hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva priopćenja

Odaberite godinu i mjesec

Ukupno: 2347

Gospodine Schmitz,
gospoðe i gospodo,
cijenjeni sudionici i gosti,

 Sa zadovoljstvom sam prihvatio poziv Zaklade Konrad Adenauer da kažem nekoliko rijeèi na poèetku savjetovanja na temu «15 godina tranzicije u jugoistoènoj Evropi – odgovornost i utjecaj medija». Tema je zanimljiva, intrigantna i iznad svega – važna.
 Ovako, kako je formulirana, tema kojom æete se baviti je regionalna. Dopustit æete mi, meðutim, da u svojim razmišljanjima što ih danas želim podijeliti s vama, budem više lokalno obojen, odnosno da govorim u prvome redu na osnovi hrvatskih iskustava. Neæu ipak bježati ni od opæih konstatacija koje se, vjerujem, odnose manje-više na cijelu regiju.
 Strancima, i institucijama, i pojedincima, èesto je teško shvatiti, a još teže prihvatiti da je bivša Jugoslavija bila bitno razlièita od zemalja tzv. realnog socijalizma, dakle od zemalja istoènog bloka. Moram to reæi zato što su nam ponekada i od dobronamjernih bili nuðeni, a – istini za volju – u nekim sluèajevima i na nas primijenjeni, gotovi modeli, skalupljeni na osnovi iskustava istoèno-evropskih zemalja. A to nije ono što nam je trebalo!
 Mi smo trebali modele izgraðene na osnovi naših konkretnih uvjeta i tako koncipirane da nam pomognu da iz tih, naših, uvjeta uspješno «preskoèimo» u pluralizam i demokraciju. Na žalost, to jedva da smo kada dobili.
Naravno, bivša Jugoslavija u èijem je sklopu bila Hrvatska, nije bila demokracija zapadnoga tipa, u njoj su se na mnogim podruèjima provodila ogranièenja tipièna za socijalistièki sustav, ali u praktièno svim sektorima imala je više slobode i više manevarskog prostora od bilo koje druge države istoène Evrope.
 To, naravno, vrijedi i za medije. Možda bih trebao reæi da to, osobito u posljednjem desetljeæu postojanja Jugoslavije, vrijedi osobito za medije. Upravo su novinari bili ti koji su uporno i hrabro osvajali sve veæe prostore slobode. Upravo su novinari bili ti koji su otvarali vrata demokraciji i pripremali javnost za demokratske promjene. Pamtim, na primjer, i danas priloge tadašnje Televizije Zagreb koji su objašnjavali ulogu sindikata u pluralistièkom, demokratskom društvu, ili mjesto i ulogu medija u takvom društvu, te povezanost, odnosno odijeljenost medija i medijskih ljudi na jednoj strani i politike na drugoj.
 Demokratske promjene bile su, na žalost, u ne malom broju sluèajeva praæene nimalo demokratskim kadrovskim potezima, odnosno da upotrijebim grublju rijeè: èistkama. Nametnuti rat pružio je prikladni okvir za to. Nije to bilo ogranièeno na medije, ali je u medijima, uz policiju, možda bilo najizraženije. Ljude se micalo na osnovi nacionalnog kljuèa i na osnovi njihovih navodno anti-hrvatskih svjetonazora. Ja vrlo svjesno upotrebljavam izraz: micalo. Otkaza nije bilo puno, barem ne u kljuènim medijima, ali nalazilo se naèina da se ljude doista makne, ili da ih se navede na to da se sami maknu.
Meni nije nimalo drago što to moram reæi, ali istina je ovo: u to je vrijeme Hrvatska bila suoèena s pravim i opasnim neprijateljima, ali je i sama nekim potezima proizvodila dodatne neprijatelje. U novinarstvu bilo je zanemarivo malo onih koji su otvoreno prešli na stranu pobunjenika, odnosno agresora. No, i u tom malom broju bilo je pojedinaca koji su naprosto bili otjerani na drugu stranu.
Konvertitstvo se nagraðivalo, a dosljednost kažnjavala.
Znanje nije bilo na cijeni, ono je ustupilo mjesto spremnosti da se vjeruje.
Kada to kažem, ja nikome ne odrièem pravo da se mijenja, niti svaku tvrdoglavost proglašavam vrlinom. Jedanko tako, ni spremnost na bespogovorno prihvaæanje i zastupanje novih vrijednosti, ili onoga što se takvim vrijednostima smatra, ne držim samim po sebi pogrešnim.
Èinjenica je, meðutim, da je tada iz aktivnog novinarstva nestala, uz rijetke iznimke, cijela plejada novinara, ljudi èija se «krivnja» uglavnom svodila na to da su bili poznati u vrijeme prethodne države i u njezinome sustavu. Ti su ljudi imali dragocjeno profesionalno znanje i radno i životno  iskustvo za koje su mladi koji su došli na njihove pozicije – ostali prikraæeni. Neki od tih «otpisanih» našli su zaklon u rijetkim opozicijskim glasilima, neki su naprosto nestali iz novinarstva.
U tim i takvim, objektivno nepovoljnim uvjetima, poèela je transformacija medijske scene u Hrvatskoj. Mediji su privatizirani, dobili su vlasnike, vlasnici su stvari postavili na naèin da zaštite svoju investiciju i da iz nje izvuku profit i glavnu je ulogu preuzeo bauk komercijalizma, odnosno senzacionalizma. Ako imamo na umu da je to sjeme senzacionalizma baèeno na tlo neznanja, odnosno nedovoljnog znanja i nedostatka profesionalnog pristupa, onda je plod što je iz toga niknuo mogao biti samo jedan: najprije gubitak svih kriterija, a potom zabrinjavajuæi pad kvaliteta, u konaènici – isprazna ekskluznost i senzacija pod svaku cijenu - umjesto pune i objektivne informacije.
Mediji pak koji nisu privatizirani, ostali su «pod kapom» države koja ih je poèela smatrati svojim biltenima, ne samo oèekujuæi od njih, nego tražeæi nekritièko prenošenje odreðenih stanovišta i «friziranje» informacija, uvijek kada istinita informacija šefu države ili nekome iz vlade nije bila po volji. Govorim, naravno, o razdoblju do godine 2000., iako ni danas nismo lišeni pokušaja instrumentaliziranja medija u funkciji stranaèke propagande, zaodjenute u prezentiranje vladinih stavova.
Ovdje moram napraviti digresiju, odnosno unijeti jednu posve osobnu notu. Znate, i predsjednik Republike èita novine i èasopise, i predsjednik Republike sluša radio i gleda televiziju.
Znam da æu razoèarati sve koji sada oèekuju da se poènem tužiti na odnos ovog ili onog medija prema funkciji koju obnašam. U tu zamku neæu upasti. Istina je da kao konzument informacija, kada proèitam neki èlanak ili odslušam, odnosno odgledam neku emisiju ili program, èesto sam sebi moram postaviti pitanje: a što se to zapravo dogodilo, jer ono što mi se nudi niti je potpuno, niti je objektivno.
Ali, nisam ja taj koji bi novinare morao uèiti koji su osnovni elementi vijesti, ili kakva je razlika izmeðu vijesti i komentara.
Još manje mi pada na pamet da ovoga ili onoga poènem prozivati zbog toga što je u materijalu koji se putem medija nudi javnosti, nešto prenaglašeno, a nešto naprosto prešuæeno, pri èemu ni uz najbolju volju ne mogu otkriti zašto. Niti æu postaviti pitanje na osnovi kojih to i kakvih kriterija nerazjašnjeno ubojstvo neke osobe postaje udarna vijest koja gura u drugi plan ili posve potiskuje iz medija dogaðaj koji je možda na prvi pogled manje atraktivan, ali je društveno daleko znaèajniji.
