NIJE KUM DUGME

27.04.2013.

Gostovao gradonačelnik Splita Željko Kerum u emisiji HTV-a »Nulta točka«. Pitao ga voditelj Mislav Togonal kako je to na velebnoj, novoj zapadnoj obali kafiće dao u najam baš gospodinu Saši Horvatu, koji je, eto tako se potrefilo, ni manje ni više nego brat Kerumove supruge Fani. Odgovor kovrčava gradonačelnika lakonski jednostavan, općenarodno prihvatljiv, gotovo pa normalan, svakako očekivan – gospodin Saša je dao najbolju ponudu! Ako vi imate bolju, evo vam odmah kafić u najam, kazao je po prilici gradonačelnik voditelju i uredniku pride.
    Glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman nije gostovao nigdje, jer ne daje intervjue u pravilu nikome. Da je zericu pristupačniji, javnosti otvoreniji i da ga je imalo briga što selo priča, možda bi ga se i pitalo kako to da je jednu od ponajvažnijih programskih funkcija, onu glavnog urednika Prvog programa HTV-a, dao u ruke, ni manje ni više, nego svome kumu Željku Rogošiću, i je li pritom imao na pameti sitnicu, eto tako se potrefilo, da je sestra Željka Rogošića udana za brata njegova vlastitog? Jamačno bi odgovor, profinjenog menadžera, bio lakonski jednostavan, općenarodno prihvatljiv, gotovo pa normalan, svakako očekivan – nije što je meni gospodin Rogošić kum, već je meni što je najkvalitetniji! Ako vi mislite da ste od njega bolji, evo vam isti tren stolice glavnog urednika!
    E, da, dobri su izbori oni koji nas nečemu nauče. Pa, ako je iz ovih za EU parlament SDP valjda naučio da će lagano izgubiti vlast nastavi li voditi svoju autističnu politiku, a HDZ shvatio da Ruža Tomašić »teži« više negoli svi oni zajedno, tri tisuće i nešto sitno trudbenika HRT-a i javnost koja u HRT i dalje netremice gleda, iz prisavskih izbora su naučili koje to kriterije treba zadovoljiti da bi se na HRT-u vinuli visoko. Treba imati dobrog kuma, a dobro je biti makar kakav svjedok na netom završenom suđenju bivšem direktoru programa Nove TV Siniši Svilanu, onom na kojem je Svilan proglašen kriv zbog primanja mita pa mu je biti društveno koristan i vratiti ono nešto eura što ih je, kaže sud, primao ne bi li neke teve uratke ugurao u program. Na suđenju među svjedocima Željko Rogošić, a da se obrani dalo pozvana bi bila i Marija Nemčić. Nemčić je ravnateljica produkcije HRT-a, Rogošić glavni urednik HTV 1, pa je za vjerovati da će se nekog odgovornijeg posla naći i za svjedokinju Hloverku Novak Srzić.
    Hrvatska radio televizija odradila je izbore i to taman tako da kroz njih legalizira ono što od milja u nas zovu kerumovština. Izbori su pokazali kako između svijeta Kerumova i svijeta Radmanova jedinu razliku čini jelovnik. Pa dok jedan voli glođati janjeći paprčnjak, drugi voli pijuckati zeleni čaj.
   
Tragična humoreska

Legalizirana je kerumovština, ako to već nije onaj njen viši stadij, recimo dobra navada Hrvatske narodne stranke da zapošljava svoj kadar pod svaku cijenu, gdje god se može. Jer, onog trena kad je glavni ravnatelj zažmirio na činjenicu da mu je kum odletio visoko, onog trena kad je novi ravnatelj programa HRT-a Goran Rotim poput lutke kakva trbuhozborca procijedio kroz zube pred zaposlenicima kako je Rogošić njegov izbor, dano je zeleno svjetlo svima da surađuju s rođacima, prijateljima, rodbinom, kumovima, ako su, a dašta su, »najbolji«!
    Zašto bi, uostalom, Prisavlje bilo išta drugo do slika države i pripadajućeg joj stanja. Pa ako je na državnoj razini ona stara narodna »nije kum dugme« vrijedna svakog štovanja, dakako da na Prisavlju ima isti, ako ne i veći značaj. No, prije spomena države, vlade, zakonodavca i njegove uloge u tragičnoj humoreski zvanoj izbori na HRT-u, vratiti se na čas valja samoj tehnici izbora. Jer, nakon imenovanja i onih koje su zaposlenici izjašnjavnjem pokopali, jasno je da je Radmanu do mišljenja djelatnika stalo koliko i do lanjskog snijega. Izjašnjavanje je samo trebalo dati legitimet njegovoj tko zna kad donesenoj odluci da imenuje i Rogošića. A ako taj institut davanja alibija i zašteka, ako kad neuka družina na čas izgubi iz vida veličinu vizije velikog vođe pa Rogošića stavi na začelje, nema veze, imenovat ćemo ga bez podrške. Jer, sve je po zakonu!
    I jest, sve je po zakonu i kad nije najmoralnije na svijetu. Sve je po zakonu čak i onda kad se čini da se nikako ne uklapa u etičnost, lojalnost i kompetentnost te famozne kriterije koje je Radman isticao kao ključne onomad dok je naokolo, kano Superman, reklamirao svoju viziju novog HRT-a. Lojalnost je kumstvo, o kompetentnosti sudi glavni ravnatelj na osnovu životopisa, a etičnost se vazda dala rastegnuti poput žvake do granice pucanja i dobra ukusa.
    Uostalom, da se zakon može tumačiti i ovako i onako, svjedoči jedan mali, makar da je neslužbeni detalj. Kandidati za ravnatelja programa u bitku su ušli na osnovu životopisa. Jer, tako je po zakonu. Javnost je tražila sučeljavanje, htjela čuti njihove programe, no ta je ideja odbijena. Jer, tako ne piše u zakonu. A onda, u 5 do 12, u četvrtak popodne ni cijeli dan prije nego li je morao donijeti konačnu odluku, Radman naloži kandidatima da mu dostave programe!? Pa ih je u jednu noć pročitao, da bi jutrom svo troje kandidata sučelio makar tako ne traži zakon. Ne doći, taj petak ujutro, pred Radmana s križaljkom u kojoj je Rogošić glavni urednik HTV 1, a imati ambiciju, mogao je samo ljuti mazohist. Rotim to očito nije. Kazati Radmanu da vam je svekolikog ponižavanja, rastezanja i provjera dosta, mogao je samo junak profesionalac iznimne karijere. Program su uredno dostavili svi.
   
