|
Arhiva "Iz medija"
V(j)esnica medijske slobode 21.07.2004.
Ministrica pravosuða, Vesna Škare-Ožbolt, iz obiteljske je štednje (ili možda osobnog "crnog fonda") izdvojila 12.600 kuna i platila kaznu novinaru Miroslavu Juriæu, èime je onemoguæila slobodu njegova izbora — da u požeškom zatvoru odrobija 70 dana. Juriæ je, naime, naumio radije sjediti u zatvoru nego prihvatiti dosuðenu novèanu kaznu koja mu je "odrezana" za klevetu, navodno poèinjenu kad je u Novi brodski list (èiji je bivši urednik) prenio tekst iz "Imperijala" o korumpiranom sucu tajkunu iz Slavonskoga Broda. Ali, ne može to tako kako Juriæ misli! Barem dok je Ožboltova ministrica, neæe novinari vidjeti zatvora, pogotovo zbog klevete. Bila bi to sramota i za Hrvatsku i za ministricu koja se "zalaže za visoke demokratske standarde u javnom medijskom prostoru", kako je izvoljela kazati u razgovoru sa svojim "štiæenikom" Juriæem. Vesna Škare-Ožbolt povukla je kontraproduktivan i u osnovi promašen potez. Nije njoj na umu bio nesuðeni uznik Juriæ, nego neugodan publicitet koji ovaj sluèaj izaziva, prelijevajuæi se preko hrvatskih granica i vraæajuæi poput bumeranga drito u lice ovdašnjeg, navodno proeuropskog establishmenta. U kojemu je ona, nota bene, ministrica pravde, a kakve li kompromitacije da upravo u njezinu mandatu prvi put jedan novinar staje onkraj brave! I umjesto da dokida anakronizme u KZ, kojih nije osloboðeno zakonodavstvo ni veæine zemalja EU-a, ali praksa apsolutno jest, ministrica djeluje palijativno, propagandistièki i neprofesionalno. "Taj je novinar osuðen po zakonu koji nisam ja predlagala, a sad smo zakon izmijenili da onemoguæimo da novinari idu u zatvor, da im se više ne može suditi po Kaznenom zakonu, nego samo u graðanskoj parnici", objašnjava ministrica kojoj bi zbog ovakva postupka i besprimjernog dezavuiranja pravosuða hitno trebalo oduzeti "portfelj". Neèuveno je da ministrica intervenira u pravomoænu presudu protiv novinara zbog politikantskih razloga zaštite vlastitog imidža. Juriæ je slobodnom voljom zatvor pretpostavio novèanoj kazni želeæi cijeli sluèaj dovesti do apsurda i skrenuti pozornost javnosti na "neovisnost" sudstva. Ali u svojem naumu nije uspio jer je tako ministrica htjela. I uza sve, Ožboltova se brani kako zakon po kojemu je novinar osuðen nije ona predlagala, a po novomu kojemu je "kumovala" toga više neæe biti! Kakvog li licemjerja! Godinama je reèena dušebrižnica novinarskih sloboda šutke (je li samo šutke?) gledala kako na novinarima i novinskim izdavaèima besprizorni tipovi zaraðuju golem novac za tzv. duševnu bol, iako je i maloumnom bilo jasno da time ne saniraju "dušu", nego debljaju bankovne raèune. Zanimljivo je kako joj cijelo desetljeæe nije smetalo takvo tretiranje novinara, kojima sada suæutno plaæa kazne navodno braneæi pravo na slobodu medija i demokratsku legitimaciju Hrvatske. Hoæe li sutra platiti i za druge novinare, potencijalne uznike, jer Juriæ nije jedini? Ovakav postupak dezavuira kazneno pravo i pravosuðe i podilazi novinarskom cehu, veli prof. Ivo Josipoviæ, te daje za pravo svima koji nisu zadovoljni presudom da odbiju platiti novèanu kaznu i oèekuju da to za njih uèini ministrica ili tko god. Prema novim propisima, od listopada, kazna zatvora ostat æe i dalje, pa i za novinare ako se u postupku dokaže da su imali za cilj samo naštetiti neèijoj èasti i ugledu. Ergo, kleveta nije dekriminalizirana, a stvar je "umjetnièke ocjene" suca je li netko oklevetan zbog novinarske zluradosti, osobnih raèuna ili vjere u istinitost spoznaja do kojih je došao. Uostalom, za one u novinarskoj kasti koji bez ikakvih dokaza i iz oèevidne osobne netrpeljivosti vrijeðaju i kleveæu ma koga, postoji i Sud èasti HND-a. Istina je da njegovu ulogu i principijelnost treba dodatno afirmirati, ali sud struke u profesionalnom smislu ima težinu ponekad veæu i od onog pravosudnog. Prema tome, treba jaèati profesionalnost i odgovornost za javnu rijeè, ali nema slobode medija uz kriminalizaciju klevete pod koju se štošta dade podvesti. "Èovjek luta mrakom i ne bude li govorio ono što vidi, obmanjujuæi se trajno da ništa ne zna i da ništa ne vidi, neæe se snaæi u ovoj gadnoj noæi, a ne bude li povjerovao da se može otkriti pravi smjer, èovjek æe zalutati konaèno." Ta bezvremenska krležijanska opaska predmnijeva slobodu èovjeka (misleæeg biæa) kao iskonsku pretpostavku njegova ostvarenja, njegova progresivnog doprinosa humanizaciji društva i civilizacijske baštine. Ako su novinari glas javnosti koja promišlja vlastitu sudbinu s namjerom da "narodne opunomoæenike" uputi uèiniti je boljom i pravednijom, svako je njihovo ušutkivanje, napose prijetnjom zatvorskim kaznama, drzak pokušaj obezvrjeðivanja i ignorancije neugodnog narodnog "živkanja" za raèun komoditeta i nedodirljivosti vladajuæih elita.
Povratak
|
|
|