Kažem: nije na meni da uèim novinare osnovama njihova posla. Niti æu roniti suze zbog toga što kao prvi èovjek države dospijevam negdje u drugu polovinu ili pred kraj televizijskog dnevnika, ako imam sreæu da nisam prebaèen u polnoæni termin; ili na treæu, petu ili ne znam koju stranicu dnevnih novina. Ne, to od mene neæete èuti!
Ali, kao izravno izabrani predsjednik imam pravo oèekivati da æe onima koji su me svojim glasovima doveli na poziciju šefa države biti pružena pravodobna, puna i objektivna informacija o tome što radim i kako radim. Oni na to imaju pravo, napokon oni financiraju medije, kupujuæi novine i èasopise i plaæajuæi pretplatu.
A kao graðanin ja imam pravo reæi da uz èasne izuzetke mediji ne zadovoljavaju moju potrebu da me istinito obavijeste o kljuènim zbivanjima u svim sektorima života. Umjesto toga servira mi se divovska crna kronika, praæena neprekinutom rubrikom skandala i traèeva: tko s kime i tko protiv koga. Mediji su sve manje ogledalo života, oni umjesto toga u sve veæoj mjeri prenose sliku života, kakav on nije, oni život pretvaraju u nešto slièno televizijskim trakavicama, tzv. sapunicama.
Mislim da sam morao ubaciti ovu osobnu notu, jer sam njome jasnije mogao reæi ono isto što bih inaèe rekao uobièajenim formulacijama, naime da mediji u tranzicijskim zemljama jugoistoène Evrope, gledano u globalu, ne ispunjavaju zadaæu koja bi ih èinila potpornim stupom demokracije, što se u tim zemljama mukotrpno gradi. U grèevitom naporu da se u svemu odstupi od onoga «što je bilo», bez obzira na to je li to «što je bilo» imalo pozitivan, ili negativan predznak, pobjeglo se od ozbiljnih tema, analize su dobile stranaèke boje, povijest se pretvorila u sredstvo za lansiranje krajnje dubioznih poruka i o prošlosti, i o sadašnjosti, komentari su zamijenjeni propagandnim porukama, a ulica i estrada prijete da zauzme mjesto onoga što se obièno zove «društvo».
Naglašavam, da od ovakve slike postoje izuzeci, ali oni su doista na žalost upravo to – izuzeci.
Odgovornost medija je u svakom društvu, pa tako i u tranzicijskom, golema. Mediji stvaraju javno mnijenje. Ne kaže se bez razloga da se ono o èemu mediji nisu izvijestili, nije ni dogodilo. Mi smo, a sada mislim i na Hrvatsku, i na druge zemlje jugoistoène Evrope, odnosno bivše Jugoslavije, ušli u predvorje demokracije s medijima i novinarima koji su bili spremni i više-manje sposobni ponijeti odgovornost da budu i vodièi i instruktori javnosti na njezinom putu u punu demokraciju.
Umjesto toga, najprije u ratu i uz rat, a potom u sklopu pogrešno shvaæenih medijskih sloboda, dobili smo ratno-huškaèke, nerijetko rasistièke biltene èiju tradiciju i danas nastavljaju neki sijaèi mržnje i netolerancije. Usput budi reèeno: krajnji je paradoks da takve medije u nekim sluèajevima  financijski pomaže vlada!
Potom nas je zadesilo tabloidizirano novinarstvo, voðeno jedino i iskljuèivo željom da se nešto, bilo što, ima i objavi prvi, i da se to unovèi.
Profit, a ne istina, postao je krajnji cilj vlasnika medija.
Famozni «izvor» potisnuo je, zapravo istisnuo novinarsku analizu.
Ekskluzivna informacija, ma kako minorna, zamijenila je pravo istraživaèko novinarstvo, a ono što se danas na ovim prostorima kiti tim imenom, zapravo je èesto samo neutemeljeno optuživanje i prozivanje.
I opet kažem: èast iznimkama, ali one samo potvrðuju pravilo.
Dobili smo tako medijsku scenu na kojoj su odgovornost i etiènost gotovo nepoznati pojmovi. Dobili smo medijsku scenu kojom caruju pronositelji skandala i poznavatelji podzemlja, politièkog i onog drugoga - umjesto novinara od imena i ugleda èija se rijeè sluša, èijim se informacijama vjeruje i èija se mišljenja uvažavaju.
Da se razumijemo: ja nisam protiv šarolikosti medijske scene. Ja nisam protiv pluralizma i oblika i sadržaja koji se nude. Ja nisam protiv medija koji se bave tzv. lakšim temama.
Ja sam za odgovorne medije, za medije u kojima æe i vlasnici, i novinari biti svjesni svoje uloge i odgovornosti koja iz te uloge proizlazi. Ja sam za novinarstvo u kojemu laž neæe zamijeniti istinu, u kojemu èinjenice neæe ustupati mjesto konstrukcijama.
I još nešto: ja sam za profilirane medije. U svakoj demokratskoj zemlji, govorim o etabliranim demokracijama, dobro se zna koje su novine, koji politièki tjednici bliski vladi ili oporbi, odnosno ovoj ili onoj politièkoj opciji. To dolazi do izražaja u stanovištima što ih zastupaju. Ali, to se ne ogleda i to ne smije doæi do izražaja kroz manipuliranje èinjenicama.
Èinjenice su, kako se to obièava reæi, svete. Gledišta koja æe biti obojena politièkim bojama, ili naprosto subjektivna, imaju svoja mjesta u komentarima koji se objavljuju pod imenom i prezimenom i koji se nikada, ponavljam: nikada ne smiju «podvaljivati» u vidu informacije.
Privatizacija medija, onako kako je provedena, samovolja i nedodirljiva pozicija vlasnika koji sve podreðuju komercijalnom uspjehu, donijeli su nam hrpu šarenih i uglavnom na prvi pogled privlaènih medija koji nude neobaveznu zabavu, svijet estrade i nazovi-biznisa, prividne slobode što su èesto s onu strane granice osnovnog morala. S druge strane, preostali nacionalni javni mediji, nekada državni, ne uspijevaju se pretvoriti u ono što su javni mediji u demokratskim sustavima. Kod nas oni su, ne moram doista imenovati na koga mislim, prièuvna bojna vlasti, u pravilu: vlade, a istodobno trèe utrku s komercijalnim medijima, utrku koju moraju izgubiti.
Znaèi li to da su «sve laðe potonule», da je sve propalo, da smo na medijskom planu upali u situaciju iz koje nema izlaza? Nikako!
Izlaz je u vraæanju profesionalizma i profesionalne etike, u njihovom postavljanju, ako hoæete – na pijedestal.
Izlaz je u profiliranju medija.
Izlaz je u vraæanju odgovornosti za javno napisanu i izgovorenu rijeè, odgovornosti za manipuliranje slikom, zvukom i rjeèju, odnosno za njihovu zloupotrebu.
Izlaz je u tome da ponovo nauèimo cijeniti istinu i sankcionirati laž i poluistinu.
Izlaz je prije svega u tome da smognemo hrabrosti i suoèimo se sa stvarnom slikom medijske scene koju imamo, kao i sa svim njezinim konzekvencama. Drugi je korak da kroz profesionalnu naobrazbu i kroz prihvaæanje u svakodevnom ponašanju pravila profesionalne etike stvorimo uvjete za postavljanje na scenu ako ne novih, a onda svakako drugaèijih medija. Mislim na medije koji æe promovirati osnovne vrijednosti društva kojega se trudimo izgraditi, društva u kojemu tražimo i u kojemu jedino i možemo naæi našu buduænost.
Vjerujte mi, i takvi mediji mogu biti itekako atraktivni!
U tome kontekstu mislim da savjetovanja poput ovoga mogu odigrati neprocjenjivu ulogu. Zaklada Konrad Adenauer i ovoga je puta pokazala izuzetnu umješnost u odabiru teme i trenutka kada je tu temu stavila na dnevni red.
Rekao bih da je bilo krajnje vrijeme!
Želim vam plodnu raspravu i uspješan rad.

