Obrazloženje: Zoran Oštrić reagirao je na niz opširnih tekstova u povodu zlostavljanja djevojčice i pretpostavke da bi se isto moglo dogoditi i njezinu mlađem bratu. Tekstovi su tiskani na naslovnim stranicama, s bogatom opremom i izrazima koji su trebali mobilizirati javnost. Zoran  Oštrić ocjenjuje da se radi o senzacionalizmu, stvaranju "moralne panike" pri čemu se čitateljima, po njegovu mišljenju, uskraćuju bitne informacije. Tvrdi kako se (Jutarnji list) grubo manipuliralo javnošću i vršilo pritisak na nadležne institucije (sud).

U svojem očitovanju Kristina Turčin kaže kako ne osjeća nikakvu krivnju,  kako smatra da je cijeli slučaj pratila vrlo profesionalno  i s dubokim osjećajem za devetogodišnje dijete čija je sudbina u pitanju. Kaže kako je za slučaj znala mjesec dana prije nego što je objavljen prvi tekst, a da je na njegovo i objavljivanje svih daljnjih tekstova potaknula činjenica da su je u nekoliko nadležnih institucija uvjeravali kako "pomoći nema" te da se takve stvari "na žalost, događaju".  Prvi je tekst objavljen u dogovoru s osobama i institucijama  koje su izravno uključene u sadašnji Jagodin život, a neke od njih vidjele su – i odobrile – tekst prije objave.

Pravobraniteljica za djecu, koju je Vijeće zamolilo da dade svoje mišljenje, konstatira da su institucije počele djelovati brže tek kada su bile izložene medijskom pritisku, što je zabrinjavajuće, jer se stvara dojam da se i prava djece mogu ostvariti samo otkrivanjem slučaja u javnosti. Pritom se ponekad doista može dogoditi da to bude u djetetovu interesu, ali je nemali rizik od mogućih neočekivanih posljedica. Pravobraniteljica smatra kako su o ovom slučaju mediji u više navrata izvještavali senzacionalistički, ističući šokantne dijelove djetetova iskaza i navodeći mnoge detalje, a osobito je senzacionalistička bila oprema tekstova -  naslovi i istaknute poruke. Kako je pritom identitet djeteta i obitelji ostao potpuno zaštićen, pravobraniteljica je procijenila da mediji nisu povrijedili prava djeteta,  ali da su došli na sam rub prihvatljivoga rizika pa ih je zato pozvala na suzdržanost. Da je, naime, samo jedan novinar objavio prezime i prebivalište obitelji, šteta po dijete bila bi neprocjenjiva.

Raspravljajući o ovom slučaju, Vijeće je zaključilo da nema razloga za izricanje mjere jer je pisanjem o tom slučaju, odgovornim angažiranjem i novinara,  postignut pozitivan cilj, djeca su spašena,  a njihov identitet pritom nije otkriven. Upozorava, međutim, da korištenje ovako osjetljivih slučajeva (koji, uz to, uključuju i djecu)  za privlačenje čitatelja krajnje senzacionalističkom opremom, grafikom, plasmanom i toliko brojnim tekstovima, nije  u skladu s Kodeksom časti hrvatskih novinara te da vrlo pozitivan cilj i ishod nije izlika za to.