Sve po zakonu

    U konačnici rezultati izbora su taman takvi da se vidi kako su u pravu bili oni koji su predvidjeli da će se Radman uglavnom oslanjati na lica koja je zapamtio onomad kad je bio mlađahan direktor Televizije Zagreb. Kada su ga nakon pustih godina »odmrznuli«, nije imao što drugo do potražiti podršku u rodbine i prijatelja te političkih autoriteta i mentora u kojih je blagosti i strasti koliko i u kuhane nogice, ali zato kadrovirati znaju. Pa sad imamo i gladac i jadac. Radman i Rotim bit će fini i pristojni, Rogošić će biti onaj koji uvodi reda, a Branimir Bilić moralna vertikala. Poslovanje će, pak, biti miljama daleko od očiju javnosti taman da sve bude kao nekada i da se sve te silne promjene zakona i sve te najave o novim licima, smjerovima, vjetrovima i koječemu drugom novom, učine praznom pričom na koju smo se kolektivno navukli. Opet! Imali su, uostalom, mladi »talibani« televiziju u rukama, okrenuli neke smjerove u dobrom pravcu, a onda su dali da ih funkcije zavade k'o malu djecu. I danas smo, eto, tu u televizijskom Kerumlandu, pardon Radmanlandu!
    A vrag bi ga znao je li zakonodavac baš to htio i je li to htjelo resorno ministarstvo koje šuti dok njegovi ljudi potiho kure vječne prisavske revolucionare da i opet revoluciju dižu. Zašto bi!? Zašto bi itko poturao svoje leđa tamo gdje ih ni premijer poturiti nije htio, a kamo li resorno ministarstvo. Baš kao da je oko nas zemlja Švedska, prvi čovjek vlade odavna se distancirao od HRT-a i medija generalno, uvjeren da zakon i zastupnici garantiraju mudar izbor, da bi sada isti ti zastupnici sastančili i hinili zabrinutost. Nemaju zašto brinuti, jer sve je zacementirano na duži rok. A idu i izbori, pa im televizija treba. A i sve je po zakonu!
   
Stari asovi

    Vuk je uglavnom pojeo magare, Kerum mazunuo paprčnjak, Radman srknuo čaj, koliko god tinte sada trošio HND i civilni aktivisti. Zaposlenike, one koji su do jučer bili v.d. rukovodeći kadar, jamačno čeka odmazda. Sve zaposlenike zajedno čeka, pak, daljnja implementacija teško prepričljiva modela Radmanove organizacije rada, sistematizacija koja bi im tek trebala pokazati gdje im je mjesto u toj kompliciranoj shemi. Onda ih čekaju novi ugovori u radu, makar nitko ne zna hoće li im ih i kada Radman ponuditi kad im Kolektivni ugovor ističe dogodine. Što se programa tiče, pravo veselje nastupit će vjerojatno tek na jesen. Bilić je tek lijep pokazatelj kud bi program, barem onaj na Prvom, mogao krenuti, put starih asova da nam budu nove moralne vertikale. Možda će biti dosadno, ali će svakako biti po zakonu, barem do trena kad se premijer, pa bio on i Milanović, ne probudi iz vjekovna sna, zavrne špinu te poruči – izgore ti kume kesa!
    Elem, dobri su izbori iz kojih izađemo bogatiji za pokoju vrijednu spoznaju. Radman je HRT-u Kerum koliko god da se glavni ravnatelj jamačno gnušao usporedbe s onim čiji su uvojci nemarno sjedinama prošarani. A to što Kerum ne traži od zaposlenika da mu proforme kažu što misle o tome da bratu svoje supruge da u najam kafiće na novoj zapadnoj obali, to je, sada je jasno, samo plus na, dakako, Kerumovoj strani.

NA HRT-u SE OD TV-a NE VIDI RADIO
   
    Kako je to već s HRT-om slučaj, od televizije se u pravilu ne vidi radio. A šteta je, jer i radio ima svoga Rogošića makar je u pitanju žena, Jadranka Rilović. Ne veže je uz Radmana doduše kumstvo, ali je tu činjenica da je i ona izabrana makar je bila tek treći zaposlenički pik za glavnu urednicu Drugog programa HR-a. Lako pri tom što će, kako kuloari pričaju, drugi biti uglavnom glazba. Veća je nevolja što su na ledu gosti urednici koji su za v.d. vodstva svakog dana od 12.35 do 13.30 sati sa svojim gostima govorili o kulturnim i društvenim aktualnostima iz svijeta filma, knjiga, likovne umjetnosti, kazališta i medija. Mima Simić, Sanja Lovrenčić, Ružica Šimunović, Vilim Matula i Igor Lasić. Na žalost, opcija na koju će se pametniji kladiti jest da će svi otići s HR-a, ako ne odmah, ono za nove jesenske sheme taman da Drugi bude posve nalik tisućama drugih komercijalnih stanica.

Siniša Pavić