Inoslav Bešker, Tomislav Držić, Diana Rexhepi vs Josip Jović Srećko Jurdana, Branko Mijić, Ivan Zvonimir Čičak, Jurica Pavičić, Heni Erceg, Jasmin Klarić

04.01.2013.

Zahtjevi Inoslava Beškera za očitovanje u povodu teksta Josipa Jovića u Slobodnoj Dalmaciji, te Tomislava Držića i Diane Rexhepi u povodu tekstova Srećka Jurdane u Nacionalu („Prometni teror u Zagrebu, budaletina Tale u Haagu“), Branka Mijića u Novom listu („General Jović“, „Jovićev kod“, „Slobodan Jović“, „Mrak novinarstva“), Ivana Zvonimira Čička u Jutarnjem listu („Jović ne vjeruje pravosuđu, a htio bi zakonit postupak“, „Novinar bez rešetaka“), Jurice Pavičića u Jutarnjem listu („Žrtva za Europu“), Heni Erceg u Feral Tribuneu („Svjedok“) i Jasmina Klarića u Novom listu („Politički profit, novinarski sitniš“).

Zaključak: Članci 7. i 22. Kodeksa časti hrvatskih novinara, koji novinare obvezuju na poštivanje etike javne riječi i kulturu dijaloga, te na uvažavanje dostojanstva i integriteta osobe s kojom polemizira (članak 7.) i na čuvanje ugleda, dostojanstva i integriteta profesije i njegovanje kolegijalnih odnosa i profesionalnu solidarnost (članak 22.) prekršeni su u tekstovima Josipa Jovića („Govor ljubavi“, Slobodna Dalmacija) i Srećka Jurdane („Prometni teror u Zagrebu, budaletina Tale u Haagu“, Nacional, dok je prijedlog da je Kodeks prekršen u tekstu Branka Mijića („Jovićev kod“, Novi list) odbijen.

U slučaju teksta Josipa Jovića Vijeće donosi zaključak o kršenju Kodeksa, te mu je izrečena opomena, opisana u članku 7. pod b) Pravilnika o radu Novinarskog vijeća časti.

U slučaju teksta Srećka Jurdane izrečena mu je opomena opisana u članku 7. pod b) Pravilnika o radu Novinarskog vijeća časti.

Obrazloženje: Na prijedlog članova Vijeća Tomislava Držića i Diane Rexhepi zahtjev Inoslava Beškera za očitovanje o tekstu Josipa Jovića „Govor ljubavi“, objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji, dopunjen je tekstovima Srećka Jurdane, Branka Mijića, Ivana Zvonimira Čička, Jurice Pavičića, Heni Erceg i Jasmina Klarića, koje Josip Jović proziva u svome tekstu, uz obrazloženje da je potrebno vidjeti je li u tim tekstovima poštivana etika javne riječi i kultura dijaloga, koje je prekršio Josip Jović rečenicom „(…)S pjenom na ustima, optužujući me istovremeno za govor mržnje, što je inače nova planetarna šifra međusobnog sporazumijevanja medijskih vladara i mehanizam diskvalificiranja onih što misle drugačije, finu mrežu svoga govora ljubavi tako su ispleli predsjednikov olinjali, ali još uvijek režeći kućni ljubimac (Jurdana), splitski orjunaši (Pavičić, Čulić, H. Erceg), haaški agent (Čičak) i riječki ideolog balvan-revolucije (Mijić)“.

Nakon analize zaključeno je da je Kodeks prekršio i Srećko Jurdana u tekstu „Prometni teror u Zagrebu, budaletina Tale u Haagu“, objavljenom u Nacionalu, i to rečenicama „(…)Ako je gospodin Jović u Haagu slučajno tražio Budaletinu Taleta, a nije ga sreo, mogao je slobodno pogledati u zrcalo. Danima je gnjavio ljude prodavajući svoju mučeničku ljigu, da bi na kraju – kad su mu šefovi njegove firme poručili da bi mogao dobiti otkaz – ipak odvažno došao pred Sud koji ne priznaje, bubnuo «Nisam kriv» i odletio natrag u svoju desničarsku idilu. Jovićeva principijelnost dostojna je Chaplinovih gegova, i publika – komediografski promatrano – može samo žaliti što taj drčni impersonator Isusa Krista Superstara nije do daljnjeg ostao u zatvoru“.

Povratak