Hvala!

 

 

 

 

... više ...



Bivši ravnatelj Protuobavještajne agencije Franjo Turek juèer je tri sata saslušavan na Županijskom sudu u Zagrebu u sklopu istražnih radnji koje je tražilo zagrebaèko županijsko tužiteljstvo zbog sumnji da je odgovoran za nezakonito prisluškivanje.
    – Veže nas dužnost èuvanja državne tajne i ne možemo govoriti o sadržaju predmeta. Meðutim, izvan toga, mogu reæi da je Turek u vrlo iscprnom iskazu porekao kazneno djelo za koje ga se sumnjièi, rekao je Turekov odvjetnik Veljko Miljeviæ poslije saslušanja.Jednako kao i Turekovo saslušanje, tajan je i ostatak predistražnog postupka i nije poznato koga bi još istražna sutkinja Erna Dražanèiæ trebala saslušati na temelju zahtjeva za provoðenje predistražnih radnji. Tureka je za nezakonito prisluškivanje krajem studenoga prošle godine prijavio Joško Podbevšek, njegov nasljednik na mjestu ravnatelja POA-e, koji je nedugo nakon toga razriješen s te dužnosti zbog afere sa saslušanjem slobodne novinarke Helene Puljiz. Na fotografiji: Franjo Turek s odvjetnikom Veljkom Miljeviæem.

S. Ab.

... više ...


The International Federation of Journalists today issued a call to global policymakers to mark UNESCO World Copyright Day 2005 by adopting a three-step programme to guarantee quality and diversity in media content.

“The importance of authors’ rights protection cannot be overlooked in a world dominated by globalisation, a communications revolution and the hunger of millions for reliable information.

To guarantee the need for quality and diversity in information services and particularly in journalistic and photographic works it is imperative to ensure:

  • One – that governments support creators by improving levels of authors rights protection and enforcing rights where they are established
  • Two – that publishers and broadcasters end the intimidation and bullying of journalists and writers to sign away all their rights
  • Three – that all parties negotiate agreements that guarantee fair payment for reuse of works and provide moral rights to protect the integrity of journalism

In a statement issued in Brussels the IFJ said UN agencies must bear these objectives in mind when negotiating new international treaties.

The World Intellectual Property Organisation is discussing the adoption of a Treaty on the protection of broadcasters whereas an instrument protecting audiovisual performers’ was rejected in 2000 due to unwillingness of some WIPO delegations to grant performers sufficient protection, including moral rights.

“WIPO delegations must not upset the balance when granting traditional broadcasters rights and make sure they do not overlap authors’ and performers’ existing rights over the content of  broadcasting” claims the IFJ.

Similarly the IFJ says the UNESCO Draft Convention on the Protection of the Diversity of Cultural Contents and Artistic Expressions must respect social, democratic and cultural priorities and not be subordinated to economic demands. “The promotion of cultural diversity should in no way become subordinated to international trade and investments agreements” says the IFJ. “It is time for member states to make an explicit commitment to support creators and enforce authors’ rights protection in the wording of the Convention”.

The IFJ has welcomed positives moves that have taken part in some part of the world for introducing authors’ rights protection for journalists. In Uruguay, a new authors’ rights law recognises economic rights of journalists and their right to authorise secondary use of their works. The IFJ has also expressed satisfaction at the adoption in November 2004 of a Framework Collective Agreement adopted by representatives of media professionals in the member states of the Economic Community of West African States (ECOWAS) and which could be used as a basis for reaching effective collective agreements in the whole region.

“These positives moves are a signal as to what can be achieved. The celebration of the UNESCO Copyright Day must not ignore the fact that most creators in the world do not enjoy effective authors’ rights protection”, says the IFJ.” That’s why the three-step plan is an essential starting point for reform”.

For further information please contact +32 2 235 22 16

The IFJ represents over 500,000 journalists in more than 110 countries

 

... više ...


RIJEKA – Nadzorni odbor »Novog lista« d.d. na juèerašnjoj je sjednici za novog èlana Uprave – direktora društva na razdoblje od pet godina imenovao Zorana Borèiæa, istovremeno izglasavši sporazumni prekid mandata dosadašnjem direktoru Zdenku Manceu. Borèiæ æe na dužnost stupiti 1. svibnja, a Zdenko Mance bi u srpnju, na Skupštini dionièkog društva »Novi list«, trebao preuzeti dužnost predsjednika Nadzornog odbora. Takoðer, Nadzorni odbor rijeèke novinsko-nakladnièke kuæe donio je juèer i odluku o pokretanju projekta restrukturiranja dionièkog društva »Novi list«.
    Zoran Borèiæ roðen je 30. rujna 1957. u Rijeci. Pohaðao je osnovnu školu »Vežica« i gimnaziju »Mirko Lenac« (Sušaèka gimnazija), a diplomirao je telekomunikacije i informatiku na Elektrotehnièkom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Prošao je i dodatno školovanje za upravljanje poslovnim projektima i menadžment.
    Prije dolaska u »Novi list« Borèiæ je radio u službi za razvoj PTT-a Rijeka (1980. – 1985.), bio direktor sektora u Rijeèkoj banci (1985. – 1988.), zamjenik predsjednika Skupštine opæine Rijeka (1988. – 1990.) i direktor Centra za informacijski sustav »Luke« Rijeka (1991. – 1996.). U »Novom listu« zaposlen je od 1996. na poslovima pomoænika direktora. Vodio je niz investicijskih projekata u »Novom listu« vezanih uz razvoj strateške tehnološke infrastrukture, od uvoðenja redakcijskog informacijskog i poslovno-informacijskog sustava do Computer-to-Plate tehnologije.

N. Š.

... više ...


“This closure is a spiteful act of censorship and a blatant attempt by the authorities to make media the scapegoat for civil unrest,” said Aidan White, IFJ General Secretary. “If Iran has complaints about media standards it should seek professional redress, not take action that undermines press freedom and pluralism.”

At least one person died after Arab-Iranians went on the rampage in the city of Ahvaz, near the border with Iraq, at the weekend. Government officials say the violence in Iran’s traditional oil-producing heartland was sparked by a forged letter, apparently from a senior official, discussing the relocation of ethnic Arabs from the area.

Intelligence Minister Ali Yunesi claimed people behind the incident have ties to “anti-government (television) channels.” But Al-Jazeera denies any involvement and says that the closure of its office is unwarranted and intends to stick by its ethical editorial policies. 

The IFJ says that the ban on Al-Jazeera should be lifted and the office re-opened. “It looks as though the authorities are seeking a scapegoat for their own troubles,” said White. “They would do better to respect the principles of pluralism and press freedom. If there are problems of professional ethics they should be dealt with in a democratic manner, not by arbitrary bans and closures.”  

 The Al-Jazeera interview of the Popular Democratic Front of Ahawazi Arabs in Iran, a London-based organization which is forbidden in the country and has denounced “80 years of Iranian occupation in Khuzestan”, has apparently sparked the retaliation of the authorities. The government has denied the authenticity of a document quoted by the Front’s representative, which was referring to alleged plans to revise the ethnic composition of the area.

“Al-Jazeera coverage of the events respected a strictly journalistic and balanced view of opinions, which by no means signified the adhesion of the media itself to the position of the interviewees” said White. "Al-Jazeera is doing no more than its counterpart organizations around the world and such an attempt to stifle their work represents an unacceptable attack on freedom of expression”.

 For further information please contact +32 2 235 22 06

The IFJ represents over 500,000 journalists in more than 110 countries

 

 

... više ...


