 
|
Arhiva priopćenjaBIJELA KNJIGA18.06.2008.
Pozivamo sve novinare koji su od 1991. godine na ovamo zbog svog posla bili izloženi prijetnjama i pritiscima, ili su bili fizički napadnuti, da svoju kratku priču s preciznim opisom događaja pošalju na adresu hnd@hnd.hr s naznakom u naslovu „Za bijelu knjigu". HRVATSKO NOVINARSKO DRUŠTVO Zbor istraživačkih novinara ZIN
Riječ je o nepotpunom Izvješću HND-a i Zbora istraživačkih novinara HND-a o napadima na novinare pod radnim nazivom „Bijela knjiga“. Nacrt Izvješća koje je i dalje u izradi obuhvaća različite oblike prijetnji novinarima ili članovima njihove obitelji do slučajeva fizičkih napada , premlaćivanja pa sve do pokušaja ubojstva istraživačkog novinara Dušana Miljuša. Upravo je napad na kolegu Miljuša povod sastavljanja Nacrta ovoga izvješća za razdoblje od 1992. do 2008. Iako ova problematika nikada nije sustavno obrađena, do sada prikupljeni podaci pokazuju da je u Republici Hrvatskoj na djelu sustavni pritisak na novinare istraživače koji se bave razotkrivanjem sprege gospodarskih interesnih lobija, organiziranog kriminala i politike. Pritisci i napadi na novinare početkom devedesetih godina većinom su se događali zbog istraživanja tema ratnih zločina i pljačke u pretvorbi i privatizaciji. Od kraja devedesetih godina do danas, zamjetni su pritisci, šikaniranja i napadi na novinare koji pokušavaju razotkriti korupciju u gospodarstvu, pravosuđu ili državnoj vlasti na svim razinama od lokalne do državne ili ukazati na djelovanje organiziranog kriminala i njegovo infiltriranje u legalne poslove. Iako su novinari sve slučajeve napada uglavnom prijavljivali policiji, velika većina navedenih slučajeva do sada nije riješena i sudski procesuirana. Na djelu su također sofisticirani oblici pritisaka na novinare koji otvaraju korupcijske teme, pa tako unutar redakcija u kojima rade često ne mogu objavljivati takve priče, napredovati u karijeri ili ostaju bez posla. Stoga se može zaključiti kako u RH nema snažne političke volje da se započne obračun s mafijom. Odmicanje vremena organiziranom kriminalu ide u prilog. Najavljivana akcija države o provjeravanju imovine stotinjak hrvatskih građana koje se proteklih godina povezivalo s podzemnim miljeom i ilegalnim poslovima, nije provedena. Važno je napomenuti kako je riječ o privremenom Izvješću HND-a koje uključuje u javnosti poznate slučajeve napada i pritisaka na novinare, dok se za očekuju izvješća svih lokalnih ogranaka HND-a, hrvatskih elektroničkih i tiskanih medija kao i internetskih portala o takvim slučajevima u njihovim sredinama. U Zagrebu, 30. lipnja 2008.
Renata Ivanović, predsjednica Zbora istraživačkih novinara HND-a
1. Tadašnji saborski zastupnik Ivica Vrkić novinaru Dragi Hedlu prenio je prijetnju osječkog moćnika Branimira Glavaša, koji mu je poručio da će ga pretvoriti u «prah i pepeo» ako dalje nastavi pisati. Povod toj prijetnji bili su Hedlovi prvi objavljeni tekstovi o ratnim zločinima u Osijeku. Od tada pa do 2008. novinar Hedl je konstatno bio izložen prijetnjama smrću zbog istraživanja i objavljivanja tekstova o ratnim zločinama u Osijeku koji se povezuju s političarem Branimirom Galvašom. Novinar Hedl kroz cijeli je svoj novinarski rad konstantno izložen prijetnjama smrću zbog istraživanja o ratnim zločinima, oko čega su se više zabrinule i uzbunile međunarodne novinarske udruge nego policija u RH.
U gradsku redakciju Večernjeg lista ušao je i cijeloj redakciji prijetio oružjem Željko Tutunović, tadašnji građevinski poduzetnik, a posebno novinaru Jurasiću, zbog tekstova o prijevarama poduzetnika Tutunovića. 3.
