog uklapa u razgovore o pojačanim kontrolama interneta. Prijašnjih godina svi bi slični pokušaji izazivali šok kod ljudi, ali sad se sve više razgovara o ograničenjima, razgovara se o ACTA-i pa se ovo doživljava samo kao još jedan pokušaj kontrole interneta, kaže nam dr. Nenad Prelog, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
    – Možda bi se kažnjavanje zbog odlaska na site moglo primjenjivati onda kad nema drugih mogućnosti da se spriječi kontakt s propagandom nasilja. No, lako je imati site na hrvatskom jeziku koji je smješten negdje u svijetu i nad njim nema jurisdikcije. Ali, opet, jedno je ako je netko naklonjen nasilju a drugo ako zove na nasilje. Ima onih siteova koji su proustaški ili profašistički orijentirani ali mislim da takvih koji bi pozivali na nasilje i na rušenje ustavnog poretka kod nas nema, kaže Prelog.     
   
Ustaška sadašnjost

    Svakako – i dalje ima ustaškonostalgičarskih siteova i blogova na internetu. Najlakše se pronađe www.ustaskipokret.com s Pavelićevom poukom o tome »što treba znati svaki ustaša«. Ili www.domoljub.jimdo.com, pa crnalegija.blog.hr. E, sad, policija pa Sud prosuđuju je li njihovo postojanje kažnjivo prema hrvatskim zakonima. Istina je da takvih siteova ima mnogo manje nego što ih je bilo devedesetih godina kad je i službena hrvatska politika čak podosta toga baštinila iz NDH, a time i iz ustaške prošlosti.
    Marko Rakar, internetski stručnjak i predsjednik udruge Vjetrenjača, kaže da bi kažnjavanje internetskih korisnika koji posjećuju nasilničke siteove bilo teško provedivo jer se može zaobići takvo ograničenje. Jer,putem www.torperoject.org - softvera kojeg financira američka država – može se prevariti sve mehanizme zaštite i tako si osigurati anonimnost. On se koristi u Iranu, Kini, Siriji, tamo gdje se cenzurira i kriminalizira internet.
    Rakar tumači da često nije niti moguće znati tko točno posjećuje koji link. Jer, u javnim prostorima postoji besplatni wireless kojeg može koristiti bilo tko a u kompanijama svi koriste isti link pa se ne zna tko je gdje surfao.
    Kaže da ne zna ima li linkova koji propagiraju nasilje. Bilo je nekoliko Facebook grupa koje su bile zatvorene. A ako postoji pronacistički site i on je smješten u SAD, tamo to nije protuzakonito, kaže Rakar.
    Sigurni smo da posjećivanje bilo kojeg websitea nema uvijek namjeru da se uživa u njegovom sadržaju ili da se podržava njegov sadržaj. Na primjer, ako se radi istraživanje takvih siteova, treba ih posjetiti i zato da bi ih se analiziralo. Osim toga, razumljiva znatiželja bilo koga a ne samo istraživača da se vidi što tamo piše ne znači samim tim potporu sadržaju. To je, čini nam se, jasno. Internet je toliko različit i zanimljiv da je surfanje teško ograničiti samo na »prihvatljive« sadržaje jer to guši intelektualne i osobne slobode.     
   
Etički kodeks

    Logika starih i novih medija je različita ali bi novinarska i medijska etička pravila koju pronose etički kodeksi trebala biti barem vrlo bliska.
    Rakar kaže da bi se svaki medij trebao ponašati slijedeći etički kodeks i da bi on to svakako pozdravio. Ali, kako kaže, internet nema zajamčenu publiku pa u pokušaju da privuče publiku, pomiče etičke granice. Postoji etička odgovornost onoga koji to pušta ali to nije stvar zakona nego morala, etike, stanja u društvu, kulturnog nasljeđa, itd.
    Prelog smatra da je specifičnost novih medija takva da se na njih klasična pravila novinarske etike naprosto ne mogu primjenjivati. Na primjer, možeš li odgovarati za link koji si postavio na svoju stranicu? Ne možeš. A zbog načina rada koji je brz, mnogo toga i ne prolazi kontrolu. Kad je faktor promjenljivosti sadržaja na nekom portalu u 12 sati 95 posto, onda se podrazumijeva jedna niža razina obrade teksta, govori Prelog.
    Dok prigovaramo zbog slabe pismenosti nekih portala, nakladnici novina u Hrvatskoj praktički su ukinuli sva redaktorska i lektorska mjesta pa su tako i novine daleko od onoga što su bile.
    Internet je donio velike mogućnosti, brzinu i svekoliku dostupnost informacije i dojam slobode koji treba sačuvati. Svakog dana prijeti mu se ograničenjima i njima se, koliko je god moguće treba oduprijeti.

POLICIJA »ANALIZIRA SADRŽAJE«
   
    Policija u praksi samostalno ili po dojavi građana analizira sve one sadržaje koji se nalaze na internetu, a koji ukazuje na neko od kaznenih djela i postupa u skladu sa zakonskim procedurama. Često se kao otegotna okolnost pojavljuje lokacija pojedinih servera u drugim državama a to iziskuje međunarodnu suradnju – to stoji u odgovoru koji je poslao Odjel za odnose s javnošću MUP-a na naše pitanje o eventualnim policijskim intervencijama protiv onih koji eventualno zagovaraju nasilje na internetu.
    U Kaznenom zakonu u čl. 169.a regulirana je kaznena odgovornost osobe koja javno iznosi ili pronosi zamisli kojima se potiče terorizam. Članak 169.b odnosi se na novačenje i obuku za terorizam a nju je moguće provesti i korištenjem suvremene komunikacijske tehnologije.
    Kazneno se odgovara i zbog rasne i druge diskriminacije – po čl. 174., čiji stavak 4. točno precizira i distribuciju putem računalnog sustava.
    A čl. 89. stavak 36 Kaznenog zakona kažnjava zločin iz mržnje koji također može biti počinjen i na internetu – npr. prijetnja u vezi zločina iz mržnje.
    Po završetku kaznenog postupka, sud može donijeti odluku o brisanju i uklanjanju pojedinih sadržaja na internetskoj domeni – poručuju iz Policije.

SANADER U NACI-UNIFORMI

    U javnosti je ostalo zapamćeno kad je u studenom 2008. godine policija u Dubrovniku pretresla stan i privela na obavijesni razgovor blogera Nikšu Klečka koji je tada bio i predsjednik Foruma mladih SDP-a zbog fotomontaže tadašnjeg premijera Ive Sanadera u nacističkoj uniformi. Osim toga, Klečak je pokrenuo Facebook grupu pod imenom »Kladim se da ću naći 5000 ljudi koji ne vole Sanadera«.

    Naravno, svima je bilo jasno da se ne radi o propagandi nacizma nego o parodiranju premijera. Tada je priveden i ispitivan i Marko Jurčić koji je kao reakciju pokrenuo grupu »Upadnite meni u stan, bando gestapovska, Hrvatska nije policijska država«. Nije bilo nikakvih optužnica.