Pučki pravobranitelj vs Željka Drljić

03.10.2012.

Zahtjev pučkog pravobranitelja za pokretanje postupka protiv Željke Drljić zbog teksta "Romkinja 42 dana bila prisiljavana na seks", objavljenoga 28. listopada 2008.  u listu Međimurje

Zaključak: Novinarki Željki Drljić izriče se opomena zbog nepoštivanja privatnosti osobe koja je doživjela teška kršenja ljudskih prava i nije  u stanju braniti se sama.

Izdvojeno mišljenje Trpimira Matasovića: Kodeks časti hrvatskih novinara, čl. 16,  izričito obvezuje novinare da štite čovjekovu intimu od neopravdanog ili senzacionalističkog otkrivanja u javnosti i da poštuju svačije pravo na privatni i obiteljski život. Nadalje, istim se člankom Kodeksa propisuje da objavljivanje podataka koji narušavaju nečiju privatnost, bez nečije privole, mora biti opravdano interesom javnosti, te da se posebna pozornost i odgovornost zahtijeva kad se izvještava o nesrećama i obiteljskim tragedija. Ne dovodeći u pitanje javni interes pisanja o temi traffickinga općenito, pa čak i konkretno u ovom slučaju, smatram da je novinarka i dalje bila dužna zaštititi identitet žrtve o kojoj je u članku riječ, a ne otkriti javnosti puno ime i prezime, kao i druge pojedinosti iz privatnog života, vezane, ali i nevezane uz temu o kojoj je pisala, posebice s obzirom da nije postojao pristanak žrtve za objavljivanje tih podataka. Slijedom navedenoga, smatram da su bili stečeni uvjeti i za izricanje teže opomene novinarki Željki Drljić.

Obrazloženje: Tekst govori o mladoj Romkinji, majci dvoje djece, koja je odvedena najprije u Sloveniju a zatim je prodana u Italiji čovjeku koji ju je zatočio. U prvom dijelu teksta govori se o policijskoj obradi nad upletenim osobama, a u drugom dijelu novinarka je razgovarala s bratom i drugim stanovnicima sela. 

Pučki pravobranitelj smatra  kako se u članku "prikazalo kao senzaciju jednu mladu ženu (20), majku dvoje djece, pripadnicu manjinskog naroda, još k tome žrtvu, navodeći pritom sve njezine osobne podatke i sliku, na krajnje neprimjeren način. Ovdje je javno iznesen njezin jad i strahote kojima je bila izložena, sa svim detaljima (i slikom), tako da joj je nanesena sramota u sredini u kojoj se više-manje svi poznaju. Dodatno, isticanje nacionalne pripadnosti u naslovu krajnje je neprimjereno". U nastavku, pučki pravobranitelj piše: "Za osudu je ovakvo postupanje prema osobi koja se ne može braniti na odgovarajući način – podnošenjem tužbe pred redovnim sudom – jer je očito da se radi o neukoj, traumatiziranoj i siromašnoj Romkinji. Pri tome, ovaj se čin ne može opravdati javnim interesom".

Članovi Vijeća časti ocijenili su  da članak nije ni žanrovski niti etički na razini na kojoj bi trebao biti,  s tim da je teška situacija ropstva u naslovu podvedena pod seksualno zlostavljanje od čega se očekuje da ima neki bolji tržišni efekt. Rečeno je kako je tema od javnog interesa, ali da se nije smio otkriti identitet žrtve te da inzistiranje na tome da se radi o Romima nije u redu. Ocijenjeno je da se radi o klasičnom korištenju neukosti i marginaliziranosti neke skupine, a da se tema ne odnosi samo na Romkinje nego na žene.

Povratak