 The European Court of Justice in a judgement this week says the Commission has the right to look at the material (including address books, copies of hard disks and e-mail records) belonging to Hans Martin Tillack, a reporter for the German magazine Stern, which Belgian Police seized in raids on his home and office on 19 March 2004.

 “But that is no excuse for the Commission to go fishing through these files,” said Aidan White, EFJ General Secretary. “This case illustrates just how inadequate is protection for journalists. The Commission makes unsubstantiated allegations against a reporter and then gets access to his confidential files which potentially compromise anyone who has talked to him. It is a shocking denial of justice to journalists and their sources.”

 Belgian police still hold the material and are investigating allegations against Tillack by the Commission’s anti-fraud office Olaf. In particular, Olaf claimed he bribed officials for information, but he strongly denies the allegation. Tillack sparked controversy in 2002 by publishing a series of exposés on fraud in the Commission and its statistical arm, Eurostat, based on internal documents.

 “These allegations already smack of intimidation of a reporter by bullying authority,” said White. “But it is unconscionable that the law allows the Commission to get its hands on his confidential files when no charges have been laid and no allegations have been proved. The police investigation, which we are sure will clear Tillack of all accusations against him, should be dropped and the Commission should not take advantage of the circumstances to go fishing for names of his contacts.”

 The EFJ lodged a formal statement to the Court through its legal representatives Andreas Bartosch and Thomas M. Grupp from the law firm Haver & Mailänder (Brussels/Stuttgart) supporting Tillack’s appeal to annul the decision of Olaf to forward complaints in February last year to the German and Belgian judicial authorities.

 However, the Court ruled against Tillack saying that Olaf complaints against him were not "determining" acts which would have led to the raid and seizures, putting the responsibility for the raids firmly in the hands of the Belgian authorities. The Court did not deal with arguments from Tillack and that Olaf had broken European law and its own rules in its handling of the case. Now Tillack plans to take Belgium to the Court of Human Rights in Strasbourg for the return of his documents.

 The EFJ says recent changes to Belgian law which enhance protection for journalists’ sources of information would avoid a similar case to Tillack’s in future. “But that is of little comfort to Hans Martin Tillack, whose professional life remains under a cloud of uncertainty,” said White. “It is time for the Commission and the Belgian authorities to clear him and to bring down the curtain on this long-running and unsavoury affair.”

 For further information please contact +32 2 235 22 00

The EFJ represents over 260,000 journalists in more than 30 countries

 

... više ...


U županijske, gradske i opæinske izbore u Hrvatskoj, za koje je predizborna kampanja upravo poèela, ukljuèeno je i poprilièno novinara. Stoga Hrvatsko novinarsko društvo upozorava da su oni novinari koji rade u izbornim stožerima ili koji su na izbornim listama – a istodobno i dalje obavljaju svoj novinarski posao, a koji je makar i posredno vezan uz izbore – nesumnjivo u sukobu interesa. Naime, novinari koji su politièki angažirani u izborima ne mogu istodobno objektivno izvještavati o politièkim dogaðajima i o predizbornoj kampanji.
Novinari, dakako, kao i svi drugi graðani, imaju pravo politièki se angažirati i biti na izbornim listama, ali politièki angažman nikako ne smiju unositi u svoj profesionalni posao. Odgovornost je i uredništava medija da novinarima, koji na bilo koji naèin sudjeluju u izborima onemoguæe svako promicanje izbornih programa. Naravno, osobni je rizik novinara koji sudjeluju u izborima u tome koliko æe oni i nakon završenih izbora izgubiti na novinarskoj vjerodostojnosti

Za HND

Zdenko Duka, potpredsjednik

... više ...


Predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ivan Jarnjak dao je nalog Vijeæu za civilni nadzor tajnih službi za novu istragu sluèaja Helene Puljiz i Protuobavještajne agencije, nakon što je tjednik Globus u novom broju objavio informaciju da ipak postoji snimka i transkript saslušanja novinarke Puljiz u listopadu prošle godine.
Nakon što je ta informacija prodrla u javnost, pokrenuta je opsežna istraga koja je na kraju dovela do smjene ravnatelja Joška Podbevšeka. Tada se tvrdilo da petosatno ispitivanje nije snimano, niti su napravljene zabilješke kako propisuje pravilnik o djelovanju POA-e. Globus objavljuje informaciju da zapisnik postoji, ali ne donosi njegov faksimil, veæ se samo koristi preprièanim sadržajem svog izvora u POA-i.
U njemu se otkrivaju neki detalji koji oslobaðaju agente POA-e od odgovornosti: novinarka Puljiz navodno nije bila maltretirana, dobrovoljno je razgovarala, nije joj se prijetilo, ni ucjenjivalo, a nije se ni kompromitirao novinarkin privatni život. Razgovor nije trajao pet, nego samo tri sata. Glavna tema nije bio predsjednik Stjepan Mesiæ, nego njegov bivši savjetnik Željko Bagiæ.
Saborski Odbor za nacionalnu sigurnost zakljuèio je nakon afere da su novinarki Puljiz prekršena ljudska prava, a zbog svega na kraju je, unatoè protivljenju premijera Ive Sanadera, smijenjen i ravnatelj Podbevšek. Novinari su tada odnijeli pobjedu. Nalogom za novu istragu sve to moglo bi pasti u vodu.
Novinarka Helena Puljiz nakon Jarnjakove objave rezignirano zakljuèuje da je rijeè o "prljavoj podvali poražene tajne službe kojoj je Globus od poèetka glasnogovornik".
"Potez tog medija me ne èudi jer su oni jedini tvrdili da Podbevšek neæe biti smijenjen, a èinjenica je da i napad dolazi iz EPH, tvrtke u kojoj sam osnovala sindikat i kojoj sam dala otkaz zbog maltretiranja i cenzure", izjavila je Puljiz u srijedu na T-portalu, dodavši kako više ne zna kako bi se zaštitila osim da promijeni državljanstvo. Ako istraga doista ponovno krene, poèet æe novo prepucavanje novinara i tajnih službi, kao i Predsjednika države i Vlade, buduæi da je upravo na tom sluèaju Mesiæ odnio pobjedu nad Sanaderom prisilivši ga da supotpiše razrješenje Joška Podbevšeka.

T. KLAUŠKI

... više ...


Dao sam nalog da Vijeæe za civilni nadzor tajnih službi istraži nove okolnosti u sluèaju Helene Puljiz  izjavio je za Veèernji list Ivan Jarnjak, predsjednik saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost.
Te "nove okolnosti" iznesene su u posljednjem broju Globusa. Suprotno prijašnjim uvjeravanjima, tjednik otkriva da postoji cjelovita snimka saslušanja novinarke Helene Puljiz u zagrebaèkom centru POA-e, od 27. listopada 2004. A to znaèi da su prije šest mjeseci, kad se sluèaj rašèišæavao, mnogi lagali: od samoga Josipa Podbevšeka, bivšeg šefa POA-e, do ljudi iz državnog vrha. Tako se opet otvara stara, naoko apsolvirana afera, zbog koje je bivši šef tajne službe bio prisiljen na ostavku.

