VNS, kako uvjerljivo!

16.06.2011.

OK, možda ne treba biti zlovoljan unaprijed, prije nego što se vidi može li od toga ipak biti neke koristi. Međutim, stvarno se teško suzdržati oko te jučerašnje sjednice iza zatvorenih vrata, na kojoj je Vijeće za nacionalnu sigurnost našlo potrebu raspravljati o tome financiraju li se hrvatski mediji prljavim novcem kriminala i mafije i neoporezovanim transakcijama. Jerbo, suspektnog kapitala i još suspektnijih vlasnika u medijima konstantno ima koliko hoćeš, i to je javna tajna svih ovih 20 godina. Sumnjivi slučajevi se samo redaju od momenta kad je u novine, na radio i TV stanice, a onda i na portale ušao privatni biznis, a onako kako je počelo, tako se i nastavlja.

Nekad su se prljavi poslovi u medijima odvijali preko Pašalića i Tuđmana, onda su ih samo preuzeli drugi igrači. Medijski magnati koji su se zakulisnim političko financijskim pogodbama etablirali devedesetih, postali su vrlo moćni, a moćni su, bogami, i danas. Pojavili su se novi, uglavnom isti kao i ovi stari. Miroslav Kutle, koji je odavno trebao sjediti u doživotnoj tamnici, i ovog trenutka je tajni dioničar niza izdanja tiska, radija i televizije čiji su formalni vlasnici neka druga imena. Sanader, doduše, sjedi u pritvoru, ali njegove medijske pogodbe su ostale na snazi i formalno nisu dovedene u pitanje. Juraj Hrvačić, koji je na neobjašnjiv način stekao milijun radio stanica, sada već mirno predaje svoje »oprano« radijsko carstvo svome sinu i biva ljubazno pozivan u Ured predsjednika na državne svečanosti. Sve tako poznato i tako dosadno.

Novinari su, kroz svoje kanale, svo ovo vrijeme upozoravali državu i institucije što se zbiva i tražili čiste račune, ali ispalo je da se deru u prazno. U međuvremenu se svaka para čistila s računa medijskih kuća, nekretnine su rasprodavane, isisani novac zamračivan je u investicijama izvan medijske industrije, a na najistaknutije pozicije u upravama i u redakcijama postavljani su ljudi čija je najvažnija osobina poslušnost.

I sad Vijeće za nacionalnu sigurnost. Ma nemoj. Premijerka, šef države, ministri policije, financija i pravosuđa, šefovi tajnih službi. Država na djelu i na zadatku. Kako uvjerljivo!

Što su radili do sada? Zar nam žele poručiti da nešto ozbiljno stvarno počinje upravo sjednicom Vijeća za nacionalnu sigurnost? I zar misle da će to progutati itko tko ima zrno soli u glavi?

Mi, naime, nekakav sustav ipak imamo, samo taj sustav je zapisan na papiru, a ne radi. Da radi i da se ne fingiramo pravnu državu, agenti tajnih službi, koji su se jučer lijepo uredili za sjednicu VNS-a, dojavljivali bi nadlažnim institucijama saznanja o sukcesivnim prljavštinama u medijskom biznisu, jer o njima pjevaju sve ptice na granama. Onda bi policija i Državno odvjetništvo istraživali, mirno i detaljno, jer im je to posao. Ministrica financija, koja ravna Poreznom upravom i Uredom za pranje novca, točno bi znala tko plaća poreze, a tko lažira poslovne knjige, kakav novac cirkulira s računa, s kojih računa, kamo se prebacuje i s kakvim objašnjenjima. Kad vidi nešto sumnjivo, podnosila bi kaznene prijave. Nazivala bi Bajića, Bajić bi nazivao nju. Svatko od njih znao bi tko stoji iza kojeg udjela u medijskim vlasničkim paketima jer barem vlast može lako doći do takvih podataka.

Umjesto svega toga, sada se sastao vrh države da nam prodaje muda pod bubrege o važnosti transparentnog vlasništva. Stvarno ne znam koga to može impresionirati.

Piše Sanja Modrić

Povratak