![]() |
Zaključci nastavka 2. sjednice Novinarskog vijeća časti, održane 2. srpnja 2015.Marko Banić vs Alen Lesički28.08.2015.
Marko Banić vs Alen Lesički Zahtjev Marka Banića za pokretanje postupka protiv novinara A. L, autora teksta „Popusta za Osječane neće biti, idemo dobiti!“ s nadnaslovom „Danas u Maksimiru gostuje davljenik Osijek“, objavljenoga 28. travnja 2015. godine u Jutarnjem listu. Zaključak Novinarsko vijeće časti ocjenjuje da Alen Lesički nije prekršio Kodeks časti hrvatskih novinara. Sportski novinari često posežu za živopisnim izrazima i metaforama. Vijeće se slaže kako je mogao upotrijebiti manje nespretnu (i tendencioznu) usporedbu, kao i da je trebao potražiti i izjavu nadležnih iz NK Osijek kako ne bi bila zastupljena samo jedna strana, pa upućuje kolegu Lesičkog da to čini u budućnosti. No, Vijeće procjenjuje kako u ovom slučaju nema elemenata kojima bi ozbiljno bio prekršen Kodeks časti hrvatskih novinara.
Obrazloženje: Marko Banić, koji se deklarira kao navijač NK Osijek, smatra članak Alena Lesičkog "neprimjerenim, skandaloznim i tendecioznim" te "huškačkim", "potcjenjivačkim", a tvrdi i kako "bez čvrstih argumenata" (...) "stvara atmosferu linča", zbog koje će najviše trpjeti "maloljetna djeca koja marljivo treniraju u nogometnoj školi NK Osijeka". Alen Lesički pak u svojem očitovanju tvrdi kako svoj tekst ne smatra takvim, nego upravo suprotno, takvim ocjenjuje zahtjev Marka Banića upućen NVČ-u. Kaže kako se riječ „davljenik“ često koristi za klubove koji su u položaju koji im ne nudi opstanak u ligi, kako se citatom Zorana Mamića da „Popusta za Osječane neće biti“ željelo odgovoriti na glasine da će Dinamo popustiti Osijeku, da metafora upotrijebljena u rečenici „U prijevodu, Igrači Ive Šuška imaju u utorak šansi otprilike kao tele kod mesara“, nikako ne sugerira kako će „igrači NK Osijek u Maksimiru biti dočekani noževima i hladnokrvno zaklani“,, kako to tvrdi prijavitelj. Lisički priznaje da je ta metafora možda nespretna, no kaže kako sportski novinari koriste metafore češće nego drugi, a da ta metafora nije rijetka ni u drugim prilikama. Uz to, riječ „klanje“ nije spomenuta u tekstu. Kaže, dalje, kako igrači Osijeka nisu „jedva punoljetni“, kako to tvrdi Banić, nego je prosjek njihovih godina 23,9 odnosno 25 (početna i završna postava). U vrijeme kad se igrala utakmica u Maksimiru, razlika između dvaju klubova bila je 47 bodova. Osijek je poražen sa 3 prema 0, pri čemu su Osječani dva puta pucali u okvir Dinamova gola što, tvrdi Lesički, „samo po sebi dokazuje kako je najava dvoboja bila identična onome čemu smo svjedočili u utakmici“. Uvidom u sporni članak Vijeće ocjenjuje da on jest jednostran i pomalo tendenciozan, uglavnom zato što kolega Lesički prikazuje stav samo jedne strane (NK Dinama, u ovom slučaju) i koristi stil koji se može interpretirati kao navijački. No, u svom je očitovanju naveo dovoljno konkretne argumente kojima potkrjepljuje iznesene stavove i procjene, a stil ne odudara značajno od uobičajenoga za sportsko novinarstvo. Teško je zamisliti da će doista imati na djecu ili bilo koga učinak kakav mu pripisuje Marko Banić.
|
AKTUALNO
|
|||||