O Mesiæu usput
Transkript audiokazete sastoji se od 90 stranica. Dokazuje da POA-u nije zanimao predsjednik Mesiæ nego njegov tadašnji savjetnik Željko Bagiæ u sklopu akcije "Adria", usmjerene protiv jataèko-kriminalne mreže haaškog bjegunca Ante Gotovine. Mesiæ je spomenut usput, dok je Helena Puljiz tumaèila agentima da je, kao izvjestiteljica "Jutarnjeg lista", došla u sukob s Uredom predsjednika zbog njuškanja po financijskim izvorima njegove kampanje. POA je planirala razgovare s još nekoliko novinara koji su, prema pretpostavci, ponašto znali o komplotu Petraèa, Gotovine i Bagiæa. Saslušanje Helene Puljiz, podsjeæamo, izrodilo se u veliku politièku aferu potkraj 2004., uoèi predsjednièkih izbora. Podbevšek je optužen za maltretiranje i ucjenu novinarke u pokušaju da prikupi škakljive informacije o Mesiæevu privatnom životu. Skandal su rašèišæavala sva tijela mjerodavna za kontrolu špijunskih agencija. Kao poseban Podbevšekov krimen, konstatirano je da ispitivanje Helene Puljiz, suprotno pravilima službe, nije zabilježeno ni zapisnikom ni audiovrpcom.  Vijeæu za civilni nadzor tajnih službi sam je Podbevšek slagao da razgovor nije snimljen  kaže Vlatko Cvrtila, njegov tadašnji predsjednik.

Jarnjak nije znao
 Odgovorno tvrdim, nisam znao da snimka postoji  kaže takoðer Ivan Jarnjak, koji je "sluèaj Puljiz" prije pola godine okonèao javnom, gotovo ritualnom isprikom novinarki.Pošto je, eto, iskrsnuo transkript saslušanja, danas æe se moæi rekonstruirati što se doista dogaðalo u famoznoj POA-inoj sobi broj 16. No, pojavile su se nove zagonetke. Zašto je Podbevšek poricao audiozapis ako je doista rijeè o legitimnoj operaciji? Zašto potkraj 2004. nitko nije ispitao tehnièare u Gruškoj ulici koji su morali znati da su snimali novinarku i agente? I treæe: kako je moguæe da je postojanje snimke poznato Karamarku, sadašnjem šefu POA-e, a nije, tobože, poznato njegovim nadreðenima iz državnog vrha?

... više ...


Ogorèeni neistinama koje je sudac Opæinskog suda u Splitu, Robert Pešutiæ izrekao u HRT-ovoj emisiji Otvoreno, 20. travnja 2005. godine, obraæamo vam se sa željom da vas izvijestimo o stvarnom stanju u sluèaju "Magistarskog rada" Ante Ðapiæa.

Sudac Robert Pešutiæ je kazao u usmenom obrazloženju presude kako magistarski radovi sadrže veliki dio prepisane graðe, što se lako može provjeriti uvidom u snimku RTL televizije, na koju se i sudac zaèudo poziva. Novinarima (kojih je toga dana u sudnici bilo èak dvanaest) se osim toga prebacuje nekvalitetno izvještavanje tijekom suðenja i sa samog proglašenja presude. Na žalost, time se samo prikriva nekompetencija suda i lopta prebacuje ljudima koji svoj posao obavljaju vrlo savjesno i profesionalno, za razliku od pojedinih pripadnika pravosudne zajednice.

Dušan Miljuš, predsjednik Zbora novinara sudskih izvjestitelja
Zbor novinara sudskih izvjestitelja Split:
Drago Miljuš, Veèernji list
Rade Županoviæ, Radio Dalmacija
Žaklina Juriæ, Slobodna Dalmacija
Ivan Perdiæ, Radio Split
Ivan Periæ, Jutarnji list
Mario Matana, Novi list
Zoran Eteroviæ, 24 sata
Dragana Prvan "RTL"

... više ...


Ove godine za nagradu HND-a Zbora n novinara za okoliš, pristiglo je ukupno 18 prijedloga, a od toga broja dva nisu ni razmatrana, jer autori nisu èlanovi HND, dakle, u konkurenciju za nagrade ušlo je 16 prijedloga od toga 4 za tisak, 3 za radio i 9 za televiziju.

U Povjerenstvu za dodjelu nagrade bili su : prof. dr. Paula Durbešiæ, predsjednica povjerenstva, Jasna Danièiæ, pomoænica Ministrice za zaštitu okoliša u Ministarstvu zaštite okoliša prostornog ureðenja i graditeljstva, novinari èlanovi IO ZNO Željko Bukša, Tihana Belužiæ, Tanja Devèiæ, Mario Bošnjak, novinar, glavni tajnik HND i predstavnica sponzora, tvrtke APO, èlanice HEP grupe, Mirjana Èerškov Klika.

Povjerenstvo je održalo 3 sastanka i nakon pregledanih i preslušanih radova ustvrdilo da je ove godine najslabiji izbor bio u kategoriji radijskog novinarstva, a ni u pisanom dijelu nije bilo izrazitih autorskih tekstova koji bi se posebno isticali. Stoga je jedinstven zakljuèak povjerenstva da nagradu za tisak ove godine ex aeqo dobiju:
Redakcija èasopisa AUTO BLIC kao pokretaè vrijedne akcije Oèistimo Hrvatsku od olupina i njihov fotoreporter Romeo Ibriševiæ, idejni inicijator akcije.

OBRAZLOŽENJE:
Tekstovi i fotografije koje su izlazile tijekom prošle godine u Auto blicu zorno su pokazale nalièje naše civilizacije koju obilježavaju kretanje i limeni ljubimci, koji stari i neupotrebljivi umjesto na prešanju završe u prirodi i što je upravo nevjerojatno na mjestima do kojih i nije lako doæi na Velebitu npr. u parku prirode, na Medvednici, uz rijeke i izvore pitke vode. Zahvaljujuæi sustavnom traganju za olupinama starih automobila novinari Auto blica i koordinator akcije Romeo Ibriševiæ proputovali su Hrvatsku i uz pomoæ CIOS-a oslobodili prostor od 4000 automobilskih olupina. To je primjer uèinkovitosti novinarskih napora i konkretnog djelovanja u zaštiti okoliša.


Sa žaljenjem povjerenstvo je moralo konstatirati da u mediju radija nije bilo dovoljno prijavljenih kvalitetnih prijedloga u konkurenciji za nagradu Velebitska degenija, pa ne želeæi nagraditi solidnu novinarsku rutinu odluèilo je ne dodijeliti nagradu za najbolji radijski uradak na temu zaštite okoliša. Možda i to govori o stanju našega radijskog novinarstva, koje u utrci s komercijalnim stanicama snižava kriterije, pa glazba, pjevaèi i tzv. zabava sve više prevladavaju na nacionalnim i lokalnim radiopostajama .


Za najbolji televizijski uradak s temom zaštite okoliša, veæinom glasova èlanova povjerenstva, odabran je prilog autorice Franke Joviæ prikazan na HTV pod naslovom:
ŽNJAN - PRIMJER EKOCIDA, emitiran u travnju 2004 godine.

OBRAZLOŽENJE:
Franka Joviæ, radeæi u HTV centru Split, sustavno prati probleme zaštite okoliša u Dalmaciji i Splitu, posebno se fokusirajuæi na zaštitu prirode i otkrivanje devastatora prostora. Uèinila je to, vrlo hrabro i ovoga puta navodeæi graðevinsku mafiju i njihov lobi kao devastatore obale koji, rješavajuæi se graðevinskog otpada mijenjaju obalu, uništavaju život u obalnom prostoru i stvaraju od mora kaljužu. Pri tom rade i kriminalno djelo mijenjajuæi i granice pomorskog dobra.
Taj problem sve je teži na našoj obali, a kolegica Franka Joviæ novinarski se toèno usmjerila na pravi problem i ukazala na devastatore u kratkom i efektnom televizijskom prilogu koristeæi se sjajno sve potrebnijom metodom istraživaèkog novinarstva.

Za Povjerenstvo za dodjelu nagrade Velebitska degenija,
Prof. dr. Paula Durbešiæ

... više ...


