Boris Blažeković vs Dubravko Grakalić

10.01.2013.

Zahtjev Borisa Blažekovića za pokretanje postupka protiv novinara Dubravka Grakalića zbog teksta u Vjesniku pod naslovom „Kandidati narušenog ugleda“ objavljenog 18. travnja 2005.

Zaključak: Dubravko Grakalić je kao novinar s dugogodišnjim stažem trebao provjeriti sve svoje navode, a kako to nije učinio prekršio je Kodeks časti hrvatskih novinara. No, s obzirom da ipak tom neprovjerenom činjenicom nije teže uvrijedio tužitelja, izriče mu se blaža opomena i upozorava ga se na obveze iz članka 4. Kodeksa da je „novinar obavezan iznositi istinitu i provjerenu informaciju“.

Obrazloženje: Spomenuti napis Dubravka Grakalića je kolumna u kojoj autor nabraja nekoliko političara, nabrajajući im «nepodopštine» iz bliže prošlosti, a među njima i tužitelja, sve ih povezujući sa skorašnjim izborima za Gradsku skupštinu. Na kraju teksta ih zbog nabrojenih nepodopština sve zajedno naziva «političkim muljatorima».

Tužitelj Boris Blažeković u svojem podnesku  u pravu je da „nikada nije bio gradski vijećnik“, dok se o njegovoj kandidaturi na listi za Skupštinu Zagreba govorilo, pisalo i nagađalo u mnogim medijima prije izbora, pa tako i u spornom tekstu koji je tiskan također prije 17. travnja, dana lokalnih izbora. Što se pak tiče optužbe u tekstu da nije plaćao najamninu za lokal «Kokot», to i sam tužitelj potvrđuje, međutim niti autor niti tužitelj ne navode dokumente koji bi potvrdili da nije trebao ili nije imao kome plaćati najamninu. Konačno zbog neplaćanja vode i najamnine lokal je komisijski zapečaćen.

Prema tome autor Dubravko Grakalić ipak je pogriješio u jednome – napisao je da je tužitelj bio gradski vijećnik, navodeći tako neistiniti podatak o tužitelju.

No, s obzirom da ipak tom neprovjerenom činjenicom nije teže uvrijedio tužitelja, izriče mu se blaža opomena i upozorava ga se na obveze iz članka 4. Kodeksa da je „novinar obavezan iznositi istinitu i provjerenu informaciju“.

Kako je vidljivo iz zahtjeva tužitelja, on je prije pismenog traženja zaštite od Vijeća časti, napisao ispravak i «Vjesniku» i autoru Grakaliću. Da je taj ispravak objavljen, ne bi bilo potrebe izricanja opomene autoru niti razmatranja predmeta na sjednici Vijeća časti.

Povratak