Tijekom tih godina redakcija kao i novinarka osobno konstantno prima prijeteća pisma i telefonske pozive od strane samozvanih «Vitezova pakračke poljane «pripadnika postrojbi osumnjičenih za ratne zločine na Pakračkoj poljani ,
Nepoznati počinitelji u Dubrovniku su pucali na novinara Antuna Maslu iz vatrenog oružja i pogodili ga u rame i lijevu nadlakticu. Nakon tog događaja dobio je nekoliko telefonskih prijetnji smrću zbog svojih napisa o kriminalu u Dubrovačkoj banci.
Glavni urednik Karlovačkog lista Nenad Hlača pretučen je pred redakcijom Karlovačkog lista.Mogući motiv napada je izvještavanje tog lista o lokalnom kriminalu u pretvorbi i privatizaciji.
U redakciji Slobodne Dalmacije u Splitu direktor tvrtke Dalmatinka pretukao je novinara Tonija Paštara zbog njegovog pisanja o malverzacijama u prodaji navedene tvrtke.
Dvojica nepoznatih napadača na otoku Lopudu metalnim su cijevima pretuka novinara Jadrana Kapora i fotoreportera Matea Rilovića. Napad se dogodio ispred bespravno sagrađene kuće generala HV-a Marinka Krešića o čemu su Kapor i Rilović pripremali reportažu.
Iz hotela Ero u Mostaru naoružani napadači oteli su novinara Roberta Franka i fotoreportera Ronalda Brmalja. Vezane su ih odveli su ih u šumu prema Širokom Brijegu. Novinara Franka su gotovo tri sata maltretirali, brutalno premlaćivali, smrskali mu šaku i prijetili mu smrću. Novinar je istraživao povezanost organiziranog kriminala između premreženih skupina u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zbog nedostatka političke volje ozbiljna policijska istraga nikada nije provedena, smatra Frank, i navodi kako je tijekom svoga istraživačkoga rada dobivao brojne anonimne prijetnje zbog tema koje je istraživao.
Osuđeni ubojica Munib Suljić koji se u istraživačkim tekstovima u hrvatskim medijima povezivao i navodio kao počinitelj brojnih ratnih zločina u Zagrebu je najprije verbalno a zatim i fizički nasrnuo na novinara Željka Peratovića. Razlog napada bili su njegovi tekstovi o sudskim procesima, i ratnim zločinima. Za dalji tretman novinara Peratovića od strane tajnih službi važan je i slučaj Milana Levara o kome je Peratović u više navrata izvještavao.Naime Levar je javno i kritički govorio o brojnim događ u ratnom Gospiću i okolici s početka 90 tih. Levar je kao navodni haški svjedok kasnije ubijen u Gospiću podmetnutom bombom. Novinar Peratović u listopadu 2007. priveden je iz svoga doma u policijsku postaju u Heinzelovoj u Zagrebu. Tom prilikom policija mu je zaplijenila tri računala, mobitel i novinsku dokumentaciju koja mu je do danas tek djelomično vraćena. Peratovića je policija sumnjičila da je odavao državnu tajnu, a kućni pretres je zatražen na temelju bilješki iz dopisa Sigurnosno – obavještajne agencije na čelu s ravnateljem Tomislavom Karamarkom. Novinar Peratović je pušten iz policijskog pritvora tek nakon intervencije Hrvatskoga novinarskog društva i međunarodnih organizacija. Do danas javnost nije saznala koju je državnu tajnu Peratović navodno odao. O ovome slučaju policijska predistraga još traje, optužnica nije podignuta, tri kaznene prijave od strane Državnog odvjetništva još nisu odbačene. Novinaru Peratoviću konstantno se prijeti zbog napisa na blogu, a posljednju prijetnju je dobio nakon blogerskog napisa o napadu na kolegu novinara Duđana Miljuša, što je također prijavio policiji.