Istaknuti publicist te dugogodišnji novinar i urednik zagrebaèkog Veèernjeg lista Josip Grbelja umro je u ponedjeljak prije podne u zagrebaèkoj bolnici Sveti Duh, u 71. godini života. Josip Jozo Grbelja roðen je 1935. u Raslinama kraj Šibenika. Srednju (uèiteljsku) školu završio je 1955. u Šibeniku, 1980. diplomirao je jugoslavenske jezike i književnosti na zagrebaèkom Filozofskom fakultetu, gdje je 1993. magistrirao, a 1997. stekao akademsku titulu doktora humanistièkih znanosti. U meðuvremenu je radio kao uèitelj, odgajatelj, te lektor, novinar i urednik u Studentskom listu, Šibenskom listu, Vjesniku u srijedu, Startu i Veèernjem listu u kojemu radi do odlaska u mirovinu 1994. Suraðivao je i s drugim hrvatskim listovima, poput Arene, Plavog vjesnika, Vikenda i Studija. Objavio je osam knjiga, tiskao tridesetak struèno-znanstvenih radova o književnosti, pedesetak feljtona, te scenarije za pet struèno-znanstvenih filmova od kojih je film »Jegulje« 1978. dobio prvu meðunarodnu nagradu za scenarij. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a u tri mandata bio je predsjednik Hrvatskog društva folklorista Zagreb. Bio je angažiran i u novinarskoj organizaciji - u dva je navrata bio èlan Predsjedništva Društva novinara Hrvatske, a upamæen je kao jedan od autora Kodeksa jugoslavenskih, odnosno hrvatskih novinara. Djelovao je i u Ogranku umirovljenih novinara, Skupštini Hrvatskog novinarskog društva (HND) i listu Novinar, a aktivno je sudjelovao u brojnim skupovima HND-a. Datum pokopa Josipa Grbelje bit æe objavljen naknadno.

... više ...


Promocija novog dvomjeseènika "Splitlife" u tropic clubu "Equador" bila je organizirana baš u "splitskom ðiru". Ideja pokretanja ovog èasopisa krenula je od mladog i ambicioznog 26-godišnjeg Nijemca Sebastiana Assenmachera, ujedno i urednika, koji je htio Spliæankama pružiti magazin koji æe govoriti o tipièno splitskim problemima i neke opæenite teme obraðivati na splitski naèin. Stoga je i bilo zamišljeno da na promociji budu samo pripadnice ženskog spola, no prošvercao se i pokoji muškarac.
Svi uzvanici dobili su po jedan primjerak "Splitlifea", a ostale potencijalne èitateljice mogu ga naæi po svim poznatijim splitskim trgovinama ili lokalima, i to - besplatno.
Prvi broj na 80 stranica kvalitetnog tiska nudi zanimljive tekstove o splitskim sponzorušama, emancipaciji žena, prijevari, uz modni pregled iz splitskih duæana, ljubavnu prièu i horoskop.

N. MORIÆ

... više ...


Tako je prošlogodišnji rezultat Tiska bio mnogi bolji od rezultata 2003. godine, kada je ostvaren poslovni gubitak od 806 tisuæa kuna.

SMANJENE OBVEZE PREMA BANKAMA U protekloj su godini poslovni prihodi Tiska u odnosu na iste iz 2003. godine poveæani za 18,83 posto, na 1,52 milijarde kuna, dok su ukupni prihodi bili veæi za 21,18 posto, a iznosili su 1,584 milijarde kuna.

U strukturi ostvarenih poslovnih prihoda najveæi se njihov dio odnosio na prihode od prodaje u zemlji, dok se svega 673 tisuæa kuna odnosilo na prihode od prodaje inozemstvu. Tisak je na prodaji robe prošle godine realizirao 98 posto ostvarenih poslovnih prihoda, dok se na usluge odnosilo preostalih 2 posto.

U prodaji robe 38,6 posto poslovnih prihoda Tiska odnosilo se na prihode od prodaje tiskovina, 30,2 posto cigareta, 27,1 posto ostvareno je na prodaji vrijednosnica, a 4,1 posto na prodaji ostale komercijalne robe.

Pritom je prodaja tiskovina zadržana na razini iz 2003. godine, dok je na prodaji cigareta i vrijednosnica u prošloj godini zabilježeno znaèajno poveæanje prodaje. Ipak, najveæi je rast zabilježen na prihodima od usluga, koje su u odnosu na 2003. godinu poveæani za 31 posto, na 51 milijuna kuna.

Kako je bilo i oèekivati, prošlogodišnji je porast poslovnih prihoda utjecao na porast pripadajuæih troškova. Tako su poslovni rashodi, u odnosu na 2003. godinu, poveæani za 16 posto, na 1,5 milijardi kuna.

U njihovoj su strukturi najbrže rasli materijalni troškovi i troškovi prodane robe, po stopi od 18,42 posto, na iznos od 1,194 milijardi kuna, zatim iznos obraèunate amortizacije, koji je poveæan za 54,8 posto na 15,53 milijuna kuna, te iznos vrijednosnih usklaðenja i rezerviranja uz ostale troškove društva iz osnovne djelatnosti, koji su u odnosu na 2003. godinu poveæani za 38,3 posto, na 74,9 milijuna kuna.

Istovremeno su prošlogodišnji financijski rashodi bilježili pad (-32,82 posto), dok su izvanredni rasli (+69,7 posto). Ukupni prošlogodišnji rashodi Tiska bili su za 16,06 posto viši nego u 2003. godini, a u prošloj su godini iznosili 1,518 milijardi kuna.
Krešimir Kopsejak
anlitièar Global Investa

...ostatak u tiskanom izdanju...

... više ...


Juèer, nakon niza neistina i laži koje je zadarska gradonaèelnica Ana Lovrin iznijela na press konferenciji, a sazvanoj samo zbog Narodnog Lista, otišla je korak dalje - Gradska uprava je u sprezi s Novom bankom sprijeèila isplatu plaæe djelatnicima Narodnog Lista!

Djelatnici Narodnog Lista, za razliku od nekih drugih, od te plaæe jedino i žive i drugih prihoda nemaju. Osvetoljubiv, a moguæe i nezakonit èin, uperen je protiv naših djelatnika. Što reæi o karakteru i vrijednosnom sustavu osoba ili osoblja u Gradu koji su to poèinili?   

Grubim pokušajem gušenja slobode govora Gradska uprava na èelu s gradonaèelnicom Lovrin potvrdila je istinitost našeg dosadašnjeg pisanja i pokrenula nova pitanja. Tko i kakvi su to ljudi u Gradskoj upravi koji ne prezaju od toga da na neprimjeren naèin ljudima oduzmu plaæu i tako pokušaju kazniti sve one graðane koji nisu njihovi poslušnici.


Djelatnici Narodnog Lista

Škuliæ Vedran
Viduèiæ Vedran
Paviæ Neven
Stupin Tanja
Kapelari Željko
Boriæ Mladen
Romiæ Silvija
Gugliemini Ivana
Komina Mate


 

... više ...


Ako ste mlad novinar/novinarka iz Hrvatske, Èeške, Slovaèke, Maðarske, Italije, Poljske, Njemaèke, Švicarske, Lichtensteina ili Austrije i ako dobro govorite i pišete engleski, prijavite se za sudjelovanje na UNIQA koledžu. Krajnji rok prijava je 10. lipanj 2005., a sve informacije možete naæi na http://www.uniqa-college.com 

... više ...


Nije samo raskošan zemaljski vrt u Veèernjem listu pokazao kako se raste nego su u ponedjeljak u podne za stolovima za kojima se tiskalo mnoštvo to uèinili i prijatelji priloga, naši sponzori, a zapravo ljudi, Vrtove teme. Sa srcem i stilom pokazali su nam da smo ih proteklih godina dobro zalijevali, plijevili, pazili i poticali da ustraju.

