Predsjednica Prekršajnog suda u Puli vs Maša Jerin

16.10.2012.

Pismo predsjednice Prekršajnog suda u Puli Ljiljane Božine o upitu novinarke Glasa Istre, Maše Jerin

Zaključak: Vijeće zaključuje da u dopisu koji je novinarka Maša Jerin poslala predsjednici Prekršajnog suda u Puli Ljiljani Božini  nema nikakvih elemenata kršenja Kodeksa časti hrvatskih novinara, a kamo li navodnog «vrijeđanja dostojanstva i ugleda cjelokupne novinarske profesije».

Obrazloženje: U pismu što ga je HND-u poslala 31. siječnja 2008., Ljiljana Božina, predsjednica Prekršajnog suda u Puli, smatra da pitanja što joj ih je Maša Jerin postavila  u vezi s Ljubomirom Radolović, ravnateljicom Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, «vrijeđaju dostojanstvo i ugled cjelokupne novinarske profesije», a smatrala je neprimjerenim i rok u kojemu se tražio odgovor. Novinarka je pitala je li Sud zaprimio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv Ljubomire Radolović, što je po tom pitanju učinjeno, je li istina da je inž. Noris Medančić, zaposlena u Zavodu i u dobrim odnosima s ravnateljicom, ujedno sestra sutkinje Božine, te je li Sudu podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv sina gđe  Radolović. 

U svojem  zajedničkom očitovanju novinarka Maša Jerin i glavni urednik Glasa Istre odbacuju ocjene predsjednice Prekršajnog suda u Puli te upozoravaju na neprimjereno vrijeđanje novinarke. Tvrde kako je Božina i pismeno i  telefonom  pokušala izvršiti pritisak na Glas Istre.

Obrazlažući svoju odluku, Vijeće časti  odgovorilo je na konkretne primjedbe Ljiljane Božine ovako:

1. Pitanje o tome je li protiv neke osobe pokrenut prekršajni postupak i u kojoj je on eventualno fazi, nije «vrijeđanje suda» niti «insinuiranje navodne nezakonitosti» nego predmet javnog interesa.

2.      Maša Jerin svojim pitanjima nije povrijedila načelo presumpcije nečije nedužnosti. Pozivanje pak na članak 78 Prekršajnog zakona u ovom je slučaju bespredmetno, jer taj se članak odnosi na davanje podataka iz prekršajne evidencije, odnosno na već riješene predmete, a ne na upit o tome je li, ili nije,  protiv nekoga pokrenut prekršajni postupak.

3.      Pitanje o eventualnim rodbinskim i drugim privatnim odnosima između djelatnika suda i stranke u postupku nije «protivno uljuđenim i civiliziranom ponašanju» nego predstavlja opravdan javni interes, s obzirom na mogućnost sukoba interesa u provođenju postupka pred sudom.

4.      Ako je predsjednica Prekršajnog suda imala primjedbi na kratak rok koji joj je novinarka postavila za odgovore, trebala je to riješiti izravnim dogovorom s novinarkom i/ili njezinom redakcijom.

Zaključno, Novinarsko vijeće časti smatra da su predstavnici sudbene vlasti, s obzirom na javni značaj posla koji obavljaju, dužni javnosti omogućiti uvid u podatke od javnog interesa, ako to nije protivno pozitivnim zakonskim propisima  Republike Hrvatske, što ovdje nije bio slučaj.

Povratak