U središtu Osijeka štapom je pretučen novinar Goran Flauder, dok je čekao sugovornika koji mu je trebao donjeti «zanimljive dokumente iz 1991». Toga je dana Flauder objavio tekst koji pukovnika SIS-a iz Bjelovara prokazuje kao iznuđača i nasilnika, te još jedan tekst o kriminalnim radnjama osječke ispostave javnog poduzeća Hrvatska elektroprivreda. Prema riječima Flaudera čini se kako je napadnut zbog teksta o privatizaciji Glasa Slavonije. Flauder je napadnut i 1996. od Ivana Drmića, bliskog suradnika političara i saborskog zastupnika Branimira Glavaša. Drmić je novinaru Flauderu uz prijetnje i naguravanja razbio fotoaparat a za napad nikada nije odgovarao iako je Flauder cijeli slučaj prijavio policiji. Dvojica svjedoka koji su bili uz Drmića govorili su kako ništa nisu vidjeli. Zanimljivo je kako je istodobno protiv novinara Flaudera političar Glavaš pokrenuo pet tužbi zbog klevete i nanošenja duševnih boli. Indikativno je kako su zbog izvještavanja o slučaju Glavaš novinar Flauder i njegov osječki kolega Hedl redovito izloženi napadima. Flauder ističe kako je posljednji napad na njega tijekom sudskog postupka u slučaju Glavaš izveo suprug okrivljenice u istom sudskom postupku Gordane Getoš Magdić, a koji ga je nasred ulice udario laktom u grudi.
Nakon serijala tekstova o korupciji u gospodarskim i političkim krugovima objavljenih u tjedniku Globus, novinarka Lukić koja je taj serijal objavila zajedno s novinarkom Đurđicom Klancir, dobiva drastične prijenje. Novinarkama Lukić i Klancir u redakciju stižu dva paketa, od kojih je svaki naslovljen na jednu od njih. U jednome od paketa je bila krvava mačka bez glave, a u drugome paketu su bili krepani miševi i kukci. Novinarke su slučaj prijavile o policiji, ali nikada se, unatoč strogom nadzoru ulaska u redakciju, nije pronašao donositelj tih paketa. Novinarka Lukić navodi da je povremeno od 1999. izložena telefonskim prijetnjama, te da redovito kada se dotakne tema o ratnim zločinima nad srpskim stanovništvom, ili analize nacionalnih odnosa u Hrvatskoj, dobiva prijeteća pisma s porukama: „Svi ćete vi umuknuti, četnici... i sl“. Zbog neučinkovitosti policije novinarka Lukić je takve prijetnje prestala prijavljivati policiji. Ista je novinarka dobila 2006. i pismo s teškim uvredama i prijetnjama koje sadrži i njezinu fotografiju kako bi joj, pretpostavlja, dali do znanja da je prepoznaju na ulici – i to nakon što je zbog vrijeđanja na nacionalnoj osnovi kolega na javnoj televiziji i prozivanja za tzv. Udbašku djelatnost od strane Tomislava Marčinka (bivšeg urednika informativnog programa HTV-a s početka ratnih 1990.-tih godina), odbila objaviti intervju koji je napravila s njim.
Nakon radijske kontakt – emisije na Obiteljskom radiju u kojoj je novinaru Zuberu gost bio Miroslav Rožić, tada saborski zastupnik Hrvatske stranke prava, na temu suđenja za ratne zločine tzv. gospićkoj skupini i generalu Mirku Norcu, u radijske prostore ušao je i danas policiji nepoznati počinitelj koji je novinaru Zuber ugurao pištolj u usta uz prijetnje kako svojim emisijima šteti Hrvatskoj. Prijetnje i zlostavljanje nad novinarom Zuberom trajale su oko pola sata dok u prostoriju nije slučajno ušao slušatelj u pratnji djeteta. Rekavši kako ne ubija pred djecom nepoznati počinitelj udaljio se s Obiteljskog radija, a unatoč detaljnom opisu policija do danas nije pronašla počinitelja. Zuber navodi da mu se čini da mu se činilo kako nije bilo riječ o branitelju oboljelom od PTSP-a, nego o profesionalcu.
