Pravobraniteljice za djecu vs Divna Zenić

26.09.2012.

Zahtjev Pravobraniteljice za djecu za pokretanje postupka protiv novinarke Divne Zenić zbog tekstova objavljenih u Slobodnoj Dalmaciji od 11. veljače 2011. „Policija će mi kćerku prisiliti da posjeti oca dilera u pritvoru“, i 13. veljače 2011. „Unuka želi vidjeti i nas i  svog oca, ali majka to ne dopušta“.

Zaključak: Iako je mogla i morala, novinarka Divna Zenić nije zaštitila identitet djevojčice o kojoj je pisala  pa je, namjerno ili ne, prekršila 14., 15., 19. i 20. članak Kodeksa. S obzirom na to da joj je to prvi put, Vijeće joj izriče  samo opomenu, a ne težu opomenu, koju bi inače izreklo za takvo kršenje Kodeksa.

Obrazloženje:  Pravobraniteljica za djecu zahtijevala je pokretanje postupka protiv novinarke Divne Zenić, upozoravajući da je u spornim tekstovima, protivno etici, objavljen faksimil nalaza dječjeg psihologa iz Splita u kojemu je napisano zdravstveno stanje djevojčice, iako se radi o profesionalnoj tajni, te mišljenje Centra za socijalnu skrb iz Omiša  s reakcijama i izjavama djevojčice. Uz to, navedeno je koliko ima godina, da ide u četvrti razred, da je vrlo dobra učenica koja se uz to bavi baletom, navedeni su mjesto u kojemu živi i inicijali njezine majke, a k tome još i informacija da joj je otac osuđeni diler, te ime zatvora u kojemu izdržava kaznu. I više nego dovoljno, upozorava Pravobraniteljica, da se otkrije njezin identitet, s obzirom da živi u maloj sredini, što djetetu „u ionako složenim obiteljskim okolnostima može nanijeti dodatnu štetu s dugoročnim posljedicama i izložiti ga neprimjerenim reakcijama okoline i drugim problemima“.

Vijeće ocjenjuje da je novinarka, nema sumnje, imala dobru namjeru pomoći jednoj majci, ustrašenoj za dijete i izgubljenoj u hrvatskom pravosudnom neredu. Majci, koja se pita zašto dijete „protiv svojoj volji i mišljenju psihologa“, mora po odluci suda uz prijetnju ovrhe posjećivati oca u zatvoru, dok taj isti sud oteže i nije donio pravomoćnu brakorazvodnu parnicu, nije odlučio tko je djetetov skrbnik, niti je donio odluku o isplati alimentacije. U tekstu govore i baka i djed po ocu te njihov odvjetnik. Prema sudskoj odluci, i baka i djed imaju pravo viđati djevojčicu te nude  financijsku pomoć djetetu koje je, navode, „do razvoda s njima živjelo četiri godine“. No majka im je, tvrde, kad je otac otišao u zatvor, to onemogućila i to navodno zbog odluke psihologa, iako je sud odlučio drukčije.

U ovoj se priči očito obje strane bore za dijete ne birajući sredstva, a zamršeni se obiteljski odnosi, nema sumnje, prelamaju preko leđa djeteta. No koliko je god novinarka imala dobre namjere te je priču zaokružila sa svih strana pribavljajući razna mišljenja, činjenica je da svi argumenti pravobraniteljice stoje te da autorica nije  zaštitila identitet djeteta.

Povratak