Internetski šljam

22.07.2014.

Kad bi se temeljem glasa naroda kakvog šire internetski forumi moglo procjenjivati mentalno zdravlje nacije, onda bi nesumnjivo ispalo da su Hrvati duboko bolesni. Morali bismo, nažalost, konstatirati da smo nacija primitivaca, šovinista svake vrste, idiota, ukratko istinski pokvarenih ljudi. Ponovno to dolazi do izražaja s hospitaliziranjem ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića. Kao i slučaju tragične smrti glumice Dolores Lambaša, kad je i HND zatražio od medija brisanje komentara »koji vrijeđaju ljudsko dostojanstvo«, ispod tekstova objavljenih na intenetu s vijestima o Ostojićevom ozbiljnom zdravstvenom stanju mogu se pročitati nevjerojatne gadarije. Nije tu riječ samo o opskurnim, mračnjačkim medijima poput dnevno.hr, gdje se o Ostojiću bez problema može ostaviti komentar »dabogda se raspao, pseto udbaško«.

I na portalima dnevnih listova koji objektivno spadaju u mainstream, svatko si može dati oduška i napisati kako je Ostojić svojim postupcima zaslužio sve loše što mu se sada događa i završiti to ekstatičnim uzvikom – ima Boga! Čak se događa da neki od tih bogobojaznih Hrvata samokritički ustvrdi da će mu zbog ovakvih primitivnih ispada »vjerojatno opet zabraniti pisanje na portalu«, ali to se pokaže kao bezrazložan strah. Hrvatski internet doslovno trpi sve. Nema šanse da bi bilo koje novine objavljivale pisma čitatelja ispunjena takvom koncentriranom mržnjom, no portali jednostavno sve gutaju.

Međutim, tu dolazimo do paradoksalnog zaključka da je možda i dobro što internet funkcionira kao kontejner za otpad i to bez dna. Na ovaj način spoznajemo da među nama živi svakojaki ljudski šljam i to je grozna činjenica. Ali, kad bi svi mediji slijedili primjer Jutarnjeg lista, na čijem portalu više nije moguće komentirati tekstove, imali bismo sasvim iskrivljenu, lažnu sliku o Hrvatima. I što je još važnije, ti komentari, po svemu sudeći, služe internetskim konzumentima kao sjajan ispušni ventil. Na osnovu količine tog smeća, dnevno bi očekivano bilo barem po deset prebijenih Srba i pedera te jedan atentat na nekog člana Vlade.

Web komentatori stvaraju dojam kao da je društvo u predrevolucionarnom stanju, kao da bi njihova golema vojska svakog trenutka mogla izaći na ulice i zavesti krvavu strahovladu. No, to izostaje. U Hrvatskoj se živi razmjerno mirno i sigurno. Razbijanje ploča sa ćirilicom ipak je ograničenog karaktera. Dakle, mržnja s interneta uglavnom ne proizvodi izravnu akciju. Čovjek lijepo sjedne za tipkovnicu i pod zaštitom anonimnosti napiše koga sve taj dan treba izbatinati i protjerati, tko su udbaši i četnici i potom zadovoljan sobom udari šakom po stolu i poviče: »E, danas sam im pokazao«. Nakon toga ode u krevet i spava kao beba. Ujutro, umjesto da baci kamen u prvi izlog kafića u vlasništvo nekog Jove, on nonšalantno produlji dalje, još razmišljajući kako se večer ranije obračunao sa Srbima i komunjarama. Radi se, znači, o fenomenalnoj terapiji. Mržnjom do mira.

Dražen Ciglenečki

Povratak