Kao novinar istraživač Malić navodi da od početka karijere prima verbalne prijetnje, ali za Izvještaj ističe kako ih ne shvaća ozbiljno jer organizirani kriminal ne prijeti nego planira napade i likvidacije. Policijsku pratnju novinar Malić prvi je put dobio 2001. kada je pisao o tzv. zločinačkoj organizaciji i ubojstvima. Napominje kako nikada nije tražio policijsku zaštitu već ju je dobio zbog policijske procjene kako mu je ugrožena sigurnost i život. Novinar Malić policijsku pratnju ponovno dobiva 2003 će nakon napisa o jednoj od frakcija organiziranog kriminala. Kako mu je 2007. u dva navrata opljačkan stan, policija mu je tada također dala zaštitu. Iz stana su mu odnesene sitnice, a vjeruje da su provalnici tražili novinarsku dokumentaciju. I nakon nedavnog pokušaja ubojstva novinara Dušana Miljuša, policija je procijenila kako je Maliću koji je tada dobio javnu prijetnju nužna policijska zaštita. Jednako tako prijetnje su stigle i nakon Malićevih zadnjih nastupa na HTV-u lipnju 2008. zbog izjava o statusu pripadnika organiziranog kriminala .
Novinar Latin tijekom svoje dugogodišnje karijere također je izložen konstantnim prijetnjama. Nakon objavljivanja dokumentarnog filma „Oluja nad Krajinom“, koji je otvorio pitanje ratnih zločina nad srpskim stanovništvom tijekom oslobodilačke vojne akcije „Oluja“, Latin je dobio 24 – satnu policijsku zaštitu zbog prijetnji smrću i batinanjem. Ponovno je 2005. nakon emisije „Tuđmanova ostavština“ Latin dobio prijetnje a potom i policijsku zaštitu. U ovome je slučaju važno naglasiti kako su se prijetnje prema Latinu intenzivirale nakon što su ga u Hrvatskom saboru pojedini saborski zastupnici, većinom iz vladajućeg HDZ-a, javno prozvali zbog neprofesionalizma, neobjektivnosti i tendencioznosti. Latin, čije su emisije od strane domaće i međunarodne javnosti prepoznate kao one koje razotkrivaju hrvatsku korupcijsku zbilju, ističe kako je i danas izložen stalnim pritiscima političkih i gospodarskih elita a tome se pridružuje i rukovodstvo Latinove matične kuće HTV-a, kao i njezinoga Programskog vijeća, koji ga sustavno opstruiraju i prozivaju.
Kao tadašnja novinarka HTV-a Petrović je pratila organizirani kriminal i suđenje tzv. zločinačkoj skupini. U sudskom postupku iščitani su razgovori zaštićenog svjedoka s optuženim pripadnikom krim miljea Zoranom Pripuzom, u kojima Pripuz izgovara prijetnje novinarki Petrović zbog njezina izvještavanja. „Krajnji cilj je ušutkati je“, izgovorio je Pripuz, nakon čega nisu reagirali ni Ministarstvo unutarnjih poslova niti pravosuđe. Istodobno je, objavili su tiskani mediji, tadašnji direktor HRT-a Mirko Galić, bio spreman primiti obitelji optuženih pripadnika zločinačke organizacije koji su se žalili na izvještavanje novinarke HTV-a Ivane Petrović. Tek 2003. nakon prijetnji pripadnika krim miljea Hrvoja Petrača, novinarka Petrović dobiva kratkotrajnu policijsku zaštitu. Od 2005. kao urednica vanjske politike na Novoj tv, Petrović je primila prijetnju smrću od tzv. „Srpskog preočestvenijeg pokreta“. Prijetnja je prijavljena policiji, a rezultata istage nema do danas.
Zbog napisa o organiziranom kriminalu, novinarki Renati Ivanović, prijetio je Miljenko Žaja Krojf, trećeoptuženi u suđenju zagrebačkoj zločinačkoj organizaciji. Telefonski joj je zaprijetio da će joj „svirati narodnjake na groblju Mirogoj ako nastavi pisati takve tekstove“. Novinarka Ivanović podigla je tužbu, a tijekom dugogodišnjeg sudskog postupka sudac je pripadniku organiziranog kriminala Krojfu kao olakotnu okolnost računao to što nije osuđivan. Istodobno je Krojf za trajanja tog istog spora dvije godine bio osuđenik Glinskog zatvora (sudski se spor također vodio u Glini). Sudac jer također Krojfa oslobodio plaćanja sudskih troškova jer je na burzi prijavljen kao nezaposlen, premda se Krojf neprekidno vozio u luksuznim automobilima.