Uzvratili su na najljepši naèin na proslavi 20. roðendana priloga što ga je 11. travnja 1985. pokrenuo Ivo Lajtman. Što ljudi mogu dati bilju doèarali su vrtlari Zrinjevca, koji su pod dirigentskom palicom dipl. ing. Nikoline Matkoviæ razastrli zeleni sag, skutrili po podu sukulente u kamenjaru, razigrali fikuse benjamine, rascvjetali begonije, koje su budile još veæu radost meðu slavljenicima.

Zadovoljna je bila njegova kreatorica jer je osjetila da je u svima njezina kreacija pobudila pozitivnu energiju, osobito logo “Vrt” u koji je utkala kuænu sreæicu što je nagovijestila radosno stvaranje novih brojeva priloga. Pozitivna energija iz vrta prenijela se i za susjedne stolove, pa nam je Zlatko Puntijar, preselivši u Veèernjak dio svoje “Kuæe Puntijar”, rekao da mu nikad nije teško poticati nešto dobro, a baš to prepoznao je u Vrtu.

Okusima i mirisima baštine iz okolice Zagreba (podolac) na Puntijarovu stolu pridružili su se oni slavonski: švargl, kulenova seka, slanina, kobasice i èvarci kulenara Tomislava Galoviæa. Rekao nam je da se rado odazvao slavlju jer naš prilog visoko profesionalno obraðuje problematiku proizvodnje hrane u nas. K tome, i emotivno je vezan uz Vrt koji od poèetka podupire njegovu ideju o kulinu i drugim nacionalnim ne samo mesnim proizvodima kao autohtonom hrvatskom proizvodu zaštiæena zemljopisnog podrijetla.

Iznimna proslava u kojoj je umjesto slavljenièkog struèka narastao cijeli vrt dobrih želja, imala je i svoju ekskluzivu. Sir "dragec" i ocat "kap zdravlja" prvi su put, kao projekt Zagrebaèke županije, predstavljeni na Vrtovoj proslavi, a Vera Šimunjak, èlanica Udruge "Sirmark", u kojoj su èetiri mljekare, sa smiješkom nam je rekla da nas èita, ali da još nije bila Vrtova tema. Ali jest ekskluziva! Ekskluziva su bile i slavljenièke slastice što ih je osmislila Sandra Šatoviæ iz kriškog SKAH-a. Njezina vrtna torta imala je èak i stazicu i travnjak, no uèas su nestali u slast. Vrtovi su se suradnici prisjetili i najljepših trenutaka svoga rasta u prilogu za koji je, kao najbolji, njegova urednica Božica Brkan za 2000. dobila nagradu HND-a Marija Juriæ Zagorka. Stanko Štambuk u Vrtu je od prvog broja, a na slavlje je došao èak s Hvara i jako mu je žao što ne može još više pisati jer ga smatra najatraktivnijim prilogom o biljnoj proizvodnji.

Da Vrt nije samo edukativan, informativan i ozbiljan nego i zabavan otkrila nam je mr. Neda Pagliarini, koja je u prilogu od prvih brojeva. Prisjeæajuæi se pisma èitateljice koja se požalila na svakodnevan kongres puževa u svom vrtu, Neda joj je savjetovala da ih napije pivom, a što im se dalje dogodilo, možete i sami zamisliti.

Krešo Skozret, u Vrtu od prvog broja, osobito se voli rasprièati ponedjeljkom kad svojoj urednici Božici Brkan donosi ilustracije, a njoj visi nad glavom prijelom i nije joj ni do kakvih drugih razgovora. Ipak, najdraža mu je zgoda kad se neprestano neækao ilustrirati temu o indonezijskoj kuhinji u kojoj je bilo dosta recepata sa pseæim mesom. Dosjetio se ipak kako Božicu odgovoriti od teme, što uopæe nije lako. Nacrtao joj je njezina pekinezera Snoopyja u tanjuru i tako je tema uèas zaboravljena. No nije uvijek lako i temu obraditi da bude zabavna i pouèna, posvjedoèila nam je Ljerka Regula Bevilacqua. Zamršene latinske nazive bilja u Vrtovu serijalu Botanièka kumèad ona nastoji približiti èitateljima objašnjavajuæi po kome je neka biljka dobila ime, ali i navodeæi hrvatsko i narodno ime. Kako nemaju sve biljke hrvatsko i narodno ime, preostaje latinsko, oko kojeg naša suradnica Ljerka Regula Bevilacqua uvijek ponudi zanimljivu prièu, pa èitatelji zapamte i ono što im se èinilo kompliciranim. Njezin veliki trud prepoznale su i ugledne jezikoslovke, mr. Nataša Bašiæ i mr. Nives Opaèiæ, koje su predložile usustavljivanje nazivlja i stvaranje biljnog pojmovnika (hrv., lat. i nar. ime). Kamo bi to i Vrt moglo odvesti, mr. Nataša Bašiæ otkrila nam je na primjeru alepskog bora.

Dok je èitala "Pristajanja" Slobodana Novaka, uoèila je da on piše halepski bor, gdje je h etimologijski, pa bi se baš taj oblik mogao upotrebljavati. Tako je i na slavljenièkom druženju zakotrljan kamenèiæ izazova Vrtu koji je uz ostale i svoje èitatelje pozvao na proslavu. Umirovljena uèiteljica, 83-godišnja Štefica Himmelreich pohvalila se da omiljeni prilog èita od prvog broja, a akademik Milan Maceljski požalio je što Božica Brkan, urednica Vrta, ne širi svoje britke komentare o agraru i na ostale dijelove lista. Svi ostali pak poželjeli su još koje slavlje jer je ovo Vrtovo, po rijeèima mnogih, doista nalikovalo na gozbu.

... više ...



ZAGREB – Miomir Žužul i njegova supruga Tatjana, kao ni Ružica Cigler, glavna urednica Veèernjeg lista, juèer se nisu pojavili na Opæinskom sudu tako da je odgoðen spor što ga je braèni par Žužul pokrenuo protiv urednice Cigler.
    Tužbu protiv glavne urednice »Veèernjaka« Miomir i Tatjana podnijeli su nakon što je u tim dnevnim novinama 4. studenog prošle godine izašao tekst u kojem se govori da je poduzetnik Ivan Karin na raèun tvrtke Tatjane Žužul uplatio 143.000 kuna. U tužbi se navodi da ih je Ružica Cigler spornim tekstom oklevetala i optužila za mito. Nedolazak braènog para u palaèu pravde njihov branitelj je opravdao Žužulovim službenim putom, što je i potvrdio putnim nalogom, a Tatjanin izostanak opravdao je bolešæu, za što je priložio medicinsku dokumentaciju. Glavna urednica Veèernjeg lista, kako navodi njezin branitelj, nije bila u moguænosti doæi na roèište jer se od 9. do 13. travnja nalazi na Europskom novinskom kongresu.

G. Æ. C.

... više ...


Sluèaj ucjenjivanja 21-godišnjakinje, koju je njezin 17 godina stariji deèko tri mjeseca plašio da æe snimke njihovog seksa poslati njezinim roditeljima, najnoviji je sluèaj u kojem seks, te foto i video oprema èine glavne sastojke kaznenog djela.
    Naime, 38-godišnji V. J. više od tri mjeseca ucjenjivao je bivšu, poprilièno mlaðu, djevojku, tražeæi od nje 5.000 eura. U suprotnom, prijetio je ucjenjivaè, njezini roditelji dobijaju fotografije na kojim je djevojka gola, kao i snimku njihovog seksa. Da stvar po ucjenjivanju bude gora, njezini roditelji uopæe nisu znali za njenu vezu sa, za tradicionalne pojmove, prilièno starijim muškarcem.
    Djevojka je u jednom trenutku »pukla«, ne mogavši više trpjeti prijetnje i ucjene, te je sve prijavila policiji, koja je ucjenjivaèa isporuèila sudu. Zaplijenjena je i 41 slobodnija fotografija djevojke, kao i snimka seksa tadašnjih ljubavnika. Na nagovor 38-godišnjaka snimili su svoj spolni odnos tijekom zajednièkog skijanja. Zaljubljenost, hladan snijeg i topla soba naveli su djevojku da dragovoljno pristane na snimanje, što je kasnije požalila.
   

