Hrvoje Caha vs Zoran Šprajc

20.09.2012.

Hrvoje Caha vs Zoran Šprajc

Zahtjev za pokretanje postupka protiv urednika Zorana Šprajca, zbog njegova uređivanja Dnevnika HTV-a 20. studenoga 2011. godine.

U raspravi i odlučivanju nisu sudjelovali oni članovi Novinarskog vijeća časti koji bi bili u sukobu interesa.

Zaključak: Urednik Zoran Šprajc koji je u svom Dnevniku emitirao prilog u povodu godišnjice stradanja na Ovčari (kao ni autor Hrvoje Zovko koji ga je priredio), nije se ogriješio o Kodeks časti hrvatskih novinara.

Obrazloženje: U svojoj prijavi „urednika Z. Šprajca za krajnje neprofesionalni i tendenciozni Dnevnik HTV-a od 20.11.2011“, upućenoj Novinarskom vijeću časti HND-a, Hrvoje Caha navodi da je Šprajc „na samu godišnjicu stradanja u Ovčari novinarski neprofesionalno i krajnje tendenciozno uredio Dnevnik HRT-a“, emitirajući „prilog H. Zovka u kojemu su emitirani razgovori M. Dedakovića sa Zagrebom, uključujući i sa predsjednikom Tuđmanom, kojim se sugerira da predsjednika Tuđmana nije bilo briga za civile u Vukovaru, posebno za 2000 djece“. No, tvrdi Caha u svojoj prijavi, iz cjelovite snimke tih telefonskih razgovora, vođenih kratko vrijeme prije pada Vukovara, „vidljivo je da je prilog napravljen izrezivanjem snimljenih telefonskih razgovora, čime je potpuno promijenjen smisao samog razgovora“. „Tim montažerskim uratkom u Dnevniku HRT-a“, zaključuje se u prijavi, „grubo je obmanuta hrvatska javnost“.

Na temelju više puta preslušanih relevantnih snimki, Novinarsko vijeće časti HND-a ocijenilo je, međutim, da je prilog Hrvoja Zovka, emitiran u Dnevniku HRT-a od 20. studenoga 2011., koji je uredio Zoran Šprajc, korektna, a ne pristrana i tendenciozna prezentacija telefonskih razgovora „M. Dedakovića sa Zagrebom, uključujući s predsjednikom Tuđmanom“. Vijeće ocjenjuje da novinarskom interpretacijom tih razgovora nisu iskrivljeni smisao i poruke raspoloživog materijala, što znači da emitiranjem tog priloga hrvatska javnost nije bila obmanuta.

Kontroverzne interpretacije tragičnih vukovarskih zbivanja traju još od samoga pada Vukovara i uhićenja i prebijanja zapovjednika njegove obrane Mile Dedakovića od vojne policije u Zagrebu. Najnovija epizoda – inspirirana prilogom Hrvoja Zovka u Šprajcovu Dnevniku HTV-a – nije u tom pogledu donijela ništa nova. Tako su se od pojedinih članova Programskog vijeća HRT-a čule ocjene da je emitirani Zovkov prilog „tendenciozan“, „zlonamjeran“, pa i „montiran negdje drugdje“, od Miroslava Tuđmana slutnje da su poruke Siniše Glavaševića „zapravo, nastale u KOS-u“, a od v.d. urednika Informativnog programa HTV-a Dražena Miočića najava da će se ispitati jesu li emitirani snimci „iz arhive HTV-a ili odnekud drugdje“. Od te Miočićeve najave nije bilo ništa, ali je Zoran Šprajc, odgovarajući 18. prosinca u Dnevniku na optužbe Programskog vijeća HRT-a (primjerenost toga Šprajcovog postupka ovdje ne ocjenjujemo, jer nije predmetom prijave Hrvoja Cahe), rekao da je sav emitirani materijal u osporavanome prilogu iz arhiva HRT-a i da je već bio objavljen prije šest godina.

Ukratko, izražavanje sumnji u autentičnost tonskih zapisa snimljenih neposredno prije pada Vukovara – Dedakovićevi telefonski razgovori i Glavaševićev izvještaj – traje već dvadesetak godina, ali sve ostaje na posve proizvoljnim varijacijama, spekulacijama i insinuacijama na tu temu. Zahtjev Hrvoja Cahe jedna je od njih. 

Protiv ovog zaključka podnesena je žalba tužitelja Hrvoja Cahe Središnjem odboru HND-a.

Središnji odbor HND-a, na 2. sjednici održanoj 4. srpnja 2012. godine, potvrdio je zaključak Novinarskog vijeća časti.

Povratak