Nakon emitiranja priloga o pretvorbi Glasa Slavonije iza koje stoji osiječki političar Branimir Glavaš isti je nazvao novinarku u redakciju i uz bujicu najvulgarnijih psovki i prijetnji , poručio joj kako će je - pojesti mrak ako ga ikada više spomene. Prijetnje je prijavila HND – u u Zagrebu a policiju nije obavijestila smatrajući to uzaludnim poslom zbog utjecaja kojega je Glavaš tada imao .
Pred obiteljskom kućom, pod automobilom Ninoslava Pavića, suvlasnika Europapress Holdinga eksplodirala je podmetnuta eksplozivna naprava. Počinitelj nije pronađen, a u javnosti se nagađalo da bi motiv mogla biti takozvana afera Grupo o vlasništvu nad medijima, tijekom koje je Pavić nakratko uhićen i pritvoren.
U zgradi u kojoj stanuje, dvojica muškaraca pretukla su novinara i kolumnistu, tada glavnog urednika hrvatskog izdanja «Playboya» Denisa Kuljiša. Udracem u glavu oborili su ga na pod i nastavili udarati nogama. Spasio ga je susjed koji je čuo buku. Kuljiš misli kako napad nije bio politički motiviran već dolazi iz podzemlja no ističe kako podzemlje ionako ima svoje političare . Nakon napada , tijekom kriminalističke obrade rekao je imena svojih napadača , no policija ništa nije poduzela. 21. Tadašnji suvlasnik Nove TV Ivan Čaleta napadnut je ispred zgrade u kojoj stanuje vatrenim oružjem, pri čemu je zadobio nekoliko hitaca u nogu. Pretpostavlja se da je motiv bio preuzimanje medija, jer ubrzo nakon napada Čaleta prodaje svoj vlasnički dio i odlazi iz Hrvatske. Iako je to bio treći slučaj napada na novinare i vlasnike Europapress holdinga policija nije istražila napade koji su došli iz kriminalnog podzemlja.
Tijekom te godine čak je dva puta pretučen urednik Adrej Maksimović. Oba napada izvršila su dvojica maskiranih napadača čiji identitet nikada nije utvrđen.
Novinarka Puljiz u prilogu za ovo Izvješće navodi na koji je način bila izložena napadima, prijetnjama i ucjenama, te opisuje slučaj državne korupcije usred kojega se našla. „U listopadu 2004. odvedena sam na petosatno saslušanje u POA-u. Maltretirala su me trojica agenata, među kojima i tadašnji šef zagrebačke POA-e. Tražili su da postanem njihova suradnica u medijima, ispitivali me o predsjedniku Stjepanu Mesiću (bilo je razdoblje predizborne kampanje predsjedničkih izbora) kao novinarku koja je dok je bila zaposlena u "Jutarnjem listu" (1998-2003) pratila rad Ureda Predsjednika. Ispitivana sam, između ostaloga, i o brojnim kolegicama i kolegama novinarima. U trenutku odvođenja bila sam u statusu slobodne novinarke. Nakon što im prijetnje i ucjene nisu uspjele, pokušali su me korumpirati radnim mjestom u redakciji po izboru i rješavanjem svih mojih "egzistencijalnih problema". Odbila sam "suradnju" i prijavila sam ih saborskom Vijeću za nadzor sigurnosnih službi zbog kršenja mojih Ustavom zajamčenih ljudskih prava. Slučaj se "rješavao" osam mjeseci, nakon dva mjeseca smijenjen je tadašnji ravnatelj POA-e, a saborski Odbor za ljudska prava donio je zaključak da su mi prekršena elementarna ljudska prava. Tek u lipnju 2005. Vijeće za nadzor zaključilo je da su mi kršena ljudska prava, ali ne zbog maltretiranja, prijetnji i ucjena nego zato što nisam pristala na ispitivanje, a oni su me ipak ispitivali?! Potom su slučaj proslijedili Državnom odvjetništvu koje do danas nije pokrenulo nikakav postupak protiv odgovornih.
Iako sam tijekom 15 godina rada u nekoliko navrata - za različite medije, redovno pratila rad Vlade RH, Vlada Ive Sanadera dva puta mi je uskratila akreditaciju za praćenje rada Vlade za "Varaždinske vijesti" za koje danas radim. Premda sam 13 godina imala redovnu akreditaciju za praćenje rada Sabora, prošle godine bila mi je ukinuta bez obrazloženja, ali je i vraćena nakon protestnih pisama koje su Predsjedništvu Sabora uputili HND i GONG.