Tko je distributer?

Najpoznatiji slièni sluèaj svakako je onaj u kojem je uklj
Ucijenjeni direktor
   
    Ni Rijeka nije imuna na sluèajeve ucjenjivanja poznatih kompromitirajuæim fotografijama i sliènim materijalima. U javnosti nije poznato mnogo takvih sluèajeva, upuæeni tvrde da mnogi nisu ni dospjeli do policije, istražnih krugova i javnosti, veæ su riješeni u tišini. Neki ipak jesu, sjeæamo se da je prije niz godina došlo do istrage u kojoj je intervenirala i policija, kad se saznalo da je jednog poznatog rijeèkog direktora, èelnika veæe tvrtke, jedna osoba ucjenjivala fotografijama na kojima je navodno snimljen u kompromitirajuæim situacijama s ljubavnicom. Sluèaj je došao i u ruke pravosuða.
   
    Mobiteli olakšali stvar
   
    Nedavno je Hrvatsku zasula i gomila slika pojedinih »Dinamovih« nogometaša tijekom seksualnih orgija po stanovima. Slike su snimljene kamerama i foto-aparatima ugraðenima u mobitele. Te minijaturne spravice olakšavaju snimanje i ljudsku potrebu za egzibicionizmom, što se snimanima èesto zna obiti o glavu, kao u ovom sluèaju. Naime, usluge koje dopuštaju mobilni operateri omoguæuju pohranjivanje takvih fotografija na posebna mjesta, a svaka ta slika naknadno se može zloupotrijebiti. Jedino utješno, ako se tako može reæi, jest da su slike lošije kvalitete. No, s pojavom sve moænijih mobilnih telefona, može se oèekivati novi val porno-fotografija u hrvatskom mobilno-internetskom prostoru.
   
   
   
uèena novinarka Sunèica Findak. Fotografije njezinog seksa s muškarcem kojem se ne vidi lice osvanule su na naslovnici jednog žutog magazina, a do dan danas nije najjasnije odakle te slike medijima. Mnogi su za to odgovornim držali Miroslava Dorešiæa, bivšeg ljubavnika Sunèice Findak kojem se sudi za prijetnju novinarki. No, on je višekratno ponavljao da nije odgovoran za distribuciju fotografija medijima. A Zagrebom kruže prièe da osoba koja je dostavila slike te materijale nije nudila samo žutom magazinu, veæ i brojnim drugim respektabilnijim novinama, koje su te slike ipak odbile zbog etièkih razloga.
    No, ne stradaju samo relativno poznate osobe zbog snimki koje im se u jednom trenutku èine zabavnim, da bi im poslije postale izvor groznih problema. Jedna mlada Zagrepèanka tako je duže vrijeme plaæala svaki mjesec odreðeni iznos novca bivšem ljubavniku kako on ne bi objavio njezine izrazito eksplicitne i neobiène fotografije. Tek kada je to postalo prevelik financijski zalogaj sve je prijavila policiji. Taj je sluèaj nedavno dobio i sudski epilog, a ucjenjivaè je osuðen na dužu uvjetnu zatvorsku kaznu.
   
Ucjenom ugrožena karijera

Još je zanimljiviji sluèaj relativno uglednog braènog para iz Osijeka. Njima je njihov seksualni život postao pretjerano monoton, te su u jednom magazinu objavili oglas u kojem su tražili treæu osobu ili èak i par s »kojim bi izmjenjivali intimne trenutke«. Odnosno, željeli su s nekim sa strane poboljšati zabavu u krevetu. Na taj se oglas javio jedan Karlovèanin, te su njih troje nekoliko puta izmijenili pisma, koja su postajala sve eksplicitnija, pa su èak prelazili u sfere egzibicionizma, èak i perverzija. I onda je Osjeèanima uslijedio šok: u pismu su doznali da æe, ukoliko sa svakim slijedeæim ne pošalju po 100 tadašnjih DEM, Karlovèanin objaviti njihova pisma. Kako bi im to poprilièno uništilo karijere i život, braèni je par jedno vrijeme uredno slao novac. No, kada su ucjenjivaèu apetiti narasli, sve su prijavili policiji, te je i on završio u zatvoru.

... više ...


Ponovno nasilje na meksièko-amerièkoj granici. Novinarka Guadalupe García Escamilla (39) iz meksièkog grada Nuevo Laredo, na granici s Teksasom, teško je ranjena u srijedu poslijepodne na putu prema svom poslu.
Reporterka radiopostaje »Stereo 91« ranjena je s devet metaka dok je dolazila na svoju redovitu emisiju o kriminalu i javnoj (ne)sigurtnosti. Prema izjavi Miguela Cháveza, glasnogovornika tužitelja u pograniènoj državi Tamaulipas, još se istražuju motivi tog ubojstva. »Ništa nije iskljuèeno: osveta onih koje je veæ prozvala ili pokušaj onemoguæavanja njezina rada neke druge skupine. Sve se istražuje«, rekao je on.
Meksièko-amerièka granica postala je vrlo opasno mjesto za novinare, upozoravaju veæ mjesecima medijske kuæe. Tamo se suparnièki karteli bore za kontrolu unosnog posla trgovanja kokainom, marihuanom i amfetaminima, a novinari koji pokušavaju otkriti veze izmeðu politièara i organiziranog kriminala èeste su žrtve.
Prošle je godine ubijeno troje novinara koji su istraživali nasilje povezano s trgovinom drogama. Svi su bili poznati po tomu što su otkrivali korumpirane politièare i prikupljali dokaze o šefovima narkokartela, podsjeæaju meksièki mediji. »Novinari koji prate te teme u stalnoj su opasnosti«, upozorava Carlos Lauria iz Odbora za zaštitu novinara u New Yorku. »Nedopustiva je razina nasilja prema novinarima i nekažnjena ubojstva«, kaže on.
Guadalupe García Escamilla radila je neko vrijeme u policijskoj administraciji u gradu Nuevo Laredo, a u posljednje je vrijeme èesto dobivala prijetnje, potvrdio je glasnogovornik Chávez. Ove joj je godine veæ zapaljen automobil ispred kuæe, no nije odustala od istraživanja što se sve dogaða na meksièko-amerièkoj granici koju ovih dana iz Arizone »èuvaju« naoružani civili - dobrovoljci iz cijele Amerike.
Kako se sada saznaje, od poèetka ove godine, prijetnje su stizale i na adrese mnogih drugih meksièkih novinara. Jedan televizijski novinar koji je i nakon prijetnji nastavio obavljati svoj posao, odluèio se sakriti nakon što su mu kuæa i automobil izrešetani u veljaèi. Napad je uslijedio nakon njegova izvješæa o otmicama u Nuevo Laredu, za koje je osumnjièio narkokartele.
Oglasila se i organizacija Reporteri bez granica upozorivši kako je prošle godine u Meksiku ubijeno više novinara nego u bilo kojoj drugoj zemlji na kontinentu. Samo u Iraku, Bangladešu i Filipinima bilo je više novinarskih žrtava nego u Meksiku.
Zbog prošlogodišnjih nerazjašnjenih ubojstava novinara, širom Meksika su organizirane velike demonstracije na kojima se tražilo da se smrti novinara tretiraju kao »posebni zloèini« koje bi istraživale federalne vlasti. Dosad još nitko nije osuðen za ta ubojstva, što posebno zabrinjava meksièku javnost.

... više ...


1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118
AKTUALNO