Novinar Feral Tribunea Drago Hedl dobio je prijeteće pismo u kojem ga se upozorava da će biti ubijen zajedno s Krunoslavom Fehirom, inače krunskim svjedokom u procesu za ratne zločine za koje je optužen Branimir Glavaš. Policija je izvjestila novinara da je pronašla dvojicu sumnjivaca, no tvrdili su da nema dovoljno dokaza za sudski postupak.
Na novinarskom zadatku napadnut je i lakše ozlijeđen novinar Marijan Malčević. Istražujući priču o slučaju reketarenja fizički ga je napao muškarac koji ga je izudarao i pokušao mu oduzeti fotoaparat. Malčević je slučaj prijavio policiji.
Novinari Appelt i Obad u tekstu o transferu pripadnika krim miljea Hrvoja Petrača iz grčkog u hrvatski zatvor, u kontekstu su spomenuli cijelu priču o tzv. zločinačkoj organizaciji i njezinim pripadnicima. Jedan od njih, Blaž Petrović, tada je telefonski prijetio Appeltu rekavši: „Još razmišljam hoću li ti polomiti ruke ili noge.“ Prijetnje nisu prijavljene policije, već samo poslodavcu Europapress holdingu.
Bivši sudac Predrag Trutin u alkoholiziranom je stanju, u restoranu u Makarskoj, pretukao Anđelka Ercega, glavnog urednika Makarske kronike. Razlog napada su njegovi tekstovi u kojima je pisao o mogućoj korumpiranosti Trutina u priči o prenamjeni zemljišta i kupnji zemljišta za račun poduzetnika Blaža Petrovića koji je blizak kriminalnom podzemlju. Već dvije i pol godine nije sazvano niti prvo sudsko ročište o tom napadu.
Nakon što je napravio nekoliko priloga u Dnevniku koji su se bavili kriminalom u Hrvatskim željeznicama, novinara Informativnog programa HTV-a Hrvoja Zovka nazvala je nepoznata osoba koja je verbalno prijetila njemu i njegovom djetetu. Nekoliko dana kasnije razbijena su mu stakla na automobilu. Sve je prijavio policiji koja nije ni započela istragu, već je lakonski zaključila da mu je staklo razbila grana drveta koja se odlomila nakon oluje. Pri tome ih uopće nije interesirala činjenica da je oštećeni automobil bio više od 300 metara udaljen od najbližeg drveta. 30. Novinar Ladislav Tomičić dobio je prijetnje smrću zbog pisanja o financijskim malverzacijama glavnog tajnika Hrvatskog auto kluba od skupine "Mladih bojnika", jer je u dva navrata pisao o glavnom tajniku Hrvatskog autokluba Tomislavu Družaku. Novinar Tomičić je prijetnju prijavio policiji i potpisao prijedlog za pokretanje prijave protiv nepoznatog počinitelja.
Zbog pisanja o slučaju Januza Dervishija, kojega Državno odvjetništvo sumnjiči za brojna kaznena djela, novinaru Škoriću stigla je prijetnja smrću od strane Dervishijeve supruge, koju je policija nakon toga privela na obavijesni razgovor. 32. U kafiću u Zagrebu nepoznati je napadač metalnom šipkom izudarao i teško ozlijedio urednika i voditelja emisije Nightmare stage Željka Malnara. Ovo je prvi i jedini slučaj napada na novinare u kojem je policija uspjela uloviti počinitelja.
Zbog objave internog, privatnog e-maila kojega je novinarka Dragičević poslala svojim kolegama s HTV-a, članovima ogranka Hrvatskoga novinarskog društva, kako je u mailu navela -« za razmišljanje i raspravu « a koji govori o mogućem utjecaju organiziranog kriminala na rad određene novinarke na nacionalnoj televiziji, Ivana Dragičević umalo je ostala bez posla na HTV-u. Umjesto da se na HTV-u istražuje je li dotakla bit problema ukazujući na odnos pravomoćno osuđenog člana kriminalnog podzemlja i djelatnice Informativnog programa javne televizije , predmet višestrukih ispitivanja ravnateljstva HTV-a postala je novinarka Dragičević .Upravu kuće više je zanimalo na koji je način interni mail dospio u javnost i koji su bili motivi novinarke Dragičević kada ga je pisala nego provjera navoda koji sadrži njezin mail. Naime, pravomoćno osuđeni pripadnik kriminalnog miljea Davor Zečević ubijen je ispred stana svoje djevojke Ivane Šikić, urednice na HTV-u i suradnice utjecajne HTV-ove političke emisije „Otvoreno“. 34. U redakciji zadarskog Narodnog lista novinarku Danijelu Banko napao je i teško ozlijedio Miljenko Pavlović. Razlog napada je tekst o nepropisno parkiranim automobilskim olupinama čiji je vlasnik bio napadač.
Na nogometnom igralištu pored Zadra, na kojem je snimao utakmicu ženskog nogometa, pretučen je fotoreporter Zadarskog lista Filip Brala. Fotoreporter je napadača uspio snimiti, a policijska istraga je u tijeku.
Nepoznata osoba pucala je na urednika i suvlasnika tjednika Nacional Ivu Pukanića i promašila ga je, a napad se dogodio ispred zgrade u kojoj živi. Policija još nije utvrdila počinitelja ni motive napada.
Tijekom suđenja Branimiru Glavašu i ostalima, u veljači 2008. dobio je prijeteće pismo s mrtvačkom glavom i tekstom: «Cinker, tajni svjedok, omerta, pazi na sebe!». Pismo je prijavio policiji koja ga nikada nije izvjestila je li nešto poduzela.
Napominjemo kako od ranih 1990. – tih u Srbiji i Crnoj Gori, te općenito u krim miljeu, objava imena žive osobe među osmrtnicama znači skoru likvidaciju spomenute osobe, odnosno jasan način zastrašivanja i demonstracije moći organiziranog kriminala. Policija tada nije reagirala na pravi način, niti ispitala kako se tzv.„čitulja“ obitelji Zečević našla na stranicama Večernjega lista. Uz ovaj slučaj Miljuš je dobivao i brojne anonimne prijetnje zbog tema koje je istraživao.
Zlata Petrač, majka Hrvoja Petrača ,pravomoćno osuđenog zbog otmice maloljetnog sina generala Vladimira Zagorca, prije napada na Dušana Miljuša javno mu je poručila„da bi rado platila bosančerose da ga pretuku, ali joj njezin sin to brani“.
Novinar Miljuš još se oporavlja od teških ozljeda i pod policijskom je zaštitom. Zbog napada na njega, prvi put u povijesti samostalne Republike Hrvatske, novinari su u lipnju 2008. izišli na ulicu (oko 600 novinara u RH) prosvjedujući u Zagrebu i ostalim većim gradovima tražeći od Vlade i nadležnih tijela da provedu istrage, zbog neefikasnosti u pronalasku naručitelja i izvršitelje napada na novinare. Novinari su na prosvjedu nosili majice s natpisima „Nađite naručitelje“ i „Tko je Rončević?“, aludirajući na ministra unutarnjih poslova Berislava Rončevića koji je nakon napada na vrlo poznatoga novinara Miljuša na novinarske upite o tome slučaju upitao „Tko je to Miljuš?“.
U središtu Osijeka pretučen je fotoreporter Slavonskog doma Marin Franov. Nakon nogometne utakmice Hrvatske i Turske snimao je tužna lica navijača u osiječkoj Tvrđi. U tom trenutku prišla mu je nepoznata osoba, udarila ga je nogom u glavu i polako se udaljila. Fotoreporter je odmah pozvao policijsku ophodnju koja je bila u pored mjesta napada, no unatoč tome napadača nisu uspjeli pronaći.
40.
Redakciju Ferala u više je navrata čuvala policija zbog prijetnji vezanih za napise Feralovih novinara o ratnim zločinima i korupcijskim aferama. Zbog Feralovog prepoznatljivog beskompromisnog novinarstva koje je otkrivalo i razobličavalo nebrojene hrvatske korupcijske afere iz svih područja društveno-političkog i gospodarskog života, tjednik Feral – koji je bio i ostao pravim simbolom neovisnog novinarstva - ove je godine zbog bojkota oglašivača – kojima nije u interesu istraživanje korupcijskih tema - ugašen.
|
AKTUALNO
 |
|||||
